Ukucate li u tražilicu bilo koje društvene mreže pojam ‘van life‘ (život u kamperu), broj objava koji dobijete takvom pretragom vjerojatno će vas ostaviti bez riječi. Fotografije koje oduzimaju dah redat će se pred vašim očima: pogled iz kampera na snijegom prekrivene planinske vrhunce, sunčane zrake koje obasjavaju kamper dok se u pozadini vide plaža i more, kamper parkiran u neposrednoj blizini mirnog jezera...
Mnogi su gledajući takve i slične fotografije odlučili pratiti autore fotografija i njihove profile na društvenim mrežama, maštajući kako će se jednom i sami odvažiti i krenuti na sličnu avanturu. Život u kamperu zvuči bajkovito: svaki dan na drugom mjestu, svaki dan novi predivni pejzaž pred očima, svaki dan užitak u životu bez stresa i obveza.
Ali, tvrde oni koji takvim životom žive godinama, nije sve baš tako bajno, život u kamperu ima i onih drugih, loših strana.
George Beesley avanturist je i pokretač portala Call To Adventure, na kojem je otvorio dušu i svojim čitateljima iskreno opisao kako, zapravo, izgleda život u kamperu. George je u životu prešao kilometara i kilometara, što na biciklu, što u kamperu. Na svojim je avanturama prošao više od 50 zemalja, a s tih je putovanja donio priče koje bi natjerale i najstabilnije među nama da požele krenuti u avanturu. Evo njegovog doživljaja života u kamperu - bez ružičastih naočala - u kojem sa svojom boljom polovicom i danas živi.
Život u kamperu je jednostavan, jeftin i fleksibilan
Eksperimentirali smo sa životom u kamperu, natezali budžet, parkirali kamper na travu i na beton i živjeli svoj život slobodno, što smo jednostavnije mogli. Zaljubili smo se u život na cesti, iako smo znali da to neće moći trajati vječno. S vremenom, morali smo prestati sanjati i otvoriti oči jer nas je nedostatak novca prisilio da se vratimo odakle smo pošli. Zbog prevelikih cijena najma nastavili smo živjeti u kamperu. Cestu smo zamijenili stalnom adresom, zapravo parkingom, koji je dobar, ali ne baš tako dobar kao život na putu.
To je bio praktičan izbor. Iako ne putujemo više toliko, i dalje živimo u kamperu jer nam je to jeftinije, omogućuje nam da nešto i uštedimo, a i fleksibilniji smo (jer putovanja vikendom, nakon radnog tjedna, kod nas su nešto što se podrazumijeva). Drago nam je da nismo vezani ratama kredita i računima za struju, a na put možemo krenuti put čim nam se ukaže prilika.
Nekim ljudima ćete biti fora, neki vas neće razumjeti
Ljudi često imaju mješovite osjećaje kad je u pitanju život u kamperu. Neki će se čuditi: ‘Kako možete živjeti u tako malom prostoru?‘, ‘Što radite kad jedno od vas mora na zahod?‘, ‘Gdje se tuširate?‘... Sva su ta pitanja legitimna, jer takav stil života nije za svakoga. Takvi će vam uputiti zbunjen pogled i kiselo se nasmiješiti, brzo mijenjajući temu.
A postoje oni koji će se oduševiti. Oni čije se lice odmah ozari kad pričate o svom životnom stilu, oni koji naše objave preplave pitanjima poput ‘Kako ste osigurali dovoljno prostora za pohranu?‘, ‘Kako zarađujete dok putujete?‘, ‘Kako da se i sam odvažim na sličnu avanturu?‘... (Na sva ta pitanja mi redovito odgovaramo, ne želimo biti površni čak ni na društvenim mrežama.)
Naravno, tu je i treća vrsta odgovora, ‘O, super!‘, koja obično dolazi od ljudi koji vode sličan način života. Susreti s takvim ljudima obično rezultiraju najboljim razgovorima - kako ste preuredili svoje vozilo, koje ste vozilo preuredili, kad ste se emocionalno ‘raspali‘, razmjena brzih recepata, savjeti u vezi prostora za pohranu...
Zbog takvih ljudi imate osjećaj da radite nešto posebno. Super je kad se uvjerite da to što radite i nije tako ludo, da ima još puno onih koji su izabrali sličan životni stil. To vam život čini lakšim kad stvari postanu komplicirane i teške.
Život u kamperu ne svodi se samo na fotografije zalaska sunca
U većini vremena živjeti u kamperu ne znači imati drukčiji stil života - zapravo, sličan je stilu života bilo koje osobe, samo se odvija u manjem prostoru. Naš život nije neprekidna potraga za slobodom, niti je način da se riješimo svih obveza i samo putujemo. Nekima možda i jest, ali naš je život vrlo sličan životu prosječne osobe.
Parkirani smo na udaljenom mjestu na farmi našeg prijatelja, gdje živimo gotovo neprimjetno. Idemo na posao, kuhamo, šetamo psa. Naš život nije ‘prilika za fotografiju‘, ali ionako ne živimo u kamperu da bismo se fotkali. Volimo život u kamperu jer je naše vozilo naš dom i jer smo sami donijeli odluku da živimo takvim životom.
