Posljednje oaze mira i sreće na Jadranu: Otoci bez prometa koje masovni turizam nije okrznuo

Na njima smo pronašli nekoliko fenomenalnih kuća u kojima bismo i sami voljeli provesti ovo ljeto.

PRVIĆ - FAUSTOV OTOK

Nekadašnje ljetovalište šibenske aristokracije danas je zaštićeno kao kulturno-povijesna cjelina s dva tipična dalmatinska ribarska naselja.

Prvić je mali otok šibenskog arhipelaga na kojem nikad nije bilo prometa automobilima, ali se, srećom, pješice može obići u jednom danu, uživajući pritom u mirisu mora i borovih šuma koje se izmjenjuju s obrađenim poljima, kapelicama na stijenama i skrivenim žalima.

Površine je samo 2,41 kilometar četvorni, a pristupa mu se isključivo brodom. Organizirane linije kreću iz Šibenika i Vodica prema naseljima Prvić Luka i Prvić Šepurine.

O podrijetlu samog imena postoje dvije priče: prema prvoj je otok dobio ime po starohrvatskom poganskom bogu proljeća i vršidbe Prviću ili Prvini, a druga kaže da je tako nazvan jer je smješten prvi do kopna.

Otok je naseljen još od vremena antike, o čemu svjedoče arheološki ostaci s nekoliko lokaliteta, a već je u srednjem vijeku bio ljetovalište šibenske aristokracije i imućnijih građana te njihovo pribježište od kuge. Tako je od šibenske plemićke obitelji Draganić-Vrančić ostao u potpunosti sačuvan renesansni ljetnikovac na području današnjih Šepurina - isti onaj u kojem je dobar dio svog djetinjstva proveo slavni Faust Vrančić. Po svojoj želji pokopan je upravo u crkvi Sv. Marije od Milosti u Prvić Luci, a 2012. na otoku je otvoren i Memorijalni centar Fausta Vrančića. Stoga ne čudi što je Prvić poznat i pod nazivom Faustov otok.

Iako se govori da je na otoku nekad živjelo i do 4000 stanovnika, danas ova dva tipična dalmatinska ribarska naselja broje oko 400 stanovnika. No, u turističkoj sezoni taj broj bitno raste.

Prvić teritorijalno i upravno spada pod Vodice, a cijeli je otok zaštićen kao kulturno-povijesna cjelina upisana na Listu zaštićenih kulturnih dobara RH.

VELI DRVENIK - ROBINZONSKI ODMOR

Netaknuta priroda, lijepe plaže, mirno okruženje, masline, vinova loza i rogač aduti su srednjodalmatinskog otoka s najviše sunčanih dana.

Drvenik Veliki je srednjodalmatinski otok koji je samo osam nautičkih milja udaljen od Trogira. Površine je 12,07 četvornih kilometara. Jedino naselje na otoku blizu je istoimenog sela Drvenik Veliki, s populacijom od 168 stanovnika, a otok je prvi put naseljen u 15. stoljeću. U hrvatskim spomenicima iz 13. stoljeća otok se spominje kao Gerona ili Giruan. Obala je razvedena, a sastoji se od brojnih uvala s pješčanim i šljunčanim plažama. Na južnoj strani otoka nalazi se prekrasna uvala Solinska, a na istočnoj je lijepo mjesto Krknjaši poznato i kao "Blue Lagoon".

Lokalci nam govore da su glavni adut njihova "malog mista" netaknuta priroda, lijepe plaže i mirno okruženje koji su pogodni za miran i intiman odmor. Osim klasičnog dalmatinskog bilja poput masline ili vinove loze, za Drvenik su specifični i nasadi rogača.

- Osjećat ćete se kao da ste otputovali unatrag kroz vrijeme - s ponosom kažu i dodaju da je Drvenik zapravo otok s najviše sunčanih dana, a s obzirom na kružnu formu i strujanje zraka, nevere ga često zaobiđu i jako vas rijetko u vrijeme godišnjeg odmora na njemu može zadesiti više od jednog kratkog pljuska. Usto je to otok koji masovni turizam nije niti okrznuo. Još je jedna zanimljiva činjenica, otkrivaju, i da na Drveniku Velom nema zmija.

Mora se reći da na otoku nije zabranjen promet iako ga nema puno i "prometnice" su, zapravo, mali uski otočni putevi (mjestimice djelomično asfaltirani) na kojima se ne mogu niti mimoići dva automobila, tako da mnogi posjetitelji ostave automobil u Trogiru.

Zapravo je otok još prilično očuvan i netaknut i može biti destinacija onima koji više traže robinzonski tip odmora bez prevelike buke i gužve. Cijeli otok ima samo nekoliko restorana, konoba i kafića te trgovinu i pekarnicu u glavnome mjestu. Otok nije spojen na vodoopskrbu.

