
Smještene na drvenim stupovima iznad vode, kuće na rijeci, poznate kao sojenice, od davnina su simbol života u skladu s prirodom. Ove kuće pričaju priču o umijeću prilagodbe čovjeka njegovu okruženju. Nekada su bile nužnost - način zaštite od poplava, dok su danas sinonim za mir, bijeg od užurbanog života i povratak jednostavnosti. Bilo da se nalaze na tihim obalama rijeka, uz jezerske obale ili u močvarnim predjelima, sojenice nude jedinstven doživljaj života uz umirujući šum vode i refleksiju sunca na površini rijeke koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Stoga ne čudi da su danas sojenice sve popularniji izbor za one koji traže jedinstvene turističke doživljaje, održive načine stanovanja ili jednostavno prostor za odmor daleko od gradske vreve. Njihova čarolija leži u jednostavnosti - zvuku vode i riječnim pejzažima koje diktira priroda. Moderni dizajn ih je dodatno oplemenio, ali njihova suština ostaje ista - pružiti utočište gdje se čovjek osjeća povezan s prirodom.
Projekt Kuće na rijeci jedan je od prvih izvedenih objekata Remorker studija sa sjedištem u Beogradu i njihov prvi projekt arhitekture koji je dobio nagradu Big See, te ujedno projekt koji je dao veliku vidljivost birou. Iza projekta stoji arhitektonski trojac Dušica Totić, Marko Korošec i Milan Katić, a projektirana je za privatnog investitora, bivšeg sportaša koji je tražio kuću za odmor daleko od užurbanog grada. Jednostavnost, simetrija i savršen odnos prostornih ravnina u samoj kompoziciji čine sklad ovog objekta. Lokacija kuće je 30 kilometara od Beograda na poplavnom tlu, neposredno uz rijeku Savu, gdje je u proljeće veći dio terena pod vodom. Stoga je kuća projektirana kao kuća na stupovima, odnosno sojenica.
PROČITAJTE VIŠE Kuća sa ‘škrgama‘ i unutarnjom džunglom
"Oko objekta u neposrednoj blizini nema drugih sagrađenih kuća. Teren je okrenut ka rijeci i ravan je svuda, osim u prvih 10 metara najbližih Savi gdje je nagib ujedno i granica riječnog korita. Vegetaciju čini uglavnom visoko drveće koje preživljava periode plavljenja. Pristup parceli je preko sagrađenog nasipa ili čamcem u plavnom periodu. Pogled na drugu stranu rijeke prikazuje slično gustu vegetaciju. Ova tanka linija vegetacije u daljini kao i linija rijeke definiraju izrazito horizontalni prostorni ambijent", objašnjava nam suvlasnica studija, arhitektica Dušica Totić.
"Glavna inspiracija za projekt kuće na rijeci jednostavna je arhetipska forma kuće (onakva kakvu bi dijete nacrtalo) koja asocira na osnovnu ulogu kuće - sklonište; sklonište od prirodnih utjecaja, životinja i ljudi. Kuća je mjesto gdje se može sakriti i promatrati život izvan nje. Samim tim što je tlo na kojem je kuća izgrađena plovno, dobili smo mogućnost da napravimo lagan, skoro lebdeći prostor u krošnjama drveća", govori te dodaje da je pogled iz kuće kroz mnogobrojne otvore omogućen na obje bočne strane, dok je glavna vizura ka rijeci naglašena velikom konzolnom terasom u produžetku dnevnog boravka.
Kao specifični elementi u projektu koji naglašavaju povezanost između građevine i prirode je os simetrije na liniji glavne vizure s pogledom na rijeku.
"Kuća ima 83 četvorna metra i uvučena je u odnosu na front rijeke i prvo visoko raslinje, da bi se između kuće i rijeke na nagnutom terenu formirao poluukopani prostor za sjedenje oko ognjišta. Staze za kretanje od rizle oko sojenice naglašavaju pravokutni oblik kuće, dok kružni stupovi na kojima sojenica stoji pridonose lakoći ukupnog dojma", naglašava arhitektica.
Konstrukcija kuće je drvena i rađena je u klasičnom, tradicionalnom sustavu gradnje, dok su same proporcije i organizacija prostora usmjerene na posebne vizure, što čini objekt specifičnim.
PROČITAJTE VIŠE Najšarenije naselje u svijetu
"Cijela drvena konstrukcija leži na betonskoj ploči koja se oslanja na uvučene stupove i uvučene betonske zidove prizemlja. Stepenice, stupovi i kuća u prizemlju kao dijelovi sojenice koji su pod vodom u vrijeme plavljenja ostali su u betonu. Krovni pokrivač kao i obloga fasada je od crnog mat lima. Svi otvori na fasadi su naglašeni drvenim elementima, dok su rolete u boji fasade. Crna vanjština naglašava topli drveni interijer s vidnim gredama i raspinjačama, drvenom oblogom zidova i bijelim gipsanim krovnim površinama. Spajanje krovnog pokrivača s fasadnim zidovima kroz izjednačavanje u debljini i materijalizaciji izdvaja objekt od standarda po kojima se kuće obično projektiraju", objašnjava.
Najveći izazov ovog projekt zapravo je bila sama lokacija koja je pridonijela arhitekturi.
"Analizama geotehničkih mogućnosti, komplikacije prilikom temeljenja su izbjegnute, čak nisu rađeni ni šipovi, već je statika riješena malo dubljim temeljenjem. Najveće je ograničenje bila visina na koju je potrebno izdići objekt da bi se izbjeglo plavljenje", objašnjava.
Uklapanje u ambijent koji ne narušava prirodu od izuzetnog je značaja kako uz rijeku, tako i uz more. Trenutačno rade na projektu kompleksa sojenica gdje se kao izazov nameće pitanje kako organizirati cijelo vikend-naselje tako da svatko ima svoju privatnost i usku vezu s prirodom i okruženjem, na način da se izbjegne prevelika urbanizacija obale.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....