Puno njih komentira kako smo sretni, kako je divno biti nevezan i kako bi i sami rado preuredili kombi u kamper, spremni da odmah krenu na put. Takvi gledaju na život u kamperu kroz ružičaste naočale, najviše zahvaljujući kratkim video materijalima s YouTubea i obrađenim fotografijama s Instagrama, s citatima poput ‘Živim život‘.
Priznajem, i mi smo pridonijeli tome. Postali smo fotke kampera okupanim suncem, dok se u pozadini ljeska more. I fotke jednostavnih, ali ukusnih jela koja smo u kamperu spravljali, ili nas kako bezbrižno sjedimo zavaljeni u stolce, snimljene u podnožju planina. Da ne zaboravimo i krupne kadrove šalice iz koje se puši, s kišnim kapima na prozoru kampera u pozadini. Sve to izgleda idilično.
Naravno, izostavili smo fotografije kampera na lokalnim parkiralištima, ili unutrašnjosti vozila nakon pripreme pravog ručka. Ili fotke ne baš nasmijanih lica, nakon duljeg vremena provedenog u skučenom kamperu, za kišnih dana, nakon što smo shvatili da tuš ne radi. Zato, prije nego mi ljudi počnu pričati o želji da i sami počnu tako živjeti, želim ih prekinuti i reći im da zaborave idilične slike. Da se sjete da su te fotke pametno snimljene kako bi se u kadru izbjeglo prljavo posuđe ili da se u pozadini ne vidi da je fotografija snimljena na asfaltnom parkingu. Da nije riječ o beskrajnim praznicima. Da nas i dalje muče financije i da i dalje imamo životnih problema. I dalje moramo na posao, zarađivati novac, održati se na životu.
Kao i u klasičnom kućanstvu, stvari mogu krenuti po zlu - vozilo se može pokvariti, krov može procuriti, gume se mogu probušiti, a ponekad se probudiš i otkriješ da je vodena pumpa misteriozno odlučila prestati raditi. Ili da grijalica više ne grije. Moraš ih nekako popraviti, a ako to ne možeš sam (uz pomoć ljepljive trake ili spreja WD-40), znaš da će te popravak koštati.
Život u kamperu nije uvijek med i mlijeko.
Život na cesti može biti spor, prljav i stresan
Ovo je naročito istinito ako putujete zimi kad je mokro, blatnjavo i vlažno, a morate naći mjesto da osušite mokru odjeću, bez da dodatno podignete razinu vlage u kamperu. Priprema obroka ne znači da ćete sve strpati u pećnicu i mirni ste - imamo samo dvije ploče na štednjaku i priprema hrane zahtijeva planiranje. Da ne spominjem da traje dvostruko dulje jer usred kuhanja morate stati i oprati prljavo posuđe kako biste mogli nastaviti kuhati.
Ne možete izbjeći stalno jedno drugome biti na putu, provlačeći se dok se jedno sprema za posao, drugo pokušava skuhati kavu, a pas sve vrijeme predstavlja opasnost po sve, pa i po samog sebe.
Sve traje dulje. To ne mora biti loša stvar, već smo se privikli, ali brzo pohvatate sisteme da si olakšate život. S vremenom učite. Ali svega toga morate biti svjesni želite li uistinu živjeti takvim životom.
I u Ujedinjenom Kraljevstvu ne vlada vječno ljeto, tog morate biti svjesni. Nećete svake noći spavati otvorenih vrata na mjestu koje oduzima dah - veća je vjerojatnost da ćete prevući deku preko glave, u polusnu se nadajući da netko neće pokucati i zatražiti da pomaknete vozilo s mjesta na kojem ste parkirali.
Ne osjećate uvijek da imate mjesto koje možete nazvati domom
Uz ostalo, život u kamperu ne pruža sigurnost, tu je uvijek neugodni osjećaj da morate nastaviti putovati. To nećete pronaći niti u jednom postu na Instagramu koji nudi romantični pogled na takav životni stil. Iako, priznajem, na tu sam temu pričao s mnogo onih koji žive u kamperu, baš poput mene, a nemaju takav osjećaj - možda je to samo do mene. Ali svjestan sam toga, teško mi je opustiti se kad smo na cesti.
Neće vas uvijek dočekati raširenih ruku
Odmor u kamperu danas se na puno lokacija smatra kontroverznim, naročito nakon pandemije koronavirusa, kad su ljudi prestali odlaziti na turističke destinacije i počeli odlaziti na jednodnevne izlete. Pošto su kampovi bili prepuni, izletnici su parkirali gdje su stigli, bez imalo respekta prema prirodi i ljudima. Iza sebe su ostavljali smeće i nagorene tragove gdjegod su palili roštilj. To se nastavilo i događa se i danas.
PROČITAJTE VIŠE Željko iz Pakraca pretvara kombije u atraktivne kampere
Rezultat toga je da lokalno stanovništvo i zemljoposjednici ne gledaju blagonaklono na ljude koji dolaze u kamperima. Šteta, jer mi koji živimo u kamperima i prema lokalnim stanovnicima i prirodi se odnosimo s poštovanjem, završili smo u istom košu kao i ovi kojima ništa nije sveto.
Ipak, iako nije savršen, slažem se - život u kamperu je stvarno fora. Samo se sjetite da ima i loših dana.
Komentari
0