Kako je za vikend posjetiti Beč i Budimpeštu opisao sam u prethodnim putopisima, a sada sam se odlučio za vikend uputiti u Prag. Premda sam već više puta posjetio češku prijestolnicu, nije mi se bilo nimalo mrsko ponovno zaputiti u metropolu na Vltavi koju pamtim kao doista unikatan i živ grad, impresivne arhitekture i trendovskih događanja, ali i kao odlično mjesto za zabavu.
Doduše, od Zagreba 370 kilometara udaljenog Beča ili Budimpešte 320, Prag je bitno udaljeniji - najmanje 650 kilometara, ako iz Zagreba odaberete rutu preko Graza i Linza, ili 670 kilometara, putujete li preko Graza i Beča. Na obje rute vožnja automobilom traje najmanje sedam i pol sati.
S obzirom na to da se hibridni Renault Clio 1.6 E-Tech sa 143 KS pokazao sjajnim na putu do Beča, ponudio primjerenu udobnost i trošio svega 4,5 litre, veselio sam se i samoj vožnji. Do Praga sam odabrao kraću rutu preko Linza, iako je nešto skuplja jer osim slovenske, austrijske i češke vinjete, u Austriji valja platiti i dvije tunelarine Gleinam (10,5 eura) i Bosruck (6,5 eura).
Vozeći se po ograničenju, do Praga sam s Renaultovim hibridom došao s jednim spremnikom benzina od 40 litara, a zatim na praškim ulicama nastavio koristiti prednosti hibridne tehnologije, koja omogućuje i podosta vožnje samo na struju.
Ipak, na putu do Praga nije sve prošlo glatko. Na austrijsko-češkoj granici, naime, trebao sam kupiti vinjetu jer put prvo do Čeških Budjejovica vodi lokalnom cestom, a zatim se do Praga nastavlja autocestom. U čemu je problem? Pa, ambijent nakon granice kod Wullowitza baš i nije najzgodniji posebno noću. Redaju se tu kamionska parkirališta i kockarnice, a uz opskurne gostionice mogu se vidjeti još opskurniji tipovi koji se vrzmaju uokolo te petljaju nešto na granici tame parkirališta i svjetala kasina.
Uglavnom, nije baš mjesto na kojem biste se željeli zadržati duže nego li je potrebno. Stoga sam želio što prije kupiti vinjetu i nastaviti dalje, no pokazalo se da se do vinjete ovdje može samo online ili na “vinjetomatu”, koji se nalazi na samoj granici, koju sam već bio prošao. Moja noćna šetnja do benzinske postaje preko mračnog parkirališta tako se pokazala nepotrebnom. Srećom, uspio sam se bez posljedica vratiti u sigurnost Clija.
Na ulazu u Prag, nakon devet sati putovanja, razmišljao sam samo kako ću iskapiti orošenu kriglu piva čim stignem u svoj hotel, smješten u jednoj od brojnih secesijskih zgrada u četvrti Novi grad, udaljenoj tek 800 metara od Narodnog muzeja na čuvenim "Vaclavskim Namestima" ili Vjenceslavlvog trga. Dobro, usput mi je kroz glavu prošla i reklama za poznato praško pivo s Orlandom Bloomom i na tren sam se zamislio u ulozi britanskog glumca u toj reklami, kako postajem stručnjak za Prag, šetam uz Vltavu i spoznajem umijeće lokalne proizvodnje napitka od hmelja.
No, hoću li otkriti sve tajne njihova piva nisam bio siguran. U toj potrazi, poznato mi je iz nekih priča, čovjek lako može završiti izvan balansa, ili čak, ne daj Bože, s izvantjelesnim iskustvom, posebno ako se pivo kombinira s čuvenim biljnim likerom Becherovkom ili, još gore, sa Zelenom vilom, kako još zovu češki Apsint, kontroverzni liker od gorskog pelina, anisa i komorača sa 75 posto alkohola, koji čak i u zakonitom, oslabljenom izdanju izaziva halucinacije.
Ako se tome doda još pokoji dim trave koja se može kupiti na svakom uglu, dakako, u količinama za osobne potrebe, pa se u noćni život grada uleti “ko’ budala u kredit”, to lako može završiti tako da vam prve zrake sunca udaraju u oči i nagovještavaju novi dan - koji je za vas već propao zbog teškog mamurluka.
Nisam niti najmanje priželjkivao završiti u položaju čuvene Plešuće zgrade, uvijene neobične građevine koju je projektirao češki arhitekt hrvatskog podrijetla Vlado Milunić, pa sam takve pustolovine bez razmišljanja prepustio mlađim posjetiteljima, koji se veseli i glasni slijevaju povijesnim ulicama grada poput rijeke u potrazi za zabavom.
No, Zlatni grad ili grad 1000 tornjeva, kako mu tepaju, nije zanimljiv samo mladima željnima zabave - ima što za ponuditi svim generacijama. Godišnje ga posjeti čak sedam milijuna turista, a kako ondje živi milijun stanovnika, na svakog od njih dolazi sedam turista. Lokalcima je to, doznajem, ponekad neizdrživo.
Objasnio mi je to Yanek, youtuber iz Praga, koji mi je na granici pomogao oko kupnje vinjete. On na svojem kanalu Honest guide Prague posjetiteljima objašnjava kako ne izgubiti novac pri kupnji kruna u mjenjačnicama, ili završiti u razvikanim gostionicama s lošom hranom.
