NOVI I STARI, MALI I VELIKI

10 naj hrvatskih mostova po izboru Doma i dizajna

Među ovim mostovima ima i onih za vozila i za pješake, i gigantskih betonskih, i malih drvenih. I svaki ima priču!

U hrvatskoj mostogradnji ima zanimljivih primjera iz povijesti i suvremenosti, ali i dokaza tezi da su nekako najvažniji mostovi kojih nema. Naše malo istraživanje je pokazalo da su takvi i najčešće spominjani, a neka nam za ovu priliku Pelješki i Čiovski most posluže kao najpoznatiji od brojnih primjera. U lokalnim zajednicama mali mostovi predstavljaju životnu sponu ili bar važnu uštedu vremena, pa se i na lokalnom, recimo mikro planu, najviše spominju mostovi kojih (još) nema. Zato smo u svom odabiru 10 naj mostova odlučili zastupiti i mostove koji su napravljeni od drvenih dasaka!

STARI MASLENIČKI MOST
NAJDINAMIČNIJI

Mostovi su tu da povezuju, no kad su s druge strane neprijatelji, most katkad mora u zrak. Masleničkom mostu to se dogodilo 1991. nakon što je punih 30 godina premošćivao Novsko ždrilo na Jadranskoj magistrali, nedaleko mjesta Maslenice. Nakon toga se, ali stvarno, udvostručio pa i narastao. Danas razlikujemo Stari Maslenički, onaj crveni, koji je na izvornom mjestu obnovljen u malo većim dimenzijama i pušten u promet 2005., od „novog“, odnosno Masleničkog mosta izgrađenog oko 1,5 km sjevernije. Za razliku od starog crvenog, novi je betonski i nosi četiri trake autoceste A1. Kad je zatvoren zbog bure, njegov promet preuzima dobri Stari Maslenički most.

A post shared by ZGportal Zagreb (@zgportal) on

DOMOVINSKI MOST U ZAGREBU
NAJBLISTAVIJI

Gradnja je trajala pet godina, no kad je 2007. pušten u promet, Domovinski most doslovce je zabljesnuo. S raznobojnim svjetlima koja su ga obasjavala i stalno se mijenjala, izgledao je kao portal u drugi svemir koji se otvorio nasred potleušicama i plastenicima načičkanog Žitnjaka. LED lampice su se sviđale mnogima, te je zbog učestalih krađa LED kabela i žarulja igra svjetla ugašena budući da je trošak održavanja skočio na 2-3 milijuna kuna godišnje. Iako je gradska uprava najavila da svjetla više neće vraćati, ovaj most ipak čeka sjajna budućnost. Kad završi rekonstrukcija sada raskopane Radničke ceste, on će predstavljati jugoistočna vrata Zagreba.

A post shared by @fiore_62 on

MOSTOVI PREKO GACKE
NAJDRAŽI

Lički biser Gacku premošćuje mnogo malih mostova, a zbog ljepote rijeke i krajolika u koji se savršeno uklapaju, teško je odlučiti koji je od svih „naj“. Dok je polovici našeg redakcijskog žirija najdraži onaj visoki uski mostić u Ličkom Lešću pokraj hotela Gacka, druga polovica naginje spletu drvenih mostića preko Majerovog vrila. Na tom mjestu brzace premošćuje i niz starih mlinica. Na drugom velikom vrelu Gacke, Tonković vrilu, nalazi se drveni mostić koji vas dovodi ravno nad brzace i s pravom se otima za titulu najljepšeg malog mosta u izboru Doma i dizajna.

A post shared by @crotraveller83 on

Mostova na Gacki i njenim pritokama ima još puno, pa u ovoj kategoriji dižemo ruke od konačnog odabira.

PAVIĆA MOST U ZALEĐU OMIŠA
NAJKAMENIJI

Između Slimena i Podgrađa u zaleđu Omiša, na gornjem toku Cetine, već 115 godina stoji kameni Pavića most. Erozija ga nije štedjela, bio je dijelom i miniran tijekom Drugog svjetskog rata, ali iz funkcije ga je nakratko izbacila samo temeljita obnova koja je završena 2012. Otada preko njega vodi i cesta, na radost Poljičana i posjetitelja cetinskog kraja. Izgrađen je u doba Franje Josipa, a ime je dobio po Alfonsu Paviću, jednom od najvećih dobrotvora Poljica. Njegovom je zaslugom probijena cesta od Strožanca do Blata na Cetini, odnosno Podgrađa, kao i put od Omiša do Gata, te su sagrađeni mostovi preko Cetine u Omišu, Podgrađu, Srijanima i Blatu na Cetini.

