Kuća arhitektice Jasne Starc

Slovenci imaju poslovicu: “Zarečenega kruga se največ poje”, koja bi se mogla poistovjetiti s izrekom “Nikad ne reci nikad”. A koliko su puta mnogi to izrekli, a onda to i napravili? Upravo se to dogodilo i arhitektici Jasni Starc iz Slovenije, koja je godinama, tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, govorila da se nikad neće baviti arhitekturom. Ipak, upisala je studij arhitekture, a potom i studij modnog dizajna, ali joj obrazovni proces, kaže, nije dopustio onu širinu koja joj je trebala. Danas joj moda i nakit predstavljaju hobi, a nas je zanimalo što je točno prevagnulo da se odluči za arhitekturu.

– Roditelji su arhitekti pa sam se vrlo rano upoznala s tom strukom. Nikad nisam htjela cijele dane i noći provoditi uz stol za crtanje, kao što su oni, ali pri odluki o studiju očito je prevladalo to što sam oduvijek bila usmjerena prema stvaranju nečeg novog. A sada provodim noći upravo uz stol za crtanje… – sa smiješkom kaže Jasna, koja se u 17 godina rada specijalizirala za projektiranje pasivnih kuća. Tim se područjem počela baviti prije devet godina, otprilike kad su se u Sloveniji počele projektirati prve pasivne kuće. Danas ih na području cijele Slovenije ima oko 300, koje su realizirane u posljednjih sedam godina, a 20-ak od njih potpisuje upravo Jasna Starc.

Za njezin rad doznali smo na 7. Danima pasivne kuće, u sklopu koje je Konzorcij pasivna kuća Hrvatska organizirao posjet nekoliko pasivnih objekata u fazi gradnje u Sloveniji, a među njima i jednu realiziranu obiteljsku kuću nedaleko od Ljubljane, u mjestu Velike Lašče, u kojoj Jasna živi sa suprugom i tri kćeri osnovnoškolske dobi. Skrivena od pogleda s ulice, kuća se svojim pročeljem u boji jesenskog lišća i drvenog pročelja gornjeg kata stapa s prirodom, dok je otvorima na pročelju okrenuta prema južnom dvorištu. Glavni ulaz smješten je na sjevernoj strani kuće odakle se ulazi u prostrano predsoblje s garderobom na koje se nastavlja hodnik s gotovo neprimjetnim ormarom koji se proteže cijelom njegovom dužinom.

Spoj bijele i zelene

Lijevo su roditeljska soba i kupaonica, a desno dnevna zona s kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom, u kojoj se poput skulpture pojavljuju drvene stepenice koje vode na kat s još jednim boravkom i tri dječje sobe, kupaonicom i radnom sobom. Prostorom dominiraju bijela i zelena boja, kombinacija koja vlasnicima istodobno predstavlja spokoj i malo atraktivnosti. Na podu je nauljeni parket od tikovine, u kupaonicama keramika teksture tkanine antracit boje, koja djeluje umirujuće i toplo, a ista boja i tekstura javljaju se u obliku sjedeće garniture u dnevnom boravku, kao i na pregradnom zidu između blagovaonice i boravka.

Kuhinja je, pak, izrađena od medijapana u visokom sjaju. Sav namještaj, kažu vlasnici, izrađen je po mjeri, što je bio jedini način da se iskoristi svaki kutak. Naime, površina kuće je 196 kvadrata, zahvaljujući iskorištenom potkrovlju, gdje su smještene dvoetažne dječje sobe, a preporuka u vezi s veličinom stambene površine kada se govori o pasivnim objektima iznosi 50 kvadrata po osobi, što je i postignuto.

Bezvremenski dizajn

Dječje sobe su identične, a ideja iskorištavanja galerije proizašla je iz želje da se prostor za igru i radni prostor odvoji od spavaćeg dijela. Radni prostor tako je smješten uz prozor, a kaskadni ormari služe kao stepenice za prilaz galeriji, koje kćeri koriste kao utočište kada im je potrebna privatnost. Pri projektiranju kuće, kaže vlasnica, prioriteti su bili funkcionalnost i čiste ravne linije, što omogućuje lako održavanje i bezvremenost dizajna.

Istodobno, vodili su se činjenicom da gradnja pasivne kuće nije povoljna pa je bilo logično iskoristiti cijeli njezin volumen, znači i potkrovlje. Mnogo je ugradbenih ormara za skladištenje koji su praktički nevidljivi, dok su neiskorišteni kutovi na jednoj strani, iskorišteni na drugoj. Dizajn kuće zapravo slijedi smjernice pasivne kuće: kompaktan dizajn, zoniranje prostora na način da se živi na jugu, dok su usluge na sjevernoj strani.

Problem pregrijavanja

– Na taj način maksimalno se iskorištavaju staklene površine i toplinski dobici, ali i rješava sjenčanje, a samim time i posljedično pregrijavanje objekata. U pasivnim kućama je općenito veći problem pregrijavanja objekta od grijanja, a to se elegantno rješava na horizontalan način, odnosno nadstrešnicama s gornjih katova s pergolom ili horizontalnim sjenilom, koja dopuštaju pristup svjetlosti i omogućuju kontakt s okolinom. Na istoku i zapadu, pak, sjenčanje je vertikalno pa su na staklenim površinama potrebna sjenila – objašnjava.

Pročišćivač vode

Kuća je opremljena dizalicom topline zrak-voda, podnim grijanjem i dodatnim radijatorima u kupaonicama, već spomenutim rekuperatorom zraka, a vlasnici su se pobrinuli i za skupljanje kišnice i biološki pročišćivač vode. Inače, ukupno je 40 centimetara izolacije na vanjskom zidu: kuća se sastoji od drvenog kostura sa 28 centimetara debelom izolacijom od drvenih vlakana, dok je vanjska strana obložena pločama vlaknaticama debljine 6 centimetara.

Na unutarnjoj strani nosive konstrukcije montirane su OSB ploče te također pločama vlaknaticama debljine 6 centimetara. – Prednost izolacije od drvenih vlakana je difuzno otvoren zid koji može regulirati vlažnost u prostoriji. Osim toga, također sprečava pregrijavanje objekta – objašnjava Jasna i dodaje da je odluku o gradnji pasivne kuće donijela zajedno sa suprugom, jer su se složili da će ugradnjom rekuperatora zraka, odnosno sustava ventilacije koji koristi toplinu otpadnog zraka, postići željenu kvalitetu života.

Životna filozofija

– Prema izračunima, otkrili smo da su dodatni troškovi koji bi pružili pasivni standard, u odnosu na klasični objekt, prihvatljivi. Cijena izolacije u usporedbi s ostalim građevinskim materijalima, uzimajući u obzir životni vijek objekta, vrlo je niska. I na kraju, ali ne i manje važno, “kako bih mogla biti autentičan dizajner pasivnih objekata ako moj dom ne bi odražavao tu filozofiju” – kaže Jasna i dodaje da pri projektiranju pasivne kuće, osim arhitekture i mnogo znanja o mehanici te statici, treba imati tehnička znanja, da bi uspješan dizajn došao do izražaja.

Foto: Blaž Zupančić