Svi se još sjećamo 15. travnja 2019. kada je tragedija pogodila jedan od najslikovitijih simbola francuske kulture i povijesti: katedralu Notre Dame. Krov, remek-djelo gotičke arhitekture 12. stoljeća, progutao je plamen. Dok je vatra bjesnila cijelu noć, prijetila je uništiti strukturu koja je stajala u srcu Pariza više od 800 godina. Toranj, koji je dizajnirao arhitekt Eugène Viollet-le-Duc i koji je u to vrijeme bio na restauraciji, srušio se, dok je drveni okvir krova pretvoren u pepeo. Također je uništen dio zasvođenog stropa, prenosi Domus.
Opseg razaranja šokirao je francuski narod i svijet. Notre Dame nije bila samo zgrada; bio je simbol nacionalnog ponosa, vjerskog značaja i kulturnog nasljeđa. Početna procjena štete bila je poražavajuća, ali je također označila početak nacionalne predanosti obnovi i ponovnoj izgradnji katedrale. Francuska vlada, pod predsjednikom Emmanuelom Macronom, brzo je proglasila obnovu Notre Dame nacionalnim prioritetom. Ovu obvezu pratila je velikodušnost privatnih donatora diljem svijeta, a projekt obnove, s procijenjenim proračunom od 700 milijuna eura, započeo je gotovo odmah.
Prema Dousu prva faza restauracije, koja je trajala do ljeta 2021., bila je usredotočena na osiguranje strukture i zaštitu neprocjenjivih umjetnina u njoj. Čišćenje je bio zastrašujući zadatak, posebice uklanjanje olovne prašine koja se koristila za krovište i konstrukciju tornja u srednjem vijeku. Ova je faza također imala za cilj stabilizirati strukturu katedrale i spriječiti daljnje propadanje, budući da je katedrala nakon požara ostala izložena elementima.
Međutim, obnova Notre Damea nikada nije bila jednostavan zadatak. Požar je pokrenuo pitanja o tome kako obnoviti spomenik takvog povijesnog i kulturnog značaja. Treba li restauracija odražavati protok vremena, uključivanjem suvremenih elemenata kako bi se prikazali slojevi povijesti koji su stoljećima dodavani katedrali? Mnogi arhitekti i dizajneri predložili su hrabre, moderne redizajne. Neki su predložili dodavanje suvremenih elemenata koji bi suprotstavljali staro i novo, dok su drugi čak zamislili potpuno nove tornjeve ili moderna arhitektonska obilježja. Ipak, predsjednik Macron je riješio raspravu, izjavivši da će Notre Dame biti ponovno izgrađen točno onakav kakav je bio, uključujući kultni toranj Viollet-le-Duc iz 19. stoljeća. Ova je odluka značila da će sve izmjene biti minimalne, čime će katedrala zadržati svoj izvorni izgled. To je mišljenje pri i francuska javnost, koja je katedralu vidjela kao simbol svog nacionalnog identiteta i otpornosti.
Radovi su ozbiljno započeli do jeseni 2021. Timovi obrtnika, zanatlija i arheologa okupljeni su kako bi obnovili svaki dio katedrale. Svaki je kamen pomno ispitan i restauriran ili zamijenjen, dok su srušeni svodovi mukotrpno obnovljeni. "Šuma" hrastovih greda također je pomno rekonstruirana korištenjem hrasta iz šuma diljem Francuske. Ovaj čin bio je simbol nacionalnog jedinstva koje je poduprlo napore obnove. Drvo je rezano tradicionalnim srednjovjekovnim tehnikama, uključujući ručne sjekire, u čast majstorstvu izvornih graditelja. U međuvremenu, obrtnici diljem zemlje radili su na restauraciji vitraja, kipova, gargojla i drugih elemenata, dok su orgulje - izvanredno, neoštećene u požaru - također popravljene.
Prij nekoliko dana Notre Dame se ponovno otvorio za javnost, nešto više od pet godina nakon požara. Ponovno otvaranje bilo je obilježeno velikom ceremonijom, a sada je katedrala ponovno otvorena vjernicima. Zahvaljujući pažljivoj restauraciji, unutrašnjost Notre Dame sada blista novim sjajem. Kamen, nekoć potamnjeo stoljetnom čađom, sada blista u svojoj izvornoj zlatnoj nijansi. Prozori od obojenog stakla, nekada zamračeni prašinom i čađom, ponovno zrače svojim živim bojama, izazivajući strahopoštovanje.
Ipak, iako je restauracija vjerno vratila veliki dio izvorne ljepote katedrale, uvedeno je nekoliko suvremenih dodatak. Jedna takva promjena je u liturgijskom ruhu, koji je dizajnirao Jean-Charles de Castelbajac, renomirani francuski umjetnik poznat po svom radu koji spaja modu i dizajn.
Uz Castelbajacovo ruho, novi liturgijski namještaj kreirao je dizajner Guillaume Bardet. Njegov rad, koji uključuje oltar, govornicu i tabernakul, naglašava jednostavnost i eleganciju, koristeći materijale poput bronce za stvaranje bezvremenskih, suptilnih komada. Još jedna značajna obnova je dizajn stolica za središnji brod, koji je kreirala Ionna Vautrin. Ove stolice, proizvedene u stolarskoj radionici Bosc, dizajnirane su s "plemenitom jednostavnošću" koja nadopunjuje veličanstvenost katedrale, a istovremeno nudi praktičnu svestranost za različite namjene.
Ponovno otvaranje Notre Damea, spoj vjerne obnove i suptilne suvremene inovacije, ne predstavlja samo ponovno rođenje arhitektonskog remek-djela, već i trijumf otpornosti i nacionalnog jedinstva. To je svjedočanstvo trajne važnosti očuvanja kulturne baštine, istovremeno prihvaćajući budućnost. Obnova Notre Damea, sa svojom ravnotežom tradicije i modernosti, osigurava da će ova voljena znamenitost nastaviti nadahnjivati generacije koje dolaze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....