Bolje je da izbjegavajte saditi ove lako zapaljive biljke u svome vrtu i okućnici

Jedan od najprivlačnijih aspekata života u suhoj klimi je produženo vrijeme tijekom cijele godine za uživanje u vašem vanjskom životnom prostoru - bazenu, terasi i roštilju, ali za mnoge koji žive u ovim regijama, opasnost od šumskog požara vrlo je stvarna, potaknuta sušom ili jakim vjetrom.

Ako živite u području s rizikom od šumskih požara - možda ste čuli za određene biljke koje su otporne na vatru. Ima smisla poduzeti mjere za uređenje vašeg posjeda grmljem, drvećem, trajnicama i sukulentima koji bi u nekim slučajevima mogli spasiti vašu kuću od požara.

Ali što je s lako zapaljivim biljkama — onim koje biste trebali ukloniti ili barem ne posaditi? Ove biljke su poznate po količini mrtvog goriva koje se nakuplja u njima, ulju (ili smoli) ili niskom sadržaju vlage u njihovim listovima i granama.

Karakteristike lako zapaljivih biljaka

Sve biljke su zapaljive ako se povremeno ne orezuju. Rizik povezan s bilo kojom biljkom može se uvelike smanjiti redovitim održavanjem. Iako lako zapaljive biljke mogu se brzo zapaliti, oslobađajući mnogo topline, čak i ako su zdrave i dobro zalijevane. U područjima u kojima je suša, čak i umjereno zapaljive biljke mogu postati sklonije zapaljivanju.

Karakteristike lako zapaljivih biljaka uključuju:

Suho i mrtvo lišće ili grančice

Suhi, kožasti listovi

Obilno, gusto lišće

Visoka razina ulja ili smole

Čupava, hrapava ili ljuštena kora

Puno mrtvih listova ispod biljke

Igličasti ili vrlo fini listovi

Lišće s malom vlagom

Akacija

Botanički naziv: Acacia species

Ovo upečatljivo drvo i grm su porijeklom iz tropskih ili toplih područja svijeta, uključujući Australiju, Meksiko i jugozapadne Sjedinjene Države. Listovi nekih vrsta sadrže smolu i zapaljiva ulja koja mogu potaknuti požar.

Bršljan

Botanički naziv: Hedera canariensis

Bršljan je prvi put zasađen sredinom 1900-ih, a inače je brzorastući pokrivač tla koji može brzo pokriti sva gola mjesta gotovo svugdje gdje ga zasadite. Zbog njegove invazivnosti – čvrsto se pričvršćuje na površine poput zidova, ograda i sjenica – neki ga smatrju duboko ukorijenjenim korovom, koji se širi i kojeg je teško riješiti.

Bambus

Botanički naziv: Bambusa

Dok bambus čini izvrstan zaslon za privatnost i stvara egzotičan, tropski izgled u krajoliku, oni su jako zapaljivi. Budući da su visoki, suhi i rastu zajedno, bambus može brzo proširiti požar.

Žućica

Botanički naziv: Cytisus

Francuska, španjolska i škotska žućica su invazivne trajnice koje se lako šire i izuzetno su zapaljive zbog sadržaja ulja.

Čempres

Botanički naziv: Cupressus sempervirens

Iako su ova zimzelena stabla korisna kao paravani, živice ili vjetrobran te su jako su mirisni, nažalost lako mogu postati visoke baklje tijekom šumskih požara.

Eukaliptus

Botanički naziv: Eucalyptus camaldulensis

Stabla eukaliptusa snažnog mirisa sadrže vrlo zapaljiva ulja koja su proizvod listova. Stelja iz lišća bogata je fenolima, što sprječava razgradnju gljiva i nakuplja se kao velike količine suhog, zapaljivog goriva.

Bijeli jasenak

Botanički naziv: Dictamnus albus

Jedno od njegovih drugih uobičajenih naziva, gorući grm, jasna je dojava da bi ovaj grm mogao biti zapaljiv. Sjajni maslinastozeleni listovi ove biljke privlačni su tijekom cijele vegetacijske sezone. Kada se trlja ili četka, biljka ispušta jak miris limuna. Ulja iz nezrelih sjemenskih kapsula mogu se zapaliti ako se upaljena šibica drži ispod cvijeta. Po vrućem, suhom vremenu, jasenak se lako može zapaliti, što je dovelo do usporedbe s gorućim grmom koji se spominje u Bibliji.