UNIJE - ZEN I RADOST ŽIVOTA

Naziv otoka vjerojatno dolazi od riječi (he)neios, što na grčkom znači njiva. Na ovoj "njivi" žanje se mir i opušteno stanje uma.

Otok Unije najveći je među otocima koji okružuju Lošinj. Zahvaljujući dobrom geoprometnom položaju, izvorima vode i prostranom plodnom tlu Unije su kroz sva povijesna razdoblja imale žitelje. Naziv otoka vjerojatno dolazi od (he)neios, što na grčkom jeziku znači "njiva". Na Unije možete doći brodskom linijom iz Malog Lošinja odnosno katamaranskom linijom iz Rijeke. Naravno, bez automobila, jer ni ovaj otok ih nema, a glavno prijevozno sredstvo su mali traktori koji služe za obradu polja. Zanimljivo je da otok od 1996. ima i malu zračnu luku.

Prema popisu iz 2011. na otoku je stalno naseljeno 88 ljudi, no 90-ih godina, kad su Unije bilježile demografski i gospodarski razvoj, ovdje su živjela čak 783 stanovnika. U to vrijeme postojala su i dva mlina za masline i mala tvornica za preradu ribe. Krajem dvadesetih godina velika gospodarska kriza uzrokuje iseljavanje ljudi s otoka, ponajprije u SAD. Važan događaj za otok bio je kad je lošinjsko poduzeće Jadranka 1978. na otoku započelo s poljoprivredom i stočarstvom. To je rezultiralo dolaskom novih stanovnika te ekonomskim napretkom. Ipak, jedan od najvažnijih datuma u novijoj povijesti Unija jest 7. listopada 1979., kad je na otok stigla struja. Tih godina i škola je započela s radom, a uz poštu, trgovinu i električnu centralu otvaraju se i nova radna mjesta.

Finska tvrtka Pekka Salminene Architects osnovala je 1987. Unije Workshop, međunarodni centar za arhitekturu koji organizira međunarodne seminare, izložbe te radne grupe i tečajeve za studente i profesionalce. Godine 1997. organizacija je kupila suvremenu centrifugalnu prešu za masline i tako omogućila obnovu tradicije proizvodnje maslinova ulja na otoku.

Smještaj na Unijama možete pronaći u sobama i apartmanima kod mještana u karakterističnim kućama širokih zabatnih pročelja. Pozivamo vas da posjetite Unije i u studenome, kad se održava Unijska lignjada - natjecanje u lovljenju liganja. Više o otoku na www.otok-unije.com.

SILBA - OTOK DRUŽENJA

Na Silbi, čiji su stanovnici reducirali čak i vožnju biciklima, događa se divna simbioza investitora koji cijene arhitekturu i arhitekata koji cijene ambijent u kojem se gradi.

Silba je prekrasan, nevelik otok, duguljastog oblika, zapadno od Zadra. Ime je dobio po latinskom nazivu šume - Silva - jer je drugi najšumovitiji otok u Hrvatskoj ili, vjerojatnije, po grčkoj riječi salbon, pijesak. No, ono po čemu je danas najpoznatiji je podatak da je bez automobila te otok na kojem su realizirane mnoge kuće poznatih autora arhitekture kao što su Marko Piljek, Nenad Fabijanić, Branko Silađin, Letilović Pedišić, Boris Podrecca, Ana Mažuran, Bevk Perović, Marija Bošković i drugi. No, prema našem iskustvu, dodajemo da je to otok poznat po druženju. Ovdje se doslovno, kada se malo infiltrira u ritam i društveni život, može provoditi dane u posjetima prijateljima na večernjim druženjima ili ručkovima. Pritom će se vaša djeca, ako ste roditelji, bezbrižno družiti s mnogo druge djece, kao u neka davna vremena. Tu se mogu naći i brojne prekrasne plaže, očuvana priroda, nekoliko restorana te vježbati joga. Poznat je i po tome da ne pati od večernjeg ušminkavanja te je stil onih koji tu borave ležeran.

Početkom ljeta, kada smo posjetili Silbu, dočekali su nas idila boravka bez gužve na gotovo praznim plažama, uz očaravajući miris bilja, mnogo žutih leptira koji lete oko lavande te prekrasni druželjubivi ljudi, s kojima smo proveli nezaboravne trenutke. Otok, u čijem je središtu, koje izgleda kao njegov uski struk, smještena većina građevina i mjesto, ravan je, plitak, pa se, kada se zađe u labirint kuća, uglavnom ne vidi obala. Zato ne čudi da je jedna od glavnih atrakcija vidikovac Toreta, visok 15 metara, iz 1872. godine, koji je jedan mornar obećao sagraditi svojoj dragoj uz kuću u vrtu, da se na njega penje i odozgo gleda čitav otok, more i njegove odlaske i dolaske brodom. Ovdje nema mastodonata, odnosno prevelikih kuća. Prevozno sredstvo za stvari su kolica, bicikl je ljeti zabranjeno voziti nakon 10 sati.