Poznata osječka dizajnerica Jelena Havelka prije tri godine preselila se u Valenciju, koju je prvi put posjetila još kao studentica.
- Bilo je to znakovitog ljeta 1999. godine, koje je iznjedrilo puno nadolazećih međunarodnih brakova. To je bila ludnica od iskustva za mene studenticu: par mjeseci španjolskog sunca, studenata iz cijelog svijeta, svakodnevnih partijanja i nešto malo spavanja, putovanja po cijeloj Španjolskoj, upoznavanja divnih ljudi s kojima sam dandanas u kontaktu, od kojih su mi najdraži postali vjenčani kumovi - također međunarodni proizvod ljeta ‘99., koji živi u Valenciji. Tada sam upoznala i jednog studenta na praksi u Madridu, ne znajući da će mi 15 godina kasnije postati suprug - kaže sa smiješkom.
Većinu vremena provode u Valenciji koju su, nažalost, nedavno zadesile katastrofalne poplave, što je utjecalo i na cijelo ozračje ususret blagdanima. No, malo pomalo grad je počeo poprimati božićno ruho. Isto kao i Jelenin stan.
- Stalno smo ‘na gasu‘ i često na relaciji Valencija - Osijek, tako još nismo dovršili uređenje stana, ali sam već dva mjeseca pred Božić sva u magiji i laganom Christmas jazzu - kaže, dodajući kako redovno posjećuje poznatu španjolsku robnu kuću El Corte Inglés, čiji se gornji kat svake godine pretvara u pravu božićnu čaroliju.
- Zarazila sam i sve koji mi dođu u goste, pa se svi zajedno odemo ‘pomoliti u Cortiku‘ - naravno, osječki je sleng rasprostranjen i na španjolskom tlu. Svaki put kad uđem, ne znam izaći i nikad ne odem praznih ruku, klasičan primjerak neobuzdanog konzumenta božićnog ludila - smije se.
Kuglicama iz "Cortike" dekorirala je i svoj omiljeni dio stana: zatvoreni dio ostakljenog salona, koji je obložen crnim kamenim reljefnim mozaikom, dodatno naglašenim kada se zatvore kuhinjska klizna vrata obložena ogledalom. Pogled na grad i spektakularne zalaske sunca iz tog kutka obožava. U podnoj je vazi pak dekoracija s crvenim bobicama koje ju podsjećaju na božikovinu s njezine osječke terase.
- Španjolska ima vrlo jaku katoličku tradiciju, a Božić se slavi ‘na velika vrata‘. Razlika u odnosu na naše običaje jest da se pokloni daju za Sveta Tri Kralja (Los Reyes Magos), a ne za Božić. Ostalo je manje-više slično - kaže.
Same blagdane sa suprugom provodi u Osijeku. To je, kako kaže, vrijeme rezervirano isključivo za njezinu obitelj u Hrvatskoj.
- Kolačiće počinjem pripremati par dana ranije i kako nemam snage eliminirati, napravim pet, šest vrsta i, naravno, budem premorena pa mi muž stavlja godišnje podsjetnike u Googleov kalendar: ‘Ne praviti 100 vrsta kolača za Božić, dovoljna je jedna torta‘. Tradicionalno pripremam božićnu tortu od maka, koju volimo samo moja šogorica i ja, pa većina završi u frizu - smije se.
Badnju večer uvijek se obiteljski okupljaju kod mame, a Jelenin brat pripremam, kako kaže, najukusniji perkelt od soma, divljaka obavezno.
- Božićni ručak je pak kod nas, uvijek se potrudim napraviti nešto po novom receptu i obavezno maštovito ukrasiti stol - prepričava Jelena, dodajući kako imaju jednu divnu tradiciju: božićnu lutriju.
- Tijekom cijele godine kupujemo sitnice, slušamo kome što treba ili iz nekih razgovora izvučemo što bi bila neka fora da pripremimo kako bi se svi smijali prilikom otpakiravanja. Tu bude minimalno 50 darova, a kako je moj suprug ‘ajtijevac‘, imamo i softver kojim se na klik okreću naša imena i brojevi poklona. To su dani priprema gdje on numerira svaki poklon i ‘naštima‘ kombinacije da određeni poklon dobije određena osoba, što je bilo nevjerojatno uzbudljivo dok su nećakinje bile male, toliko da smo morali praviti pauzu zbog prevelikog uzbuđenja i trčanja, ulaženja u kutiju i traženja poklona... cirkus! Eto, naši Božići su, Bogu hvala, uvijek puni sreće, veselja, ljubavi i bogate trpeze - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....