Feđa Vukić profesor je teorije dizajna na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno je prisutan na internacionalnoj znanstvenoj sceni i objavio je veći broj znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima. Autor je većeg broja istraživačkih projekata i knjiga, od kojih je posljednja Automobil, jedna povijest.
Ima tomu nešto manje od pet desetljeća, a bilo je to u vrijeme jedne od brojnih naftnih kriza, kako je Gillo Dorfles, ugledni talijanski teoretičar dizajna, zaključio da je ''automobil jedan od najvažnijih simbola stvaranja posebne civilizacije unutar ove u kojoj živimo'', što je iznimno važna tvrdnja o vjerojatno najznačajnijem proizvodu moderne kulture. Kako je to mehanički sklop od željeza, lima i plastičnih materijala stvorio civilizaciju? Ne govori li već i sam međunarodno prihvaćen naziv toga magičnog sredstva podosta o njegovom karakteru? Automobil – kreće se sam, neovisno i slobodno, upravljan željom i voljom vlasnika, vozača. U cjelokupnoj povijesti ljudske kulture, promatramo li je kao niz izuma, vjerojatno nijedno sredstvo nije u tako kratkom razdoblju ispisalo tako bogatu povijest. No automobil se nije pojavio iznenada, kao apsolutna novost, nego je posljedica civilizacijskog procesa koji je trajao nekoliko tisuća godina.
Danas je ključno pitanje budućnost automobila u velikim gradovima, jer uz stalni prirast pučanstva rast naselja jednostavno ne može pratiti povećanje broja vozila. Hoće li se urbanizirani svijet zaista, kako predviđaju neki futurolozi, pretvoriti u niz većih i manjih gradova koji će zamijeniti države, teško je predvidjeti sa sigurnošću, ali se svakako može pretpostaviti da temelj prijevoza više neće predstavljati danas već zastarjeli koncept automobila s motorom na unutrašnje izgaranje. Kada bi postojala kakva fleksibilna arhitektura i kada bi se i parkirališni prostori mogli širiti sukladno porastu broja vozila, tada bi vjerojatno bilo nešto drugačije.
No, takvo što nisu mogli zamisliti ni futuristi. Po svemu sudeći, zlatno doba tradicionalnog automobila je prošlo, pa je tako vjerojatno pri kraju i ono o čemu je svojedobno pisao Dorfles – ''posebna civilizacija'' kretanja. Ako je suditi po principu ponavljanja ovjerenom u modernoj kulturi, vjerojatno se tijekom stoljeća može očekivati pojava nečeg "novog", nekog sredstva koje bi, kao automobil prije stotinjak godina, moglo promijeniti svijet. No, ne treba očekivati revoluciju – ni automobil nije došao iznenada, već kao plod dugogodišnjih istraživanja, u nizu različitih tehničkih patenata. Tako se i to ''novo'' možda već nalazi u civilizaciji, raste u različitim izumima i područjima života koje samo treba međusobno složiti na pravi (kasnije će netko vjerojatno reći – jednostavan) način da bi nastao novi tip autonomnog prijevoznog sredstva. Jer i u budućnosti će, poznavajući povijest, postojati potreba za individualnim kretanjem i društvenom reprezentacijom. Pitanje je samo u kolikoj će mjeri i kojim sredstvima to biti moguće. U ovom trenutku automobil bi kao fenomen mogao već biti spreman za muzej, gdje se neki slavni modeli već odavno nalaze.
Od takvog civilizacijskog arhiviranja za budućnost možda ga mogu spasiti dvije trenutno aktualne tehnološke inovacije. Električni i električno-hibridni pogon te automatizirano upravljiva potpuno autonomna vozila. Električna energija kao alternativni pogon uzima maha, posebno u pojedinim kontekstima, kao u Norveškoj, gdje godišnja prodaja automobila s takvim pogonom već iznosi četvrtinu od ukipne. Činjenica da je i Volkswagen ''Golf'', jedan od najprodavanijih automobila u povijesti, u ponudi modela stekao i električnu verziju dostatno govori o mogućim trendovima bliske budućnosti, kada bi električni pogon automobila trebao postati masovno dostupan. Drugi pravac tehnološkog razvoja upućuje na stvaranje komplementarnih i umreženih sustava kojih je automobil jedan dio, poput automobila ''Tesla'', koji je dio šire tehnološke platforme koja obuhvaća i kućne električne "baterije". A tehnologija je danas na takvoj razini da omogućuje proizvodnju automobila čak i u društvima koja nemaju značajniju industrijsku tradiciju u tom smislu, što zorno prikazuje primjer Rimac automobila. No, kojim god modelom inovacije nastajali, električni automobili će i dalje bitno ovisiti o sustavima punjenja na cestovnoj mreži, a to je činjenica koja se tek treba razviti. Još je jedan tehnološki koncept vrlo aktualan, a to je posve automatizirano vozilo koje bi, predviđa se, omasovljenjem moglo pridonijeti smanjenju zagušenja gradskih prostora a time i racionalizaciji emisije stakleničkih plinova. No, dok taj koncept ne zaživi u cijelosti, ako ikad i zaživi, najizazovniji će problem biti prilagoditi posve kontrolirano vozilo nepredvidljivim ljudskim reakcijama u situacijama u prometu kakav je sada. Ljudske emocije su uvijek bile iznimno značajan čimbenik u svijetu vožnje automobila, što je duhovito potcrtao motiv iz filma ''Total Recall'' u kojem posve automatizirani gradski taksi ima na prednjem sjedalu lutku nalik nekadašnjim živim vozačima. Personalizacija vožnje, osobnost doživljaja upravljanja kao izraz samosvijesti i identiteta te emotivni odnos prema automobilu vjerojatno nikada neće moći biti posve eliminirani, kolikogod se transport racionalizirao. Taj je aspekt odnosa ljudi prema automobilima upravo dobar dio razloga zašto se koncept individualnog transporta uopće održao toliko dugo.
Knjigu 'Automobil, jedna povijest' još uvijek možete nabaviti po promotivnoj cijeni OVDJE
Komentari (0)
Komentiraj