Alfons Pavić bio je potomak Poljičana koji je u doba Austro-Ugarske monarhije gotovo punih 20 godina, od 1883. pa sve do 1903. službovao u Zadru u svojstvu carskog kraljevskog potpredsjednika Dalmatinskog namjesništva. Dao je probijati puteve, graditi i popravljati crkve, škole i druge javne prostorije. Pamti se anegdota koja govori o Pavićevom načinu upravljanja. Pa kaže: jednom kada su Poljičani probijali put i naišli na kamen kojeg nisu mogli probiti, javili su Alfonsu Paviću, a on im je odgovorio: "Može li kilogram zlata za kilogram kamena?" Poljičani su rekli: "Može!" I uskoro nije više bilo tog kamena.

U blizini Pavića mosta nalazi se i Hidroelektrana Kraljevac, prva hidroelektrana na rijeci Cetini puštena u pogon 19. ožujka 1912.

KRČKI MOST
NAJLJEPŠI

Gigantski ljepotan koji lebdi između mora i oblaka, Krčki most je, zajedno s prilazima, dugačak 1430 m. Kad je pušten u promet, 1980. godine, zbog svog je 390 metara dugačkog betonskog luka od kopna do otočića Sveti Marko postao najveći takav na svijetu. Za čitavih 85 metara betonski luk Krčkog mosta je nadmašio dotada najveći, onaj u Sydneyju. No 1995. godine nadmašio ga je ipak most Wanxian preko rijeke Jangce u Kini čiji luk ima 420 metara. Međutim, u kategoriji armirano-betonskog, luk Krčkog mosta je još uvijek najdulji na svijetu. Iako je mogao u istoj kategoriji biti naj i na našoj listi, ovaj most svečano proglašavamo najljepšim jer za mirnog mora sa svojom zrcalnom slikom tvori prikaz DNK.

Otočić Sveti Marko poslužio je graditeljima za ukopavanje temelja oba luka mosta te kao nosač ceste između dva luka. Velikim lukom premošten je morski tjesnac između Svetog Marka i kopna, „Tihi kanal“, a malim lukom, između Svetog Marka i Krka, „Burni kanal“.

MOST KRKA
NAJPROMETNIJI

Gotovo pa imenjak prethodnog mosta, ovaj armiranobetonski lučni most nas vodi preko rijeke Krke kod Skradina. U promet je pušten krajem 2004. godine, a budući da se nalazi na dionici autoceste A1 Skradin – Šibenik, razumno pretpostavljamo da je u najmanju ruku jedan od najprometnijih hrvatskih mostova. (Konkurencija su mu, dakako, Savski mostovi). Dugačak je 391,16 m, raspon luka mu je 204 m, a na najvišoj točki visok je 56 m. Temelji stupova, upornjaka i luka izvedeni su na stijeni. Posve je jedinstven i po svom položaju u blizini dvaju iznimnih odredišta: jedno je bajkoviti Skradin koje se vidi s mosta, a drugo, naravno, veličanstveni Nacionalni park Krka.

STARI MOST U SISKU
NAJFUNKCIONALNIJI

Jedan od omiljenih simbola Siska, Stari most preko Kupe izgrađen je prije 84 godine, a sama gradnja trajala je devet godina, započevši 1925. na lokaciji odmah do derutnog drvenog mosta koji je prvi, još 1874. godine, počeo spajati Civilni i Vojni Sisak. Dotad su se ta dva naselja, svako pod svojom upravom, razvijala posve razdvojeno. Spajanje kao osnovna funkcija mosta? Checked! Stari most u Sisku ubraja se među najatraktivnije hrvatske građevine i jedan je od rijetkih mostova od kamena i opeke koji se i danas nesmetano koristi. Da je ovaj most prava zvijezda bio već od svog prvog dana, svjedoči i filmski zapis s njegova svečanog otvorenja 6. svibnja 1934. koji se čuva u Gradskom muzeju Sisak.

