Pionirski grad

Nakon Kockice, drugo stručno vodstvo projekta Motel Trogir, fokusiranog na naslijeđe modernizma s posebnim naglaskom na opus arhitekta Ivana Vitića, organizirano je prošli vikend u Pionirskom gradu. Smješten u Granešini, u gradskoj četvrti Gornja Dubrava, omiljeno izletište iz razdoblja socijalizma – koje je 1990. preimenovano u Grad mladih – prostire se podno istočnih obronaka Medvednice na površini od 35 hektara. Park-šuma ispresijecana je stazicama za šetnju i igralištima, a cijeli kompleks u vlasništvu je Grada Zagreba i o njemu brine organizacija Vladimir Nazor kao podružnica Zagrebačkog holdinga.

Eksperimentalna škola

– Tijekom rata tu su bili smješteni vojska, policija i prognanici, i tada je došlo do najveće devastacije kompleksa. U obnovi 2000. i 2001. godine uređeno je 18 paviljona, a u planu je revitalizacija svih objekata za što namjeravamo aplicirati za sredstva iz EU fondova – objašnjava voditelj Miroslav Čulk. Unutar park-šume nalaze se paviljoni namijenjeni smještaju vrtićke i školske djece, a dva paviljona nude i hostelski tip smještaja, otvoren za građanstvo. U Pionirskom gradu nekad je djelovala eksperimentalna osnovna škola: djeca iz cijele Hrvatske dolazila su ovamo na jedno polugodište te su radili s najboljim učiteljima i imali nastavu po najsuvremenijim metodama. Učitelji su živjeli u paviljonima (neki od njih 1997. su otkupili stanarsko pravo, pa njihovi nasljednici i dandanas žive ovdje), a škola je imala i prvi kinoklub u Hrvatskoj, koji je vodila Ljerka Smrček. Kada se eksperimentalna škola ugasila, 1961., u prostor školske zgrade dolazi OŠ Granešina koja tamo ostaje do 1987. godine.

Likovne kolonije

Tijekom 80-ih na području parka djeluju brojne likovne kolonije, pa je u vlasništvu Grada mladih i više od 150 umjetničkih radova, od kojih se većina nalazi u privremenom depou gdje čekaju restauraciju, dok su ostali u restoranu, parku i službenim prostorijama. Među radovima su djela Koste Angelija Radovanija, Milene Lah, Vatroslava Kuliša, Miroslava Šuteja, Vilima Svečnjaka, Vlade Marteka i Ljerke Njerš. Svi su paviljoni, baš kao i restoran i škola, djelo Ivana Vitića kojemu je Pionirski grad bio prvi realizirani projekt, a uz njega su na projektu surađivali arhitekti Marijan Haberle i Božidar Tušek. Ivan Vitić je rat proveo kao asistent na fakultetu, no karijera i rad bili su mu odgođeni zbog političkih prilika, a na ovom projektu počeo je raditi 1948. godine. Bilo je to doba kada se planski realiziraju arhitektonski projekti, a prioritet je bila obnova stambenog fonda i skrb za stanovništvo, pa se tako grade i brojna odmarališta i oporavilišta za djecu.

Jak regionalni predznak

– Vitić je tada bio arhitekt bez projektnog iskustva, bez realizacije, a u gradnji paviljona očituje se njegov tipičan rukopis koji je kasnije razvio i u svojim dalmatinskim ostvarenjima: naglašena upotreba prirodnog kamena za oblaganje vanjskih zidova, iskošeni krov i upotreba drva kao odlika kontinentalnog tipa gradnje. Bila je to internacionalna funkcionalistička arhitektura, ali jakog regionalnog predznaka – naglašava povjesničarka umjetnosti Lidija Butković Mićin, članica tima Motel Trogir. Urbanu podlogu napravio je tada već afirmirani urbanist Josip Seissel, a osnovna koncepcija bila je zadržati postojeću hortikulturu (hrastova šuma) te u prirodni okoliš interpolirati objekte koji slijede visinske razlike terena. Krajobrazno uređenje potpisuju krajobrazni arhitekti Zvonimir Fröhlich i Pavao Ungar.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!