Frank Gehry, poznati arhitekt, sagradio je svoju prvu kuću u Santa Monici 1978. nakon temeljite procjene nizozemskog kolonijalnog bungalova s kockastim krovom. Prije nego što je kupio nekretninu, Gehry je napravio iscrpan popis njenih prednosti i nedostataka. Popis pozitivnih strana uključivao je značajke kao što su jedinstveni krov od šindre, praktični zidovi od šperploče u radnoj sobi, vrhunska lokacija parcele na uglu, prekrasan niz visokih libanonskih cedrova duž sjeverne granice i veličanstveni divovski kaktus u dvorištu.
Međutim, identificirao je jedan veliki nedostatak nekretnine - rastući trend izgradnje stanova u okolici. Unatoč tom nedostatku, Gehry je kupio nekretninu i pretvorio je u izvanredno arhitektonsko remek-djelo koje nastavlja inspirirati arhitekte i dizajnere diljem svijeta.
POGLED U PIONIRSKU KUĆU U SANTA MONICI
Godine 1977. Frank i Berta Gehry kupili su ružičasti bungalov koji je izvorno izgrađen 1920. Gehry je želio istražiti materijale koje je već koristio — metal, šperploču, lančane ograde i drvene okvire. Godine 1978. odlučio je izmijeniti vanjski dio kuće novim izgledom dok je stari vanjski dio još uvijek ostavljao vidljivim. Jedva da je dotaknuo stražnju i južnu fasadu, a na druge strane kuće dodao je nagnute staklene kocke.
Iako je renovirana prije nego što je Gehry otvorio svoju arhitektonsku tvrtku, rezidencija je bila prvo arhitektovo djelo koje je privuklo široku pozornost. Budući da je njegov dom bio i njegov prvi projekt za koji nije imao klijenta kojem bi ugodio, to mu je dalo slobodu da istražuje ideje o različitim materijalima i preuzima značajne rizike. U ovom trenutku svoje karijere Frank Gehry nije si mogao priuštiti izgradnju svoje kuće iz snova, pa je projekt započeo sa skromnim dvokatnim bungalovima u Santa Monici koji je pronašla i kupila njegova supruga po pristupačnoj cijeni. Iako je odlučio ostaviti kuću netaknutom, Gehry je također želio učiniti nešto s njom, nešto što će ostaviti njegov pečat prije nego što se useli.
Gehry je umotao kuću u slojeve nedovršenih, štedljivih materijala, uključujući valoviti metal, što je odražavalo njegova relativno ograničena sredstva u to vrijeme. To mu je također omogućilo da osjeti fascinaciju svakodnevnim materijalima koja je započela dok je kao dijete provodio vrijeme u željezariji bake i djeda. Valoviti metal smatran je ružnim industrijskim elementom u krajoliku L.A.-a. Nadahnut suvremenom skulpturom, Gehry se prihvatio izazova i dokazao da se umjetnost može napraviti od bilo čega, čak i od metala.
Interijer je doživio znatne promjene na obje svoje dvije razine. Na nekim je mjestima bio je ogoljen kako bi se otkrio okvir, izlažući grede i drvene nosače. Popravljena je s vidljivim starim i novim elementima. To je posebno vidljivo u sobama u kući i novim vratima koja je postavio. Probio je staklene strukture kroz vanjski dio izvorne kuće kako bi otvorio unutarnji prostor. Kao rezultat toga, velika staklena kocka se pojavila smještena između stare i nove kuće, preplavivši kuhinju svjetlom i uokvirujući pogled na nebo i drveće iznad. Takvi nametljivi fragmenti evocirali su dezorijentirajuće kutove kubizma.
Ulaz se jedva primjećuje usred vanjskih izbočenih kutova koje je Gehry izradio od drva, stakla, aluminija i lančane ograde. Vrh stare kuće proviruje iz ove mješavine materijala, ostavljajući dojam da je kuća dosljedna u izgradnji.
DINAMIČKA MEĐUIGRA KRETANJA I NEDOVRŠENOSTI
Rezultirajući skroman i ležeran izgled čini da kuća izgleda "skupljena", učinak koji je zahtijevao mnogo rada i planiranja da se ostvari.
Povjesničari arhitekture i kritičari opisali su projekt kao kuću zarobljenu unutar stranog tijela. Unutarnji prostori su otvoreni, a žbuka je uklonjena sa zidova kako bi se otkrio drveni okvir ispod, što je interijeru dalo snažan osjećaj procesa i kretanja, što Gehry naziva "kvalitetom skice".
Razmaci između vanjske strane stare kuće i unutrašnjosti novih struktura koje je okružuju stvorili su prostore između toga dvoje, i izvan (izvorne kuće) i iznutra (nove), a pogled u prozore stare kuće iz tih prostora rezultirao je nadrealnim efektom. Krovni prozori i stakleni podovi omogućili su svjetlosti odozgo da se filtrira do donje razine kuće, ispunjavajući je svjetlom.
Kuća je postala Gehryjev laboratorij i njegov izložbeni prostor, izazivajući i pohvale i prezir. Susjedi su bili šokirani i ljuti; jedan ga je pokušao tužiti, a drugi ga je pokušao uhititi. Bilo je prosvjeda i loših kritika tiska. Jedan je kritičar čak prošetao svog psa u Gehryjevom dvorištu, potičući ga da tamo obavi nuždu u znak protesta.
Iako kontroverzna, kuća je privukla važne klijente, što je Gehryju dalo slobodu da radi na većim projektima umjesto skromnih domova koje je do tada dizajnirao. Drugo renoviranje njegove kuće u Santa Monici, 1991.–1992., poduzeto je kako bi se zadovoljile promjenjive potrebe obitelji Gehry i uključivalo je dodavanje bazena, pretvaranje garaže u gostinjsku kuću i pojačano uređenje okoliša za privatnost. Neki od izloženih drvenih okvira uklonjeni su ili prekriveni, a mnogi su žalili zbog gubitka oštrine. Međutim, kuća je postala otvorenija i udobnija za Gehryja i njegovu obitelj.
O FRANKU GEHRYJU
Frank Gehry je kanadsko-američki arhitekt poznat po svojim maštovitim i nekonvencionalnim dizajnima. Rođen je 1929. u Torontu, Kanada, a kasnije se preselio u Los Angeles, gdje je osnovao arhitektonski ured, Gehry Partners. Gehryjev rad karakterizira upotreba jedinstvenih i složenih oblika, neočekivane materijale poput metala i stakla, koji često dovode u pitanje tradicionalne arhitektonske konvencije.
Neka od njegovih najpoznatijih djela uključuju Guggenheimov muzej u Bilbau u Španjolskoj, Koncertnu dvoranu Walta Disneya u Los Angelesu i Zakladu Louis Vuitton u Parizu. Gehry se smatra jednim od najutjecajnijih arhitekata našeg vremena, a njegov rad nastavlja nadahnjivati nove generacije arhitekata i dizajnera.
POGLEDAJTE JOŠ VIDEO: Dvoetažni stan u zgradi Drage Galića
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....