Loft na Radničkoj cesti

U stvarnom svijetu ona je make up artistica, a u umjetničkom Bombona Kečkica koja radi orginalne umjetničke instalacije. Upoznajte djevojku sa zelenom kosom i roza šeširom i njezin atelje koji se nalazi u srcu ušminkane i tako ozbiljne Radničke

Ajmo iskreno. Prije D&Da o atelijeru BomBona Kečkica u staroj tvornici Katran raspisale su se mnoge domaće blogerice. Tako smo je “otkrili” i mi. Njezin je radni prostor ishvalila manekenka Anita Dujić na svojoj stranici ChinaSoulMate, kao i Petra Nižetić u blogu Moda ko Moda. Odlučili smo se pogledati ga i svima pokazati prostor koji je oduševio dvije žene koje, svaka na svoj način, drmaju modnim svijetom u Hrvata. – Dobar dan, zovem iz Jutarnjeg, iz priloga D&D, znate onog uspješnog magazina nedjeljom o svijetu dizajna – počela sam. – Ne gledam televiziju i ne čitam novine – odrješita je bila Bombona.

Bariton s druge strane nije obećavao. Ali, nije me otpilila. Dogovorile smo se da ćemo se naći kod rampe nekadašnjeg tvorničkog kompleksa Katran u kojem ima atelijer. Riječ je o jednom od rijetkih preostalih tvorničkih kompleksa na Radničkoj cesti, u ulici u širem središtu grada, koja se proteklih godina transformirala u zagrebački city.

Katran je smješten u srcu Radničke koja se diči novim zgradama sa staklenim pročeljima i yuppiejima. Danas je Radnička mješavina svega i svačega. Tamo se nalaze atraktivna stambena zgrada s penthouseom u kojem živi Marko Perković Thompson, golema staklena poslovna zgrada PBZ banke, nekoliko fancy restorana i noćnih barova s domaćom glazbom te jedna stripoteka. Ulica kontrasta od ostataka plinarskog naselja, preko novog Green gold centra i hotela. U svemu tome nekako se našao i ugnijezdio i atelijer street umjetnice Bombone Kečkice. “Bombona piše, riše, crta, šara i jaako lijepe slike stvara. Voli fotografiju, osmijeh i sve slatkiše ovoga svijeta, a živi i stvara u jednom od najljepših potkrovlja koje vidjeh u Zagrebu gradu”, primamljivo je opisala Bombonin svijet Petra Nižetić u svom blogu.

U kompleksu Katran je nekoliko tvorničkih hala i zgrada koje se više ne koriste za izvorni posao. I ovdje je nekako spontano, u jednoj od starih, od cigli zidanih zgrada industrijske arhitekture koja nije visokog stupnja kvalitete, nastao mali zagrebački loft. Umjetničko-kulturni centar po uzoru na one u New Yorku, Berlinu, Barceloni…Daleko od pompoznih natječaja, kao što je bio nedavni za uređenje tvorničkog kompleksa Badel, ovdje je nastao primjer kako bi se mogli koristiti prostori stare industrijske baštine u gradu koji vrvi napuštenim i zapuštenim industrijskim halama.

Njihov recept glasi: stara ciglena zgrada, u prizemlju i na prvom katu klub i stan, u ovom slučaju okupljalište Katran Marija Petrekovića, na drugom katu fotostudio (studio Doriana Kljuna) i na zadnjem katu atelijer i radno-spremišni prostor umjetnice Bombone Kečkice. Zajedno – simpatično, urbano, otkačeno. No, vratimo se Bomboninom atelijeru. Ulazimo u kompleks Katran i prolazimo rampu s čuvarom u kućici. Naša se ciglena zgrada smjestila između običnih hala i jednokatnica, kao u nekom labirintu. U prizemlju ulazimo u lift.

– Stisneš polugu na U i liftom do vrha – objašnjava nam Bombona. Težak je to i masivan lift. Onako je socijalističko- tvornički. Potencijalni kandidat za najsporiji lift. Vuče se do četvrtog kata. Doduše, takve smo vidjeli i u scenama iz američkih filmova u kojima likovi ulaze u stari tvornički lift i na vrhu izlaze u prekrasan galerijski stan bez pregrada i zidova. Nakon što smo otvorili masivna vrata lifta izlazimo u golemi prostor ispunjen svime i svačime. Dočekuju nas nabacani stolci, scenski rekviziti, fliper, nekakav nabrijani motor-bicikl…

To je radno-spremišni prostor, ali na lijevoj strani, na zidu, ističe se golemi šareni mural. Dugačka slika prekriva ulazna vrata u Bombonin atelijer. Portal u magičan svijet umjetnice, ulaz u atelijer. – Mural je nastao korištenjem sprejeva, akrila, fasadne boje. Sve je impregnirano na staroj cigli – opisuje Bombona svoje djelo visoko dva i dugačko šest metara, nastalo u suradnji s dva frenda umjetnika. – Jedan smo se Božić ovdje smrzavali, jeli pizze i u tri dana napravili sliku. Ona je nostalgična jer je valjda čitava Hrvatska slavila s obiteljima, a nas nekoliko smo se ovdje našli u prašini na tavanu.

Tako je nastao ovaj božićni mural… – priča Bombona, rodom iz Tuzle. Na muralu je naslikana Bombona koja voli životinje, ali su u krizi identiteta jer su veće od ljudi. – Slika je miks inspiriran Timom Burtonom, Mirtom i Bombonom – opisuje Bombona i spominje neke od svojih uzora. Ulazimo u atelijer. Kreativni nered, umjetnički kakav i mora biti, a ipak u nekom svom redu. Prostorom dominira dugački panoramski prozor s kojeg puca pogled na Zavrtnicu, Novu Branimirovu, Medvednicu. Na plafonu je nekoliko drvenih smeđih greda, a pod je brodski, od tamnosmeđih dasaka.

