maloljetni nomad

On ima samo 17 godina i živi u vlaku: ‘Spavam u sjedalima prve klase, tuširam se u blizini željezničke stanice, a odjeću perem u umivaonicima‘

 /SHUTTERSTOCK

Lasse Stolley, ima samo 17 godina, iz Njemačke je, a trenutno živi u vlaku. Da, dobro ste pročitali. On je, kaže, napustio svoj udobni obiteljski, roditeljski dom 2022. godine i odlučio se na ovakav, neuobičajeni život, na tračnicama. U nepune dvije godine Njemačkom je prešao 650.000 kilometara, što je više od 15 putovanja oko svijeta.

- Moći svaki dan odlučiti kamo želim ići jednostavno je prekrasno, to je sloboda - rekao je Stolley u intervjuu za AFP u kafiću na kolodvoru u Frankfurtu, a prenosi Metro.

Putuje s ruksakom od 30 litara i ne treba mu puno za život. Najveći izdatak od 5888 eura bila mu je karta za prvi razred njemačke željeznice koju je dobio na popustu. Zahvaljujući ovoj pretplati ima pristup prvoklasnim salonima na kolodvorima gdje može besplatno jesti i oprati svoju odjeću u umivaonicima, koju zatim noću suši u vlaku. On se također pere u tim salonima. Tušira se, pak, na bazenu u blizini željezničke stanice.

Navikao je spavati u sjedalima prve klase koja su mu postala toliko udobna da teško može zaspati u normalnom krevetu.

- Nedostaje mi ljuljanje vlaka - rekao je.

Nakon završetka školovanja pronašao je honorarni posao kao freelance programer za mali startup koji mu omogućuje rad u vlaku.

- Volim što mogu jednostavno gledati kroz prozor, promatrati krajolik koji brzo prolazi. i istraživati ​​svaki kutak Njemačke - rekao je.

Međutim, ništa prije nije ukazivalo na to da bi mogao živjeti tako nomadskim životom. Kao dijete nije ga zanimala željeznica, nikada nije imao električni vlak i putovao je samo dvaput ekspresnim vlakom prije nego što je odlučio trajno živjeti na tračnicama. Nakon završene srednje škole planirao je odraditi praksu kao programer. To nije uspjelo, ali onda je slučajno naišao na dokumentarac o čovjeku koji je živio u vlakovima.

- Pomislio sam da bih tako mogao i ja - rekao je.

U početku su ga roditelji pokušavali odgovoriti od toga. No, shvativši da je to odlučio pod svaku cijenu, na kraju su ga odlučili podržati. U početku mu nije bilo lako. Bilo mu je teško spavati u vlaku i često se vraćao roditeljima. U međuvremenu se navikao. Čak je našao djevojku u salonu prve klase kolodvora u Kölnu.

Život na njemačkim željeznicama, koje se često kritizira da su u jadnom stanju zbog godina nedovoljnog ulaganja, nije uvijek jednostavan.

- Kašnjenja i drugi problemi su svakodnevni - rekao je i dodao da se zasad dobro zabavlja i da mu je ovakav život jako dobar i drag.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 00:02