Poslušao sam njegove savjete i subotu u Pragu proveo marširajući kroz stari dio grada od velebne zgrade Narodnog muzeja do Karlovog mosta, najveće gradske atrakcije. Tko nije u formi može koristiti metro ili se prevesti tramvajem koji stoji 0,90 eura za vožnju, ali pješice se sve bolje doživi.
Zaustavio sam se kod spomenika Svetom Vjenceslavu na Vaclavskim namestima, živoj aveniji krcatoj trgovinama, restoranima i brojnim štandovima s tradicionalnim suvenirima i hranom. Tu se pred vama na ražnju vrti buncek, nudi se bezbroj vrsta kobasica i gulaša, a ako volite slatko svakako probajte trdelnik, ultra kalorični desert.
Uživao sam i na Starogradskom trgu, također krcatom turistima, gdje sam slušao lokalne glazbenike te razgledavao fantastične građevine raznovrsnih arhitektonskih stilova. Jedna od najpoznatijih je crkva Majke Božje, koja je ujedno bila glavna praška crkva do sredine 14. stoljeća. Crkva Sv. Nikole je druga po veličini i sa zvonika pruža panoramski pogled na cijeli trg, a najveća je atrakcija i mamac za turiste svakako živopisni Praški astronomski sat. Datira još iz 1410. i treći je najstariji astronomski sat na svijetu.
Karlov most je također priča za sebe, a s njega pogled puca na stari dio grada i Malu stranu, poviše kojih stoje Praški dvorac i Katedrala sv. Vida. Da se u Prag ne isplati ići automobilom na manje od tri dana shvatio sam drugog dana kada sam obišao sve te znamenitosti na zapadnoj obali, uključujući šarmantnu Zlatnu ulicu unutar kompleksa Praškog dvorca, čiju su povijest pisali alkemičari i gradske proročice. Ovdje je živio i možda najpoznatiji Čeh, pisac Franz Kafka, koji je boravio i stvarao na broju 22. Danas se nedaleko dvorca nalazi njegov muzej.
Tek nakon što sam u dva dana obišao sve znamenitosti češke prijestolnice poželio sam se opustiti uz pivo u jednoj od dvije najpoznatije gradske gostionice - U Kalicha ili U Fleků. Prva je poznata po književnom liku dobroga vojaka Švejka koji je tamo bio stalan gost u djelima praškog pisca Jaroslava Hašeka, a s obzirom na to da je bio krcat gostima, pivsko osvježenje, ali i dobar zalogaj u vidu knedlički sa svinjetinom, pronašao sam u pivovari i gostionice U Fleků, koja pivo proizvodi još od 1499.
Kao što je poznato, tamo je 1911. grupa studenata osnovala nogometni klub Hajduk, čemu svjedoči ploča postavljena na zidu, na hrvatskom i češkom jeziku. Kad sam išao pogledati ploču začujem sa strane - “Što je Hajdukovac, malo razgledavamo?”. Odgovaram čovjeku koji sjedi s društvom - “Nisam Hajdukovac”. “Jesi li Dinamovac?”, slijedi pitanje ozbiljnim tonom. “Nego kaj!” - odgovaram... Trenutak tišine, a onda - “sjedaj s nama, mi smo iz Zagreba”. I eto društva, pivo je samo stizalo, a jutro i povratak u Zagreb, pretpostavljate, dočekalo me sa spomenutim mamurlukom. Ipak, Prag je to, prigrli te kad se najmanje nadaš...
Ukratko
Prag je od Zagreba udaljen 650 kilometara odabere li se ruta preko Linza ili 670 kilometara putuje li se preko Beča
Naš neumorni hibridni Renault Clio E-Tech fotografirao sam na glavnoj gradskoj arteriji Vaclavskim namestima, barem koliko mi je to dopustila prometna policija
Najveća atrakcija je Karlov most, koji povezuje najstariji dio grada Mala Strana s četvrti Stari grad, a Karlov most u svakom je trenu krcat uličnim glazbenicima, slikarima i zabavljačima, a posebno je dojmljiv pogled koji s njega puca na Praški dvorac
Starogradski trg uvijek je krcat turistima, baš kao i stari grad te vibrantna Mala strana poviše koje stoje Praški dvorac i Katedrala sv. Vida
Nezaobilazni desert trdelnik od pečenog rahlog tijesta nudi se na svakom koraku. Uz bezbroj nadjeva prilično je kaloričan, ali i super ukusan
Dok hodate pored štandova naći ćete se u nevjerojatnom kolopletu raznih mirisa. Ništa čudno, pored vas se na ražnju vrti buncek, roštilja bezbroj vrsta kobasica, kuhaju gulaši...
Praški astronomski sat iz 1410. još je jedna od nezaobilaznih atrakcija. Nalazi se u sklopu Gradske vijećnice na Staromestkom trgu, a njegova posebnost je što mjeri sate, dane, mjesece te mjesečeve mijene
Obavezna postaja u Pragu je pivovara i gostionica U Fleku, koja nudi najbolje pivo na svijetu. Nose ga pred vas čim vide praznu kriglu i morate ih sami zaustaviti. Tu je 1911. osnovan i splitski Hajduk
Poznata znamenitost je Plešuća kuća, jedna od modernih građevina koje oduševljavaju neobičnom formom. Nastala je sredinom 1990-ih, a simbolizira komunizam koji se stapa s demokracijom
Neumorni hibridni Renault Clio E-Tech fotografirali smo na glavnoj gradskoj arteriji Vaclavskim namestima, barem koliko nam je to dopustila prometna policija
Komentari
0