Davne 1995. godine, Opel je na Ženevskom salonu automobila predstavio potpuno novi koncept MAXX koji je trebao promijeniti autoindustriju.
Opelovi inženjeri i dizajneri napravili su potpuno novi korak u dizajnu na konceptnom modelu MAXX. Primjerice, vanjska obloga karoserije nije izrađena od prešanih čeličnih limova, već uglavnom od aluminijskih profila.
Različiti dijelovi zavareni su zajedno kako bi formirali ćeliju, djelomično izloženu i ugrađenu u vanjske i unutarnje konstrukcije.
Ćelija izrađena od aluminijskih profila činila je osnovu za modularni dizajn.
Uz duljinu od samo 2,97 metara te širinu i visinu od 1,58 metara, MAXX s dvoja vrata nudio je obilje prostora. Ako su kupci htjeli ponijeti puno prtljage sa sobom, mogli su se odlučiti za MAXX kao dvosjed s obujmom od 500 litara, a bio je moguć i prijevoz glomaznih predmeta duljine do dva metra.
A u slučaju da su putnici poželjeli dodatan prostor, tu je mogućnost nudila stražnja klupa ugrađena u aluminijsku konstrukciju.
Osim toga, novi dizajn je relativno bio pogodan za stvaranje vozila s različitim međuosovinskim razmacima i duljinama: na istoj platformi mogli su biti postavljeni kabriolet, pick-up, off-roader i kombi.
Osim fleksibilnosti, inženjeri su pazili i na sigurnost. Osim čvrste aluminijske konstrukcije, MAXX je 1995. godine već imao zračni jastuk za vozača i sustav protiv blokiranja kotača (ABS).
Opelovi inženjeri smjestili su spremnik za gorivo između stražnjih kotača radi optimalne sigurnosti, a zahvaljujući upotrebi lakog metala, MAXX je težio tek oko 650 kilograma.
Mala težina i dimenzije osigurale su da studija obećava maksimalnu učinkovitost, ali Opelovi inženjeri nisu bili zadovoljni konvencionalnim rješenjima kada je u pitanju odabir pravog pogona.
Samo nekoliko mjeseci nakon premijere u Ženevi, MAXX je bio na pozornici IAA u Frankfurtu kao prototip spreman za vožnju – na super-laganim kotačima od magnezija, s panelima vrata i branicima od karbona, te s ekonomičnim trocilindričnim motorom.
Najsuvremeniji jednolitreni motor u to vrijeme je prvi trocilindrični motor s 50 KS koji je Opel razvio do ‘serijske spremnosti‘, a nadmašio je čak i neke četverocilindrične motore tog vremena u smislu isporuke snage.
Najimpresivnija stvar bila je niska potrošnja goriva: prema "Euromix" ispitnom ciklusu koji je bio aktualan u to vrijeme, MAXX-u je bilo potrebno samo 3,9 litara benzina na 100 kilometara pri konstantnoj brzini od 90 km/h.
Opel MAXX nikada nije otišao u serijsku proizvodnju.
Komentari
0