BRUŠENI DIJAMANT

LEGENDE: BMW M535i e12 je udario temelj karizmi najnovijeg BMW-a M5

Prije neki dan predstavljen je novi BMW M5, a mi se vraćamo na početak - ovo je priča o pra-M5... Premijerno predstavljen na salonu automobila u Frankfurtu 1979., M535i proizvodio se tako da se klasičan primjerak Serije 5 E12 iz pogona u Dingolfingu, gdje se i inače sklapao, u poluzavršenom stanju prebacivao u münchensku Preußenstrasse. BMW Motorsport tako je započeo priču koja traje i danas

Bila su to neka sasvim drukčija vremena. BMW je i tada, potkraj 1970-ih, bio jedna od najpopularnijih i najcjenjenijih automobilskih marki u svijetu, no automobila na kakvima se danas temelji dobar dio njegove tradicije, ali i ponude, zapravo još nije imao. Barem ne u obliku u kakvom ga poznajemo danas. Budući da su utrke turističkih automobila baš negdje to doba bile iznimno popularne, u BMW-u su ispravno pretpostavili da bi se kupci tradicionalnih limuzina iz Münchena mogli zainteresirati i za njihovu posebnu, sportski orijentiranu verziju, kad bi takva postojala u njihovoj ponudi. Ciljana skupina kupaca bili su, dakle, vozači koji se ne žele odreći sigurnosti, udobnosti i elegantnog, ali diskretnog izgleda klasične poslovne limuzine, ali s druge strane žele znati da se, kada to požele, mogu prepustiti pravoj sportskoj vožnji.

Rezultat je bio M535i, tada najsnažniji BMW Serije 5, ali i automobil na čijim će temeljima biti stvorena cijela jedna legenda. Da nije bilo njega, sasvim je izgledno da nikada ne bilo ni BMW-a M5, a takvo što iz današnje perspektive ne samo da zvuči nezamislivo, nego i doista tužno za svakoga tko imalo voli automobile. Premijerno predstavljen na salonu automobila u Frankfurtu 1979., M535i proizvodio se tako da se klasičan primjerak Serije 5 E12 (525, 528 ili 528i) iz pogona u Dingolfingu, gdje se i inače sklapao, u poluzavršenom stanju prebacivao u münchensku Preußenstrasse. Ondje bi ga se dohvatili majstori iz čuvenog sportskog odjela BMW Motorsporta, koji su na sličan način potiho i neslužbeno nadograđivali Serije 5 još od 1974. i, kako se to zna reći, nakon toga više ništa nije bilo isto...

Za pogon tog jedinstvenog automobila najboljim se pokazao 3,5-litreni redni šestak M30 kakav je pokretao i E23 735i i E24 635CSi, a s 218 KS pri 5200 o/min bio je najjači na BMW-ovim policama i kudikamo najzaslužniji za sportski karakter koji je od početka postao zaštitni znak modela M535i. Zahvaljujući njemu do 100 km/h stizao je za 7,5 sekundi, što ni danas nije loš rezultat, a u ono doba, i to u limuzini, bio je apsolutno spektakularan. A takva je bila i vožnja: ovjes je u osnovi bio klasični kao E12, ali posebno ugođen, s drukčijim oprugama i Bilstein amortizerima. Svaki je bio opremljen ventiliranim disk-kočnicama sprijeda (za koje je zanimljivo da s 280 mm nisu bili veći od onih na bilo kojem drugom E12, ali su bili deblji za 3 mm) i punim diskovima straga (272 mm), dok ABS nije bio dostupan. Ojačana stražnja osovina i špera su se podrazumijevali, gume 195/70 R14 bile su na prepoznatljivim BBS naplacima, a na popisu opcija bile su maglenke, brisači i brizgaljke za prednje farove, vanjski retrovizor sa suvozačke strane, krovni otvor, električni podizači prozora…

Usporedo s klasičnom verzijom s lijevim volanom, kakvih je sklopljeno 960, praktički u cijelom vijeku europske verzije automobila proizvodila se i ona s desnim (450, sve do svibnja 1981.), ali zanimljivo je da obustava proizvodnje na Starom kontinentu nije bila i definitivni kraj za E12 M535i. Negdje početkom te godine u Rosslynu je započelo njegovo sklapanje po južnoafričkoj specifikaciji, a radilo se zapravo o kompletiranju knock-down kitovima koji su dopremani iz Njemačke, za sklapanje ukupno 240 komada. Na neki način automobil je nastavio živjeti još gotovo tri godine, jer se od rujna 1981. do kraja 1984. ondje proizvodila posebna hibridna verzija istog vozila koja je u sebi sadržavala i određene dijelove iz novopridošle Serije 5 druge generacije (E28), a bilo ih je sklopljeno 1416.

Za razliku od Afrike, međutim, prvi M535i nikada nije stigao do SAD-a, premda bi ondje zacijelo postigao zapaženu karijeru. Razlog je to što njegov 3,5-litreni M30 nije imao katalizator pa nije zadovoljavao stroge američke standarde o ispuhu. Uostalom, da ga je i imao, motor bi se toliko zagušio da bi mu performanse bile usporedive s onima modela 528i za tamošnje tržište.

BMW M535i e12

TEHNIČKI PODACI

Motor benzinski, 3453 ccm

Cilindara 6

Snaga 160 kW/218 KS pri 5200/min

Moment 304 Nm pri 4000 o/min

Mjenjač dog-leg, 5 stupnjeva

Dimenzije 482, 3 x 170, 8 x 142 cm

Gume 195/70 R14

Pogon stražnji

Brzina 228 km/h

0-100 km/h 7,5 sekundi

Potrošnja (tvornička) 19,3 (gradska)

Cijena novog (1980.) 43.600 DEM

Ukratko

Nakon što je predstavljen na salonu automobila u Frankfurtu 1979., novi BMW-ov adut počeo se prodavati nekoliko mjeseci poslije. S cijenom od 43.600 maraka bio je gotovo dvostruko skuplji od modela 528

Na prepoznatljivim BBS naplacima serijski su montirane gume dimenzija 195/70 R14. Tko je htio, mogao je naručiti i brisače za prednje farove. Pod prednjim je poklopcem smješten 3,5-litreni M30, redni šestak s Boschovim L-Jetronic ubrizgavanjem goriva, koji je razvijao 218 KS i 304 Nm

I danas jedinstvena pojava na cesti, BMW M535i u ono je doba i svojim posebnim izgledom najavio dolazak nove ere. BMW M535i izvana je prepoznatljiv po trobojnom Motorsport potpisu koji se proteže njegovom bočnom stranom, ali i na prednjem spojleru. Neki modeli, poput ovoga, mogli su se naručiti bez značke M535i

Čitav kokpit i armatura u M535i jednaki su kao i u svakoj drugoj Seriji 5 linije E12 pa se jedini pravi znak raspoznavanja ovdje svodi na trokraki upravljač s oznakom BMW Motorsporta, isti kao i onaj u M1. Popis dodatne opreme koja se mogla naručiti za M535i bio je podugačak, a ne njemu se među ostalim našlo mjesta i za posebne audiosustave s antenom na izvlačenje

Među elementima po kojima se ovaj model u unutrašnjosti već na prvi pogled razlikovao od ostalih izvedbi Serije 5 svakako su sportska sjedala kakva je Recaro isporučivao samo za njega. BMW M535i ima dog-leg raspored u ručnom mjenjaču, koji u ono doba nije bio rijetkost, a u povijest je otišao s uvođenjem šestog stupnja prijenosa

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 17:30