Jeste li čuli za stakleni ili porculanski cvijet: svoju ljepotu otkriva tek kad pada kiša, a u Aziji je hit motiv za tetoviranje

Čudesan cvijet porijeklom iz planinskih područja Japana, Kine i Apalačkog gorja nosi neobično ime – cvijet kostura ili kosturni cvijet, kao i nadimke: porculanski ili stakleni cvijet. Poznat i kao Diphylleia grayi, cvijet kostura je uistinu neobična biljka čiji bijeli cvjetovi postaju prozirni kada pokisnu. Inspiracija zaljubljenika u prirodu, kao i fotografa za kišnog vremena pokazuje svoje supermoći. Cvjeta početkom ljeta, a krasi ga skupina nježnih bijelih cvjetova okruženih bujnim zelenim lišćem.

Kosturni cvijet zauzima značajno mjesto u azijskoj povijesti i kulturi. Njegova ljepota i jedinstvena transformacija često simboliziraju ravnotežu između života i smrti. U Japanu je važan dio tradicionalnih praksi poput ikebane i hanamija, gdje odražava poštovanje prema prolaznoj ljepoti prirode. Njegova sličnost s japanskom filozofijom "mono no aware", odnosno prihvaćanja činjenice da ljepota prolazi i divljenje koje iz toga proizlazi, čini ga privlačnim motivom za ljubitelje tradicionalne japanske umjetnosti tetoviranja.

U Koreji i Kini koristi se u ritualima koji simboliziraju čistoću i prolaznost. Moderne botaničke studije cijene njegova jedinstvena svojstva, pružajući uvid u fiziologiju i prilagodbu biljaka, čineći ga važnim predmetom istraživanja za znanstvenike i studente, prenosi Punkufer.

U Aziji je neobični cvijet popularni motiv u umjetnosti tetoviranja, naravno zbog svoje simbolike i ljepote. Promjena cvijeta iz neprozirnog u proziran simbolizira odbacivanje starih identiteta i otkrivanje vlastitog pravog ja.

Stakleni cvijet, koji cvate od svibnja do srpnja, krase prekrasne nježne latice, koje se nakon sušenja vraćaju u standardnu ​​bijelu boju. Nakon cvatnje, od lipnja do kolovoza, ovaj cvijet daje mali tamnoplavi plod koji ima bijeli sloj praha na sebi.

Stabljike su mu zaobljene i dosežu visinu od 30-60 cm, dok su rizomi debeli i kvrgavi.

Stakleni cvijet rasprostranjen je od sjevera do središnjeg Honshua, Hokkaida, planine Daisen i Sahalina. Raste na blago vlažnim mjestima u šumama visokih planina, piše City Magazine.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća botaničar Yanagi Kimura otkrio je da sirovi ekstrakti staklenog cvijeta sadrže tvari slične, ali jače od podofilina i kolhicina. Ekstrakt je imao antitumorski učinak na životinjske tumore koji se mogu transplantirati.