Pogledajte kako su Kinezi pretvorili nebodere u vrtove nalik botaničkim; ali stanari su zbog jedne stvari na rubu živaca

Gradski je asfalt dugo nudio idealnu kulisu za razvoj civilizacije, ali sive betonske zgrade već odavna ne predstavljaju ideal stanovanja. U svjetskim su metropolama trendovi sasvim različiti od onih od prije stotinjak godina; stvari idu toliko daleko da se ruše cijeli blokovi zgrada kako bi ustupili prostor zelenilu i parkovima.

Projekti poput Bosco Verticalea u Milanu, Nanjing Green Towersa Stefana Boerija, Urban Foresta Koichija Takade te deseci sličnih zelenih arhitektonskih koncepata ukazuju da ljudi mogu živjeti u neboderima, ali svejedno okruženi zelenilom. Fotografije tih projekata izgledaju poput raja na zemlji, ali i u raju ima problema...

Da je tome uistinu tako svjedoči i upozoravajuća priča iz Chengdua, glavnog grada zapadne kineske pokrajine Sichuan. Chengdu je postao svojevrsni grad-vrt jer gradske vlasti podupiru arhitektonska rješenja koja u stambene prostore donose i puno zelenila. Jedno takvo originalno rješenje je i Gradski šumski vrt Qiyi - stambeni kompleks s osam nebodera - svojevremeno najavljivan upravo kao ‘eko raj‘.

Svaka od 826 stambenih jedinica (koje su sve prodane) ima veliki vlastiti balkon doslovno ispunjen biljkama, tako da pogled na te nebodere nudi sliku raskošnih visećih vrtova. Uz biljke, na mnogim su balkonima instalirana i prava mala umjetna jezerca, što dodatno upotpunjuje sliku i čini je uistinu bajkovitom.

Naravno, priča ne bi bila priča da ne postoji i jedno ‘ali‘. I to veliko ‘ali‘... A to veliko ‘ali‘ uzrokuju malena živa bića s krilcima i jakim apetitom za ljudskom krvi. Da, riječ je o komarcima, koji doslovno opsjedaju Qiyi. Je li riječ o problemu koji je lako riješiti ili je sve već u početku bilo pogrešno osmišljeno?

Odgovore na ta pitanja Diana Budds, novinarka portala Curbed, potražila je od Daryla Beyersa, krajobraznog arhitekta s više od 20 godina iskustva, instruktorom u Botaničkom vrtu u New Yorku i autorom knjige ‘Priručnik novog vrtlara‘. Beyers također ima iskustva s dizajniranjem brojnih vrtova na krovovima i terasama New York Cityja i, po njegovom mišljenju, to je dobra ideja, ali samo ako se cijeli posao obavi kako treba.

- Samo zato što izgleda cool, apsorbira ugljični dioksid, štiti od buke i nudi psihološke prednosti, ne znači da o bilju ne morate ozbiljno razmišljati već u startu projekta - tvrdi Beyers i dodaje:

- Mislim da su ljudi zaduženi za projekt u Qiyiju malo požurili, da nisu dovoljno razmišljali o održavanju.

Problem s komarcima koji se pojavio u Chengduu djelomično je rezultat lošeg dizajna, ali većinom očit slučaj zanemarivanja.

- Ne možete imati lijep vrt bez vrtlara - kaže Beyers.

- Investitori su potencijalnim kupcima najavljivali kao ‘njegovani vrt vani na vašem balkonu‘. Ali ako je njegovan, znači da ga netko treba njegovati, voditi brigu o njemu.

Komarci vole vodu, a vlažna klima Chengdua i višemjesečne sezone monsuna nude je u izobilju. Beyers, koji je dobro pregledao cijeli projekt Qiyi, vjeruje da biljke rastu u posudama na balkonima, koje skupljaju vodu. Sami balkoni vjerojatno nemaju odgovarajuću drenažu, što znači da se voda skuplja i stoji. U međuvremenu, same biljke, koje su odabrane zbog svojih svojstava smanjenja buke i upijanja zagađenja, su zarasle. A sve navedeno savršena je podloga za komarce, njima je takav okoliš najbolji za razmnožavanje.

Beyers tvrdi da se sve trebalo odraditi pametnije: na primjer, trebalo je izabrati patuljaste sorte biljaka, koje ne bi tako brzo rasle i balkone pretvarale u pravu džunglu. Još bi bolja stvar bila, misli Beyers, dopustiti vlasnicima stanova da se odluče za biljke koje se njima sviđaju. Jedna stranica koja reklamira Qiyi City spomenula je da će investitori osigurati da vrtlari četiri puta godišnje urede svaki balkon.

- To nije dovoljno, realnije bi bilo jednom tjedno - tvrdi Beyers.

U usporedbi s kineskim Qiyijem, Bosco Verticale u Milanu puno je uspješnija priča, koja služi poput reklame za gradske ‘okomite šume‘ i za ljude koji tamo žive. Nedavno izvješće Svjetskog vijeća za zelenu gradnju otkrilo je da ga stanovnici uistinu vole i da su jako zadovoljni životom u ovim zgradama. U slučaju ovog projekta, arhitekti su blisko surađivali s arhitektonskom botaničarkom Laurom Gatti kako bi bili sigurni da će paleta biljaka - više od 500 srednjih i velikih stabala, 300 malih stabala, 5,000 grmova i 11,000 ostalih biljaka - kontrolirano rasti i izgledati dobro.

PROČITAJTE VIŠE Jezivi prizori iz najpoznatijih svjetskih napuštenih zgrada

Ako arhitekt i krajobrazni dizajner usko surađuju i slušaju jedni druge (a vrtovi se aktivno njeguju), ovakvi projekti mogu biti itekako uspješni. Beyers sumnja da se to nije dogodilo u Chengduu.

- Da, fotografije izgledaju na prvu lijepo, ali i apokaliptično, poput onog što bi priroda učinila svim našim gradovima kad bi sve otišlo k vragu - zaključuje Beyers.