Test rabljenog: Fiat Tipo Šarmantniji i jeftiniji, ali i mušičaviji od Golfa

Fiat Tipo bio je jedan od najpopularnijih automobila kod nas na početku devedesetih godina, a posebno nakon što su 1991. davanja osjetno smanjena. Hrvatske ceste bile su ih pune, a još više ih je u kasnijim godinama uvezeno rabljenih.

Danas je, naravno, 21 godinu nakon prestanka proizvodnje, već dosta rijedak. Mnoge je jednostavno dokrajčio zub vremena, a i ono što ih je ostalo najčešće je u lošem stanju. Takvi vrijede oko 2000 kuna, poput boljeg bicikla.

Iznimaka ipak ima, kao što je primjerak s našeg testa, koji je u 22 godine prešao samo 101.000 kilometara, a za to vrijeme bio solidno održavan, s tek ponekim lako rješivim estetskim ili funkcionalnim nedostatkom. No, čak i kad su registrirani, i takvi primjerci jedva da dosežu cijenu od 5000 kuna.

Tipo je, sve u svemu, ponajviše zbog dobrog dizajna i prostranosti te solidne mehanike i povoljnog održavanja, mnogima ostao u dobrom sjećanju, ali daleko od toga da je bio nevinašce. Premda zbog pocinčane karoserije (u početku djelomice, kasnije i kompletno) nije trebalo razbijati glavu oko hrđe po karoseriji, dosta je vlasnika psovalo mušičav rad električnih komponenti, od samih nepouzdanih instalacija u motoru do dijelova poput podizača prozora, daljinskog zaključavanja ili pak žaruljica na instrumentnoj ploči, posebno onih u skupljoj digitalnoj izvedbi.

Upravo zbog problematične elektronike vlasnici su znali ponekad ostajati bespomoćni na cesti, ali zbog šarmantnog talijanskog duha koji je prožimao čitav automobil te dobre mehanike, mnogi su mu to brzo i opraštali. Niti završna izrada, a niti materijali nisu bili na razini (skupljih) njemačkih konkurenata, premda se s redizajniranim modelom 1993. stanje bitno popravilo.

Motori? Dizelaši su dosad već dali svoje i mogućnost pronalaska neizgaženog primjerka gotovo da je ravna nuli. Ipak, posreći li vam se, znajte da je osnovni 1.7 D (57 KS) dosta lijen i skromnih performansi, 1,9-litreni (65 KS) nešto je življi, a najbolji je izbor naravno, njegova turbo izvedba (92 KS). Povećana potrošnja ulja, s obzirom na vjerojatno veliku kilometražu dizelaša, zahtijeva češću kontrolu. Kod benzinaca se 99 posto ponude svodi na 1.4 (70 i 78 KS) te nekoliko verzija većeg motora 1.6 (75 do 90 KS). Bolji je izbor veći, jer je trajniji i pouzdaniji, vuče osjetno bolje, ali i troši oko litru više. Benzinci općenito nisu bili među štedljivijima u svojoj klasi, a zna ih mučiti i elektronsko ubrizgavanje.

Tipo se, dakle, može kupiti doslovce za šaku kuna. No, iluzija je da će se toliko vremena nakon prestanka proizvodnje naći bezgrešan primjerak, pa pažnju treba usmjeriti na vitalne stvari: paziti da podovi i pragovi nisu truli, da motor nije do kraja ispustio dušu i da su svi ostali mehanički sklopovi funkcionalni. Sve ostalo se može riješiti za sitan novac.

UKRATKO

- Fiat Tipo stigao je 1988. kao nasljednik Ritma, 1993. je godine dobio moderniji prednji dio i izvedbu sa tri vrata, a proizvodio se sve do 1995. i dolaska Brave
- Otkazivanje podizača stakala, mušičav rad električnih komponenti i ne baš uzorna završna izrada klasične su boljke starih Fiata
- Unutrašnjost još uvijek izgleda simpatično, prostrana je i ugodna, ali treba računati da nemaju svi primjerci servo volan i klima-uređaj
- Uz klasične instrumente, Tipo je nudio i atraktivnije digitalne, ali upitne pouzdanosti
- Nije li bila oštećena, pocinčana karoserija neće hrđati, ali temeljito pregledajte i podove
- Tipo je bio Europski auto 1989., a dizajnirao ga je Ercole Spada, autor mnogih poznatih modela