Krenimo od ključnih pretpostavki ove utakmice. Na kraju prvog dijela Rijeka je imala 35 bodova i utakmicu manje od vodećeg Hajduka (41), a Dinamo 34 boda i dvije utakmice manje.
U nastavku (23. siječnja) Dinamo je izgubio od Lokomotive jednu zaostalu, a Rijeka je pobijedila Goricu i umakla četiri boda Modrima. Pobjedom u Splitu Riječani su onda “slomili” mir Hajduka, poravnali se s njima u bodovima i sjajnim pohodom 2024., ostvarili su sve pobjede osim poraza u Maksimiru. Kako je Hajduk posustajao tako je Riječanima glavna opasnost (p)ostao Dinamo. Jer pobjedom u međusobnom ogledu i s bodovima u drugoj zaostaloj utakmici (Varaždin) bili su na jednu utakmicu (bodovne) razlike. Rijeka je pobjeđivala, ali su Modri pratili ritam imajući dvije opcije. U egalu učinka šansa za pretjecanje je bila upravo utakmica na Rujevici. Druga opcija bila je kiks Rijeke do tog međusobnog ogleda, a to se i dogodilo protiv Lokomotive. Poraz koji je sada Dinamu omogućio komforniju situaciju. Remi je praktično hipoteka naslova, jer je raspored (Osijek i Rudeš kući, gostovanje Slaven Belupo) bitno lakši od riječkog (dva gostovanja zaredom u Varaždinu i Osijeku, te kući SB). Pobjeda je za Dinamo gotovo osiguranje obrane titule.
Rijeka ne bi u tom smislu imala puno koristi ni od boda s Lokosima, jer je Dinamo u egalu bodova bitno uspješniji u međusobnim ogledima (dvije pobjede, remi). Vjerojatno bi psihološki dobro došao, ali opet, gledamo li stvari u nogometnoj natjecateljskoj dinamici, nedjeljna utakmica je “unutra-vani” za Rijeku, kako se god okrene. Pobjeda daje realne šanse za drugu titulu u povijesti, i psihološki odlučno jača riječko samopouzdanje za dva teška gostovanja...
Pritom postoji i teret, pored svih imperativa koji su se nametnuli Rijeci. To je slijed od čak sedam utakmica na Rujevici da domaćini nisu svladali Modre. Posljednja je pobjeda upisana 5. srpnja 2020., od tada Dinamo je slavio četiri pobjede uz tri remija.
Uzmemo li u obzir 2024., onda se Rijeka može puniti optimizmom, jer u 14 dvoboja ima 36, a Dinamo dva boda više, ali sa (zaostalom) utakmicom više. Dakle minimalno je učinkovitija Rijeka (postoci), i to pored poraza od Dinama...
Dakle, sve navedene brojke i situacije nameću Rijeci maksimalni imperativ. Mora pobijediti. To će već samo po sebi biti veliki izazov za mentalni pristup domaćih, a kamoli uz dodatni teret Dinamove moći i međusobnog negativnog skora. No, kako svi ti tereti mogu mučiti momčad, tako mogu biti detonator eksplozije hrabrosti, pobjedničke energije i motiva da se sve “poravna” u jednoj utakmici. Takva dinamika ide uz Sopićevu ovosezonsku doktrinu i potenciranje furioznog napadanja suparnika.
Dinamo je preživio sve traume od ljeta i snagom individualnih kvaliteta doveo se u ključnu fazu sezone u pravu natjecateljsku formu, te psihološki do velikog samopouzdanja. No, rekosmo, jedna utakmica može sve dobro potvrditi ali i poništiti...
Psihologija ovog uloga-dvoboja je jako važan faktor, i usmjeren je navedenim stanjima. Ostaje sada ona taktička i tehnička priča. Rijeka je najavljena u 4-1-4-1, s ofenzivnom verzijom veznih igrača. To jest snaga Rijeke, ali ujedno može biti njena ranjivost. Sa Selahijem ispred obrane te četiri ofenzivca (Pjaca, Pašalić, Fruk, Janković) plus špica, defenzivno (i tranzicijski) riječka momčad teže brani prostore i nalete suparničkih ofenzivaca. Dinamo je igrao nekoliko utakmica s 3-4-1-2, no pitanje je može li se tako nametnuti Rijeci. Imao bi naime prevlast u sredini, jer ima klasičnije vezne, ali bio bi jako ranjiv na bokovima, što je onda velika prednost Riječana. Oni su tamo vjerojatno najjači formacijski i tko im ne duplira bokove, može se loše provesti.
Dojam je da je u startu Sopić skloniji riziku od Jakirovića, a logično bi to bilo i za ovaj imperativni dvoboj kad je Rijeka u pitanju. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li taktički ostati vjerni svojim doktrinama ili možda povući iznenađujuće poteze.