Rođen u selu Ottmarsheim kod Ludwigsburga 1929., Hans Mezger je odrastao u obitelji posvećenoj umjetnosti i kulturi, te je pohađao gimnaziju i stekao klasično obrazovanje. No, kako se od mladosti zainteresirao i za tehniku, upisao je i diplomirao strojarstvo na Tehničkom sveučilištu u Stuttgartu.
Koliko je impresivan bio već kao student najbolje pokazuje činjenica da je dobio – i odbio – čak 28 ponuda za posao, mahom od vrlo uglednih tvrtki. Ništa od toga nije ga zanimalo. Premda je njegov prvi interes bilo zrakoplovstvo, tijekom studija je bacio oko na mladu i dinamičnu tvrtku iz susjedstva, čiji su mu se smjer razvoja i filozofija sviđali. Stoga je aplicirao za posao u Porscheu i bio prihvaćen. Isprva je bio dodijeljen odjelu za proizvodnju dizelskih motora za traktore, no odbio je taj posao – i usprkos bezobrazluku nešto kasnije je dodijeljen ekipi za razvoj trkaćeg motora Carrera.
Porsche iz tih dana bio je dosta različit od današnjeg. Njihovi cestovni automobili bili su bazirani na modificiranoj tehnologiji Volkswagena, a trkaći modeli dominirali su nižim kategorijama. Primjerice, gotovo bi svake godine došli do neke pobjede u klasi na 24 sata Le Mansa, no dojam je bio da se tvrtka ne usuđuje uhvatiti u koštac s najjačima, kako na trkaćim stazama, tako i na cesti. Ipak, nešto se počelo mijenjati i na tom polju, pa su među prvim Mezgerovim zadacima bili pomaganje u razvoju motora za Formulu 2, te motora i bolida za Formulu 1.
Do ovog drugog došlo je ponajprije zbog promjene pravilnika i spuštanja Formule 1 na limit od 1500 ccm, odnosno na Porscheu dobro poznato područje. Za sezonu 1962. razvijen je model 804, koji se pokazao vrlo konkurentnim - osvojeno je peto mjesto u poretku konstruktora, a Dan Gurney je osvojio VN Francuske. No, na kraju sezone Porsche se povukao zbog previsokih troškova natjecanja.
Mezgerov je rad na F1 projektu prepoznat, te je upravo on odigrao najvažniju ulogu unutar ekipe koja je razvila motor za nasljednika, model kojim će se Porsche odmaknuti od direktne veze s Volkswagenom i zakoračiti u elitnije društvo, automobil koji će postati poznat pod oznakom 911. Mezger nije samo konstruirao legendarni motor, koji će više od 30 godina biti osnova nevjerojatnog uspjeha modela, nego i donio nekoliko značajnih konstrukcijskih inovacija. Još je krajem 1950-ih došao do formule za izračunavanje oblika bregaste osovine, koja je znatno pojednostavila konstrukciju i uštedjela mnogo novca. Na 911-ici će predstaviti i aluminijsko dvodijelno kućište radilice, koje je Porsche nastavio koristiti na vrhunskim sportskim modelima i dobrano u 21. stoljeću.
Mladi i ambiciozni Ferdinand Piëch uspio je 1965. godine progurati ideju o osnutku zasebnog trkaćeg odjela unutar Porschea, te je postavio Mezgera na njegovo čelo. Nimalo slučajno, desetljeća koja će provesti na tom mjestu označit će razdoblje konačne afirmacije i statusa najuspješnijeg proizvođača trkaćih automobila u povijesti. Kruna je svakako bila uspostava dominacije na Le Mansu, glasovitoj utrci koju je Porsche osvojio rekordnih 19 puta.
Prve dvije donio je model 917, s Mezgerovim 12-cilindarskim motorom koji obično nazivamo bokserom, no tehnički je zapravo riječ o V12 motoru u kojem su cilindri smješteni pod kutom od 180 stupnjeva. Izvedenice modela kasnije su dominirale utjecajnom Can-Am serijom, gdje su uz pomoć turbopunjača razvijale i preko 1200 KS.
Rad na razvoju turbopunjača za utrke direktno je doveo i do odluke da 911 dobije i vlastitu cestovnu turbo verziju, model 930. Mezger je razvio sustav recirkulacije ispušnih plinova u turbopunjaču, koji je značajno umanjio efekt turbo rupe i omogućio da Porscheovi automobili s turbom budu upotrebljivi i u običnom prometu. A na trkaćim stazama su legendarni modeli kao što su 935, 956 i 962 ispisivali najznačajnije trenutke natjecateljske povijesti marke. Do tada je postala toliko velika i podijeljena na specijalizirane odjele da Mezgerov utjecaj ne možemo vidjeti na svim produkcijskim modelima – ali svakako možemo na svim onim najzanimljivijima, kao što su Carrera RS i 959.
Ipak, od svih je svojih motora Mezger bio najponosniji na onaj koji uopće nije nosio oznaku Porsche. Turbo V6 motor razvijen za momčad McLarena u Formuli 1 nosio je oznaku proizvođača satova TAG. U samo 68 utrka ostvario je čak 25 pobjeda, doveo Nikija Laudu do titule prvaka 1984., a Alaina Prosta u dvije sljedeće sezone.
Osvojena su i dva konstruktorska naslova. U istom se desetljeću tvrtka, s mnogo manje uspjeha, okušala i u IndyCar utrkama, a ni pokušaj povratka u F1 s momčadi Footwork 1991. godine nije bio uspješan. Sredinom 1990-ih došlo je vrijeme i za Mezgerov odlazak u mirovinu, uz prepuštanje brige o sportskim uspjesima Porschea nekim novim ljudima. Ne možemo reći da nasljednici nisu uspješni, ali realno, intenzitet njegovih vremena nije više nikada dosegnut. U dobi od 90 godina, Hans Mezger je preminuo 2020., kao jedan od najznačajnijih i najcjenjenijih ljudi u povijesti Porschea.
Ukratko
Tri od četiri desetljeća u Porscheu Mezger je proveo na šefovskoj poziciji, no nikada mu nije bilo strano “zaprljati ruke”. Vidimo ga kako 1990. pomaže u guranju motora za CART seriju kroz tvornicu
Privatno je vozio 911 Carrera 3.0 iz 1977., inicijalno tvornički testni automobil kupljen po sniženoj cijeni, danas u vlasništvu sina Olivera
TAG je financirao izradu V6 turbo motora za Formulu 1, koji se odmah pokazao iznimno konkurentnim i potom dominirao svijetom utrka sve dok ga na tronu nije smijenila Honda
Premda motor službeno nije nosio Porscheov naziv, Mezgerova je ekipa otvoreno pratila momčad McLarena na utrkama i pomogla Laudi u osvajanju završnog, trećeg naslova prvaka svijeta
Turbo izvedba 911-ice, model 930, direktan je rezultat Mezgerovih istraživanja prednabijanja: u kabrio izvedbi simbol je japijevskih 1980-ih
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....