Made in Croatia: Marija Ružić i Ruđer Novak Mikulić

Vrijedni i megauspješni. A tek im je 23

Zašto nam svi kažu da smo tako mladi, ja se uopće ne osjećam tako – govori nam Ruđer Novak Mikulić, 23-godišnji student koji iza sebe ima, pazite sad, Red Dot, više od 10 prizvoda koji se nalaze u serijskoj proizvodnji te mnoštvo zapaženih projekata, među kojima je i uređenje jednog interijera, te katalozi, web stranice i pop upovi za razne tvrtke. Naravno, Ruđer ni Red Dot ni sve te proizvode nije uspio realizirati posve sam, a zanimljivo je da je sve to uspio napraviti sa svojim kolegama s fakulteta koji su svi još uvijek studenti, i uz to 23-godišnjaci.

– Morate napraviti priču s Ruđerom i Marijom, ono što su oni napravili s Artisanom ove godine je pravo čudo – čuli smo od brojnih stručnjaka i starijih kolega koji svi odreda hvale njihove proizvode predstavljene u Milanu na izložbi hrvatskog dizajna Solid Acts. Srećemo se, razgledavamo njihove proizvode, dogovaramo se za snimanje i sve nekako teče nevjerojatno glatko. Sjedamo za stol, razgovaramo par sati i nakon svega posve nam je jasno zašto starije kolege za njih kažu da su definitivno oni nove nade hrvatskog produkt dizajna i nevjerojatno smo sretni jer, unatoč svim tim uspjesima, nagradama i tapšanjima, ovaj dvojac čvrsto stoji na zemlji te u njima nema ni trunke razmaženosti, pa čak ni one mladenačke.

– Skužili smo da je dizajn samo usluga, možda pet posto onog što treba da bi neki proizvod bio uspješan. Problem mnogih dizajnera je što su zvijezde, prije nego što išta naprave. Naime, mnogi misle da će završiti faks i da će ih neka firma angažirati za ogroman honorar da naprave neki proizvod, a da će onda još po svakoj prodaji dobivati prihod od 50 posto. To jednostavno ne ide tako. Pogotovo ne na početku.

Ako želiš uspjeti, moraš užasno puno raditi i biti spreman da ti se to nikada neće vratiti, kažu dizajneri

Moraš užasno puno dati i biti spreman da ti se to nikad ne vrati – kaže Ruđer Novak Mikulić, objašnjavajući kako je nakon silnog nespavanja, rada, odricanja od izlazaka i svega što rade njihovi vršnjaci, kada sve svoje projekte zbroji, debelo u minusu. Ali opet to ga ni najmanje ne brine jer je dobio priliku raditi, učiti i uistinu dizajnirati.

– Naša suradnja s Artisanom krenula je 2011. godine, kada smo na faksu u sklopu kolegija trebali napraviti prototip stolice. Moja stolica tehnološki je bila zahtjevna i po preporuci sam se javio Artisanu. Oni su tada bili u gužvi jer su se pripremali za sajam u Kölnu. No rekli su mi da dođem u Tešanj, da vidim njihovu proizvodnju, upoznam se sa strojevima, načinom obrade i tehnologijom te da će mi taj prototip izraditi kad im prođe gužva. Našao sam se s ljudima i odmah smo krenuli razgovarati o tome što oni rade te što žele raditi, a s obzirom na to da su i oni mlada firma, bili su spremni ulagati u nove proizvode pa je dogovor bio da počnem nešto crtati, skicirati, a ako bude dobro, nešto bismo mogli i proizvesti.

Kako se bavim i grafičkim dizajnom te sam zajedno s kolegama Marinkom Murgićem i Ivanom Orin Vrkašem baš u to doba dobio Red Dot za Canvas Community, pitali su me bi li im mogli napraviti web stranicu i možda rebrending, a onda se pojavila i potreba da se otvori showrooom u Zagrebu. Pitao sam svoje kolegice produktašice Mariju Ružić i Martu Anić Kaliger bi li nam pomogle da se tako oformi tim koji bi sve to odradio u zadanom roku – ispričao je Ruđer. Zajedno s kolegama napravio je izvrstan rebrending tvrtke čiji dio je nezaboravni katalog u kojem su manekeni Artisanovi radnici.

