Jedna od stvari pred kojima nije moguće zatvoriti oči, nakon dugogodišnjeg praćenja domaće i regionalne oldtimerske scene, jest gotovo tragičan nestanak nekadašnjih svakodnevnih automobila. Problem je to koji je prisutan gotovo svugdje u svijetu - obične, velikoserijske automobile malo tko doživljava kao buduću kolekcionarsku vrijednost, te je postotak preživjelih primjeraka zanemariv.
S druge strane, rijetke, egzotične automobile uglavnom nikome ne pada na pamet bacati, te bivaju restaurirani i preživljavaju. Stoga danas na skupovima oldtimera u pravilu lakše možemo susresti poneki Ferrari, Lamborghini ili Bentley, nego Škodu, Ladu, Simcu, NSU, Wartburg, Austin, Moskvič, Sunbeam…, marke koje su nekada činile zamjetan dio našeg voznog parka i koje neizostavno zamjećujemo na starim fotografijama naših gradova.
Posljedica toga je da, kada se neki primjerak takvih automobila pojavi na susretima, izazove izniman interes. Uzmimo za primjer Škodu 1000 MB vlasnika Zdravka Trusića iz Nove Gradiške. Priča nam kako je s njom proputovao dosta skupova po Hrvatskoj i regiji i samo lani bio na njih čak osamnaest, od Zenice do Novog Sada.
Svugdje je nailazio na fenomenalan interes. Ljudi mu prilaze, prisjećaju se svojih iskustava s takvim Škodama i raspituju se koliko ih još ima kod nas.
Odgovor? Vrlo malo. Znamo za nekoliko, sigurno ih ima još skrivenih po garažama, šupama i kojekuda drugdje, ali ova je, po svemu sudeći, danas jedina registrirana i vozna u Hrvatskoj. Postoji nekoliko registriranih primjeraka kasnije serije 100/110, no ovog modela, popularno zvanog “tisuću malih briga” nema ni za lijek.
I ova zamalo nije preživjela. Novu ju je kupio i vozio neki profesor iz Nove Gradiške, pa je pospremljena u garažu i desetljećima čamila ondje, ispod naslaga prašine i kojekakvog smeća. Ondje ju je pronašao Krešimir Knežević, predsjednik lokalnog oldtimer kluba. Zapravo je išao po neki motocikl, a uvjet je bio da mora odvući i Škodu.
Pod naslagama svega auto nije izgledao vrijedan spašavanja, no srećom, umjesto da je odmah odveze na otpad, odlučio ju je prvo oprati – te otkrio kako se ispod svega nalazi relativno uredan i zdrav primjerak, s dodatnom zanimljivošću lokalne povijesti. Auto je završio kod drugog lokalnog kolekcionara, no i ondje nastavio samo stajati.
Nekoliko godina kasnije, gospodin Zdravko je sve više počeo razmišljati o tome da svojoj kolekciji klasičnih Tomosa pridoda i neki oldtimer na četiri kotača. Imao je nekoliko uvjeta, želio je da auto bude istog godišta kao i on, 1968., da je neki rijedak model, kakvih nema po skupovima, te da je u voznom stanju. Gledao je razne modele, no ova mu je Škoda odmah upala u oko.
Obećao je da će ju kupiti i restaurirati, ako uspije upaliti. Nakon više od tri desetljeća stajanja, to nije izgledalo lako, no auto je ipak uz malo truda ne samo upalio, nego bio u stanju i voziti, mada to nije bio lijep prizor… Vlasnik se smije i kaže da sigurno niti jedan komarac u okolici nije preživio tu probnu vožnju.
Problema je bilo i s drugom probnom vožnjom, nakon završetka obnove, pet godina kasnije. Procurio je hladnjak motora i prije no što je Zdravko uspio doći kući i predstaviti novog ljubimca ukućanima. Slijedilo je još preko nekoliko onih spomenutih “malih briga”, no s vremenom su sve mušice riješene, a auto postao pouzdano sredstvo za odlazak na čak i udaljenije susrete oldtimera.
U restauraciji su sačuvani svi bitni izvorni dijelovi, pri čemu je posebno impresivna unutrašnjost, koja je samo oprana i blago reparirana. Karoserija je lakirana u nijansu čim sličniju izvornoj tvorničkoj, onu koju ovisno o navici nazivamo “protvan plavom” ili “kredenc plavom.” Ma koliko je sretan zbog odluke o kupnji, kako bi Česi rekli, “embečke”, svjestan je muka koje odabir nepopularne marke i modela donosi, primjerice, na planu nabave dijelova. Ipak, tematika je određena.
Priznaje da je počeo pomalo pogledavati i prema dodavanju još jednog automobila u kolekciju, te da je zainteresiran u slučaju da naleti kakva Škoda 110R Coupe.
UKRATKO
- Klasičan i skladan dizajn Jana Žáčeka dobro je prihvaćen i na Zapadu i na Istoku. Od 1964. do 1969. prodan je čak 443.141 primjerak ovog tada vrlo konkurentnog automobila
- Zbog aluminijskog bloka motora Škode su bile vrlo popularne kod sakupljača sekundarnih sirovina, što je utjecalo na malen broj preživjelih primjeraka
- Vlasnik već godinama ne uspijeva pronaći neku sačuvanu prednju ukrasnu letvicu, koja bi sjajno upotpunila vizualni dojam automobila
- Zdenko Trusić prvenstveno je bio zaljubljenik u klasične motocikle marke Tomos, a ova Škoda mu je prvi klasični automobi. Ne nužno i zadnji...
- Za današnje pojmove vrlo bazičan kokpit, samo s najosnovnijim instrumentima, no udobnost je tijekom i duljih putovanja bila posve zadovoljavajuća
- Sjedala su bila pojam za ono vrijeme, nitko od konkurencije nije imao tako praktičnu opciju spuštanja sjedala i pretvaranja unutrašnjosti u pravi bračni krevet
- Prtljažnik sprijeda ravnog je dna, prostran i praktičan, dok se rezervna guma nalazi ispod njega i do nje se dolazi kroz zaseban otvor
- Ukrasni jastuci ispred stražnjeg prozora pokazali su se kao iznimno popularan dodatak na susretima. Mnogi stariji promatrači prisjećaju se sličnih svojih jastuka
- Godina proizvodnje automobila, ali i rođenja njegovog vlasnika – uistinu nije bilo nikakve dvojbe oko toga koju je brojku Zdravko želio na PV pločici
Sadržaj nastao u suradnji s CVH
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....