KOSINJSKI MOST
NAJMISTIČNIJI

Sedamdeset metara kamene mistike, ili možda prijelaz koji ljudsku vrstu preko žive rijeke Like vodi u svijet vila? Kosinjski most izgrađen je „uklinjenjem kamena“, tehnikom po uzoru na starohrvatsku mostogradnju. Jedinstven je i po dva kružna otvora u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja udara vodenog vala. Gradnja mosta započela je 1929., a u prosincu 1936. pušten je u promet. Iako zbog svoje elegancije i ljepote krajolika izgleda idilično, u vezi s ovim mostom nije sve kao što izgleda. Kao hladni duh nad njim visi prijetnja nekih loših posljedica energetskog razvoja. Desetljećima se spominju planovi o gradnji još jedne hidroelektrane zbog koje bi se Kosinj i susjedno selo potopili, a ljepota i povijest mosta prepustili na užitak ribama. Ti se planovi već desetljećima i odbacuju, no ni tada u kosinjskoj dolini nema mira. Zbog povremenog ispuštanja vode iz postojećih hidroakumulacijskih jezera, a onda i zbog prirodnog priljeva zbog topljenja snijega, poplave u Kosinju su česta pojava. Strah od potopa zaustavlja život, priječi turizam i poljoprivredu, a mostu daje auru kakvu imaju neki mračniji junaci holivudskih filmova.

PJEŠAČKI MOST U OSIJEKU
NAJELEGANTNIJI

Pješački most viseći je most preko Drave u Osijeku. Ovaj iznimno vitak most, visok 35 metara, jedan je od najpoznatijih i najljepših simbola grada. Od izgradnje 1981. do Domovinskog rata službeno se nazivao Most mladosti, a mnogi Osječani ga i danas tako zovu. I on je, kao i mnogi drugi objekti u Osijeku, za vrijeme rata bio oštećen. Već 1993. značajno je obnovljen, a 2007. je postavljen i novi asfalt, obnovljeni su spojevi ploča, obojena ograda te zamijenjena i popravljena rasvjeta.

Prošle je godine posebno zasjao u novom neonskom ruhu. Je li nadmašio Domovinski most i što čepovi imaju s tim, pročitajte na linku

ŽELJEZNIČKI MOST aka HENDRIXOV MOST U ZAGREBU
NAJJAČI IKAD

Na desetom, počasnom mjestu naše liste nalazi se most koji je legenda nad legendama, most koji je sam sebi dao ime, oživio u svijesti svojih sugrađana daleko nakon svoje pojave u prostoru i definitivno nadišao sve zadane okvire. Ovaj most nije od izravnog prometnog značaja ni vozilima ni pješacima (željeznički je), niti od jedinstvene arhitekture, a ne bi baš pobijedio ni na izboru ljepote. To što je njegovo robusno industrijsko ruho postalo tako seksi, zasluga je posve druge kvalitete: njegove popularnosti. Za one koji ne znaju, ako takvih ima, Hendrixov most dobio je ime upornim i vratolomnim zalaganjem zagrebačkih grafitera. Ne zna se tko je prvi napisao „Hendrix“ na vanjskoj strani mosta, ali čim je natpis prebojan, našao bi se netko tko će ga opet napisati. Igra mačke i miša s gradskim komunalnim službama potrajala je dovoljno da uđe u legendu, koliko zahvaljujući sporosti komunalnih akcija, toliko i agilnosti novih generacija Zagrepčana.

Unatoč učestalim zahtjevima da i službeno promijeni ime u Hendrixov most (čim se pojavila, Facebook stranica „Preimenujmo Željeznički most u Hendrixov most“ prikupila je više od 5000 lajkova), ime kojim ga zovemo i dalje je neslužbeno. No, da čak i gradska vlast ovaj most priznaje kao Hendrixov pokazala je kada je prije lokalnih izbora u lanjskom lipnju dala osvijetliti ga šarenim svjetlima, a dekorativna rasvjeta uključena je uz hitove Jimija Hendrixa.

SULEJMANOVA ŠETNICA
NAJPRIČA O MOSTU KOJI TO NIJE

Svjesni smo da šetnica, koliko god duga bila, i dalje nije most, ali ova je zaslužila bonus-mjesto na našoj listi jer u sebi krije pravu veliku priču.