Kako se ovako izoliran, adaptiran atelijer našao usred tvorničkog tavana? – Kad sam uzela prostor, bio je u katastrofalnom stanju. Prokišnjavao je od plafona do poda – opisuje ona. Zidove je obojala u bijelo da sve bude što neutralnije u odnosu na njezina umjetnička djela. – Čavle sam sama kucala. Naravno, dobar dio posla obavili su i majstori. Na krov smo prvo stavili daske i izolaciju. Ipak, sad imam specijalne efekte! Gore su se ugnijezdile ptičice pa pjevaju, a jednu noć, dok sam crtala, po meni je padao snijeg! Ptičica je nožicom raščeprkala stiropor koji je kroz daske počeo padati u atelijer – opisuje Bombona.

Kad se uselila, u prostoru ju je dočekao bijeli radni stol koji je netko koristio, pa ga je obojala i toliko zavoljela da će ga, kako kaže, uvijek nositi sa sobom. Ide s njom ako se jednom bude morala iseliti. – Fotelje sam dobila od susjeda, gospodina Ante s drugog kata zgrade u kojoj stanujem. Nešto namještaja je i s Hrelića, a donijela sam i nešto svog starijeg pokućstva – dodaje. Ljubičasta komoda je dar prijatelja, ali ju je također sama obojala. Male masivne željezne gitare koje su na podu potječu iz nekadašnjeg zagrebačkog Hard rock caffea gdje su služile kao ručke na ulaznim vratima! U prostoru je još milijun zanimljivih detalja.

Gdje god da se okrenete, oko ugleda nešto neobično. Na polici su dvije skulpturice Tita, s tim da je jedan bezglav, a replike su Augustinčićeva djela. Na plafonu visi i Bombonin rad, rajf s velikom kućom za ptice. Na polici kod ulaza su izložene i male skulpture čija je baza kutija Dove šampona. Na podu je i urna puna bombona. – Bombona voli šarene prostore pune duha, vesele. Prezirem dizajnerske prostore uređene poput apoteke – kaže nam dok sjedimo u udobnoj fotelji. Zimi se grije na industrijske pećice na plin. Šarmantni boemski prostor u kojem bismo rado stanovali, ali Bombona ovdje ne živi. Ne želi se fotografirati jer ovih dana priprema diverziju sprejanjem bombona posvuda pa joj je draža anonimnost.

Priprema se i prigodno okititi nekoliko stabala u gradu prije Božića. Ona i njezin atelijer zapravo se ne razlikuju mnogo. Pomislila sam kako radni prostor odražava osobu koja u njemu radi, ali… onda sam odbacila tu teoriju kao ne baš točnu. Bombona je živopisan lik. Ima dugu kosu zelene boje, pink šešir i lijepo, markantno lice. Spomenula sam već dubok glas. Na majicu koju nosi zašila je epolete. Na ruci ima nekoliko tetovaža, zanimljive velike prstene i šarene nokte. Ona je neka suvremena verzija Fride Kahlo. Pokušavam je opet nagovoriti da se slika. Ali neće pa neće… Pričamo o slikama. Na zidu ih je nekoliko. Na štefelaju je jedna nadovršena. – Bombona voli Gospu, u zadnje vrijeme ona je moj čest motiv. Imam narudžbe za dvije slike s likom Gospe. Sad je slikam kao dio triptiha s jelenom s mašnom i flamingom. Fascinirana sam njezinim likom, ali ne na vjerski način – opisuje Bombona svoje pop-art slike. Svojim slikama, kaže, nastoji ne opelješiti nikoga tko ih kupi, cijene je prilagodila mlađoj i srednje generaciji, pa stoje od 800 do 2000 kuna.

Odlična slika, nastala popart tehnikom, visi na jednom zidu, sva u ljubičastim tonovima i s prstohvatom mističnog. Radi i novu kolekciju slika čistog pop-arta, s likovima u dvije, tri boje. Osim toga, Bombona Kečkica obrađuje stari namještaj. Većinu djela brzo proda te ih nema mnogo u spremištu. Ovdje u atelijeru nalazi se samo jedna polica čije sustepenice prelijepljene slikama na kojima su Johnny Bravo i Miki. – Pri obnovi namještaja služim se raznim tehnikama, od kolaža, lijepljenja stripova, crtanja, lijepljenja cvijeća, radim shabby stilom… Sve ovisi o željama naručitelja – opisuje Bombona.

Namještaj obrađuje u pretprostoru u kojem šmirgla, mijenja šarafe i slično. – Stolarija je, naravno, uključena u proces. Išla sam od vrata do vrata starih zagrebačkih majstora, stolara, modelara, rastauratora i molila ih da me poduče poslu. A oni su bili u čudu jer, rekli su mi, to više nikoga ne zanima – priča nam umjetnica. Fora je i to što se u ovom dijelu nekadašnje tvornice Katran proizovodio šmirgl- papir. Kad se Bombona uselila, na tavanu je našla gomilu brusnih papira pa je dobila nadimak Njeno visočanstvo kraljica šmirgl-papira. Pitamo je može li svatko navratiti u atelijer? On je otvoren za sve ljude dobre volje, ali bi bilo dobro da se prije najave, a broj mogu naći na njenoj Facebook stranici. I da, za kraj otkrivamo i zašto već spomenute modne blogerice znaju Bombonu. Umjetnica iz naše priče prvenstveno je majstorica make upa, u tom zanimanju radi pod punim imenom, a ono počinje slovom M…