– Presudni trenutak bio je za mog boravka na Artisanovu štandu na sajmu u Kölnu. Tu sam zapravo vidio kako industrija funkcionira te na koliko toga utječe, što zapravo tržište želi, traži, kako cijeli taj svijet zapravo funkcionira. Pričao sam s kupcima, distibuterima, prekupcima… doznao nevjerojatne informacije koje te nikad nitko neće naučiti na fakultetu. Bilo je to neprocjenjivo i u Kölnu je pala ideja da za Artisan napravimo kolekciju tepiha s obzirom na to da svaka ozbiljna tvrtka ima razne kolekcije namještaja, tepiha, rasvjete, asesoara… – govori Ruđer koji je odmah pitao kolegicu Mariju bi li mu pomogla.

Sa stolicom su imali sreće, iz prve je pogođena ergonomija i ovo je ujedno prototip i prva serija

Marija je s druge strane iz obitelji koja se godinama bavi proizvodnjom reklamnih materijala od plastike i metala. Oduvijek je znala da želi biti dizajnerica. I ona je marljiva, radišna, talentirana i uporna, a upravo zadnje je odlika koju po njezinu mišljenju treba imati svaki dizajner. – Brainstormali smo, skicirali, radili 3D-ove, stalno odlazili u pogon u BiH te s tehnolozima, inženjerima, majstorima, menadžmentom razgovarali što bismo i kako mogli napraviti. Zajednički smo razvijali proizvode, ponekad i sami s radnicima brusili i pomagali koliko god smo mogli. Strašno puno smo od svih njih naučili.

I naposljetku, za 2013. smo razvili dva blagovaonska stola (jedan pravokutan i jedan ovalni), jedan radni stol, stolicu s dvije vrste sjedišta, coffee table u nekoliko dimenzija te lampu i još seriju tepiha. Radili smo i na katalogu, novoj web stranici, novim uzorcima, care kitovima… – nabraja Marija. Objašnjava kako svaki taj proizvod ima svoju priču koja je nekako uvijek završila s happy endom. – Recimo, na stolici smo jako puno radili jer sam ja totalni perfekcionist, opsjednut krivuljama i time da se sve uvijek poklapa. Dugo smo usavršavali tu stolicu u 3D-u, a onda je došao deadline i zapravo je ova stolica koju vidite, a koja je bila u Milanu, prototip, nulta serija i ujedno prvi proizvod. Totalno čudo, s obzirom na to da je obično potrebno napravit i 10 prototipova da bi se ispravile sve pogreške oko ergonimije, spojeva…

Za ovalni stol ekipu iz Artisana uvjerili smo tako što smo napravili model od stiropora u mjerilu 1:1, pa kad su ga vidjeli, tek onda su odlučili da idemo i s tim. Lampa je primjerice nastala tako što sam vlasniku Artisana pričao o mnogim genijalnim studentskim radovima koji završe zaboravljeni u ladici. Donio sam nacrt i počeli smo je razvijati – priča Ruđer. Kaže da su stolice, stolići, ovalni stol i lampa najbolje prošli na sajmu u Kölnu, a da su bili zapaženi i u Milanu, gdje su se na izložbenom prostoru Hrvatske gospodarske komore prvi put predstavili, i to s predmetima poznatih starijih kolega. – Lampa još nije u serijskoj proizvodnji, a trebala bi biti do kraja mjeseca. Tehnološki je vrlo zahtjevna jer želimo da bude fina, glatka, precizna i tehnološki besprijekorna.

No ona je zanimljiva i jer je to naše prvo iskustvo u radu s rasvjetom. Artisan i Dekori Zabok zajedno surađuju jer jedni rade bazu, a drugi glavu lampe, pa to moramo dovesti na razinu jednostavne serijske proizvodnje. Ali odlično je to iskustvo i bit će ubrzo realizirano – kaže Marija koja je baš na temu rasvjete odlučila napraviti diplomski rad. Planovi za dalje? Imaju ih puno. Pršte od ideja, a najvažnije je što znaju da se jedino radom može do pravih, velikih rezultata.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 12:07