Vijugajući u duljini većoj od dva i pol kilometra, dijelom iznad voda i trske Kopačkog rita, ova suvremena šetnica izgrađena je po uzoru na povijesni turski most, Sulejmanov most.

U svoje vrijeme smatran svjetskim čudom, on se u dužini od šest kilometara protezao od Osijeka do Darde. U 16. stoljeću dao ga je, za prijelaz svoje silne vojske, izgraditi Sulejman Veličanstveni. Spominje se da ga je gradilo 25 tisuća ljudi, a posao je bio gotov u 17 dana. Osim besplatne radne snage (raje), veliku ulogu u gradnji imali su pečuški sandžakbeg Hamza i požeški sandžakbeg Nesuh. Svaki od njih je počeo graditi most sa svoje strane Drave, a kako je Hamza-beg imao veći udio, on se često navodi kao graditelj mosta.

Most je zapravo bio cesta od hrastovih trupaca ukupne dužine od oko 8 km koja je premostila Dravu kod Osijeka, te u blagim zavojima sve baranjske močvare, ritove i vodotoke Drave na lijevoj obali do palanke Darde. Bio je to most kakav do tada nije postojao nigdje u Europi. U očima suvremenika slovio je kao (osmo) svjetsko čudo.

KRATKA POVIJEST SULEJMANOVA MOSTA

Iako se u spominjanjima Sulejmanova mosta uvijek ističe nevjerojatno brzi rok gradnje, mora se znati da je o njoj Sulejman odlučio mnogo ranije. Da mu most preko Drave treba uvidio je čim je 1526. osvojio Osijek, pa nije nemoguće da su već tada započeli planovi za realizaciju. Na kraju je most napravljen veoma inventivno - od dasaka položenih na čamce povezane lancima. Osim što je bio dotad neviđeno dug, bio je dovoljno širok da se na njemu mimoiđu dvije kočije. Sa svake strane most je imao ograde, tako da je mogao sa svake strane ići i po jedan pješak. Svi su građani Carstva, osim vojnika i plemića, trebali plaćati mostovinu, a most se redovito i održavao.

Prvi ga je spalio hrvatski ban Nikola Zrinski iskoristivši priliku što je 1663. veliki vezir Ahmed-paša Köprülü napustio bojište u Austriji kako bi otišao na zimovanje u Beograd. Dok je vezir bio u Beogradu, hrvatski ban je odjurio na Dravu i spalio most. Zbog toga ga je kasnije španjolski car Filip IV. uvrstio u red Vitezova zlatnog runa.

Čuvši da je most zapaljen, Ahmed paša se hitno vraća u Osijek kako bi sanirao štetu. Most je brzo popravljen, i to 10. listopada, baš na dan kada je sklopljen Mir u Vasváru, čime je privremeno prekinut sukob između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva.

Nakon toga most je skoro dvadeset godina bio u civilnoj uporabi.

Mirni su dani prestali 1685. kada je austrijski general Jacob Lesle htio napasti Osijek. Njegov je plan bio da prijeđe s vojskom most, te da ga usput zapale i vrate Osijek, ali Turci su to spriječili tako što su dio mosta rastavili na lađe i pustili da ih Drava odnese. Lesle je uspio spaliti samo građevine koje su bile u blizini, pa je most ostao u ruševinama. Ne zadugo: već iduće godine, vojvoda Ludvig Badenski napada Dardu, Turci preko mosta bježe u Osijek, a vojvoda naređuje da se most spali. Gorio je dugo, a zahvaljujući preciznoj onovremenoj birokraciji, ima i svoj datum smrti: do kraja je izgorio 4. listopada.

To je dakle priča zbog koje se nova šetnica u Kopačkom ritu često naziva Sulejmanova šetnica. Ipak, baš poput Hendrixovog mosta, i ona ima drugačije službeno ime – a ono glasi „Šetnica bijelog lopoča“.

Naš popis 10 naj privremen je i promjenjiv, a sljedeći će, nadamo se – biti upotpunjen vašim prijedlozima u komentarima.

Foto: iStock, Instagram, Nikola Baučić, Emica Elvedji /Hanza Medija

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 10:30