Orlovi nokti

Botanički naziv: Lonicera japonica

Biljka orlovi nokti je voljena zbog mirisnih cvjetova cjevastog ili trubastog oblika. Cvijeće privlači kolibriće, a crvene i ljubičaste bobice koje slijede dobar su izvor hrane za razne ptice. Nekada cijenjena kao sjenovita ukrasna biljka, često se sadila oko trjemova. Međutim, orlovi nokti su invazivni i vrlo zapaljivi.

Smreka

Botanički naziv: Juniperus virginiana

Smreke su četinjače i općenito se lako brinu za njih: otporne su na sušu i rasti će na bilo kojoj vrsti tla ako postoji drenaža. Također ne zahtijevaju puno održavanja i rezidbe, možda svakih nekoliko godina.

Nekoliko sorti sadrži lako zapaljive smole. Smreka može nakupljati odumrlo lišće, a kako stari, postaje sve sklonije lakom zapaljenju. Neki vatrogasci ih nazivaju "benzinskim postrojenjima".

Kineski šaš

Botanički naziv: Miscanthus sinensis

Porijeklom iz Koreje, Japana, Kine i Tajvana, ove ukrasne trave tvore grudice, upadljive su i kreću se od patuljastih vrsta do velikih sorti. Iako ne zahtijeva maženje i puno održavanja, ova trava, poznata i kao japanska srebrna trava, postaje suha i ako se ne orezuje posebno je zapaljiva. Ako živite u području sklonom požaru, pokosite ovu travu.

Medvjetka

Botanički naziv: Arctostaphylos hookeri

Podrijetlom s Dalekog Zapada, medvjetka je biljka koja može rasti vrlo gusto. Sve se sorte mogu prepoznati po malim bijelim ili ružičastim cvjetovima u obliku urne koji se pojavljuju od kasne zime do ranog proljeća. Iako ovi pokrivači tla, grmlje i drveće koriste divljim životinjama – oni mogu biti jedna od vrsta biljaka koje su najviše sklone požaru. Suho, mrtvo drvo postaje vrlo zapaljivo.

Čajevac

Botanički naziv: Melaleuca

Ova australska autohtona stabla imaju lišće i cvijeće nalik na iglice i podsjećaju na grmove i privlače ptice. Iako su cijenjeni zbog njihove tolerancije na sušu i brzog rasta, ulja u lišću i kori čine ih zapaljivim. Ta ulja su ista ona koja se koriste u medicinske i ljekovite svrhe kao i ulje čajevca koje se primjenjuje lokalno.

Palme

Botanički naziv: Palmus

Palme su tropska i suptropska stabla koja su iznimno popularna u mediteranskom i suhom okruženju. Nažalost, palme su opasne tijekom šumskih požara iz nekoliko razloga, uključujući:

Osušeni i mrtvi palmini listovi postaju poput plamenih strijela ako se odvoje od debla i nose ih vjetrovi. Žeravica se može ugraditi u vlaknasto tkivo, bazu listova ili duž debla palme. Palme brzo zahvatiti plamen, šireći se na druge biljke i strukture u blizini.

Određene vrste palmi mogu biti opasne u područjima podložnim požaru, osobito ako se ne održavaju (orezuju) ili zbog svog oblika.

Pampas

Botanički naziv: Cortaderia selloana

Podrijetlom iz Argentine, pampas može narasti jako visoko i otići dosta u širinu. Iako izgledom poput perja su popularne u cvjetnim aranžmanima, u mnogim se regijama pampas smatra korovom i nije dostupan u rasadnicima. Lako se širi sjemenom, pampas često raste u područjima požara i može se brzo zapaliti i širiti, osobito ako je isušen.

Bor

Botanički naziv: Pinus

Zapaljivost varira ovisno o vrsti, ali mlađa stabla su osjetljivija. Borovi mogu lako stradati od požara zbog tanke kore, relativno zapaljivog lišća i nakupljanja mrtvih nižih grana. Iglice i smola borovih stabala vrlo su zapaljive, a ekstremne vrućine i suša povećavaju vjerojatnost da će se zapaliti.

Ružmarin

Botanički naziv: Rosmarinus officinalis

Lijepi, mirisni pokrivač i grm koji raste u mediteranskoj klimi. Prekomjerno zalijevanje i obilno hranjenje rezultiraju slabim rastom, nakon čega slijedi drvenasta biljka. Lagano obrezivanje ili štipanje vrhova održava ga zdravim. Imajte na umu da ova biljka otporna na sušu sadrži zapaljiva ulja.