TEST Volvo XC60 D5: Kombinaciji luksuza, precizne izrade i sigurnosne tehnologije

Volvu XC60 nije lako. Posebno u Hrvatskoj, gdje su kupci u premium segmentu tradicionalno naklonjeni njemačkim modelima. BMW X3, Mercedes GLK i Audi A5 ozbiljna su konkurencija i bez toga, a ovako švedskom kompaktnom terencu ostaju tek mrvice. Treba li biti baš tako? Nikako. Riječ je o kombinaciji luksuza, precizne izrade i sigurnosne tehnologije, koja može stati uz bok baš svakome.

Pritom je teško ne primjetiti da je unutrašnjost XC60 dizajnerski znatno razigranija, serijski se nudi više opreme, a i cijena mu je znatno povoljnija. Izjednače li se njemački konkurenti s opremom kakvu serijski nudi šminkersko izdanje Ocean Race, ispada da je BMW X3 xDrive 20d skuplji za 1700 eura, Audi Q5 2.0 TDI S tronic Quattro za 2150 eura, dok je Mercedes GLK 250 CDI 4Matic skuplji čak 3760 eura. Koliko se god na prvu cijena od 51.730 eura činila paprenom, riječ je zapravo o više nego dobroj vrijednosti za novac.

No, kad je mehanika u pitanju, situacija ipak nije tako povoljna. Dok konkurenti nude brže i preciznije automatske mjenjače sa sedam ili osam stupnjeva (BMW), Volvo raspolaže sa klasičnom automatikom (Powershift sa dvije spojke isporučuje se isključivo uz turbobenzinski T5 sa 240 KS), sa šest stupnjeva.

Doduše, kroz stupnjeve se klizi uglađeno i bez trzaja, ali svi koji pri snažnom gaženju papučice gasa očekuju snažan potisak u leđa, ostat će pomalo razočarani. Razlog tome nije mjenjač, a još manje dizelaš kojemu je snaga početkom godine porasla na osjetnih 215 KS – dojam žestine izostaje zbog pozamašne mase od preko 1,8 tona, uzdignutog podvozja i Haldex spojke, koja inače promišljeno balansira raspored snage između prednjih i stražnjih kotača.

No, to je samo dojam, za što zapravo najzaslužnija robusna izvedba, zbog koje se (uz izdašan popis sigurnosne elektronike) XC60 opravdano naziva malim tenkom – stotka se hvata za 8,9 s, a loše ne zvuči ni maksimalnih 205 km/h.

Kad se sve stavi na papir, najnekonkurentniji zapravo ispada dugovječni 5-cilindarski dizelaš. Snage sad ima više nego dovoljno, no nije baš najštedljiviji, a svojstven huk zvuči atraktivno tijekom gradske vožnje, dok mu prilikom jurišanja autocestom povremeno ipak nedostaje uglađenosti. Makar je i to, zapravo, traženje dlake u jajetu. Naime, na testu smo prosječno trošili razumnih 9,1 litru, a temeljita zvučna izolacija nam je u svakom trenutku dopuštala uživanje u izvrsnom glazbenom sustavu...

Više pročitajte u tiskanom izdanju!