Rustikalna hižica podno Žumberka

Mali, ugodni prostor koji se uklapa u prirodu, gdje se mogu odmarati, raditi, šetati, vrtlariti, brati vrganje… Jednostavno, guštati

Pet riječi koje najbolje opisuju kuću? Joj, to je teško pitanje… Najviše korištena riječ kojom su je drugi opisivali je ‘preslatka’; za nas je utočište i kontakt s prirodom; zelenilom, srnama, zečevima i zvukovima prirode, mjesto za ugodan rad i druženje. Ah, baš moramo izabrati pet? Onda ovako: utočište, radost, opuštanje, toplina, svjež zrak – nabraja Mia Bogovac, dizajnerica čija obitelj ima kućicu na 800 metara nadmorske visine u selu Grič, najvišem naseljenom mjestu u panonskoj Hrvatskoj. – Svi su nam se smijali kada smo počeli dolaziti na Grič i graditi vikendicu, ali mi smo znali što želimo: mali ugodni prostor koji se uklapa u prirodu i arhitekturu krajobraza i sela žumberačkog podneblja.

Mjesto gdje možemo doći iz gradske gužve u prihvatljivom vremenu, odmarati, ali i raditi. Fizički poslovi oko kuće i u kući pravi su ispušni ventil s obzirom na to da se naš posao u Zagrebu svodi na statične dane uz računala, sastanke, knjige i dokumentaciju… Kreativan rad u izradi i restauraciji namještaja, uređivanju vrta i voćaka, šetnje po planinarskim stazama i šumama, branje vrganja, kupina, malina… Sve nas to opušta i omogućava punjenje baterija za obavljanje poslovnih obveza – priča Mia.

U kuću nas uvodi ulaz zatvoren staklenim prozorčićima, veranda, po žumberački “ganjak”. Ganjak daje osjećaj zaštićenog ulaza, ali i komunikacije s okolinom. Ulaskom u kuću otvara se pogled na cijeli prostor: dnevni boravak, kuhinju, kupaonicu i galeriju do koje vode drvene stepenice. Galerija “otvara” jednovolumenski prostor, a ritam i toplina brodskog poda daje mu osjećaj intime. Sa stepenica prema galeriji prvo se uočava krevet s ručno vezenim prekrivačem i starom škrinjom. Radni stol i mali ormarić koristan su i lijep dodatak prostoru pod gredama.

Ulaz u podrum je u obliku tradicionalnih širokih vrata s lukom, pri čemu se izravno ulazi u ljetnu kuhinju, u središtu koje je stol za blagovanje i druženje uz pucketanje vatrice iz peći na drva za kuhanje i grijanje. S lijeve strane smještena je odvojena prostorija koja ima funkciju podruma, smočnice i alatnice, s mnoštvom polica i starim seoskim višenamjenskim stolom “mentrugom”. Iako je kućica izgledom rustikalna i tradicionalna, materijali i principi gradnje nisu takvi.

Kako svi članovi obitelji često u kući i rade, potrebno je bilo postaviti dobru izolaciju i instalacijsku infrastrukturu (struju, vodu, internet…). Od početka smo znali da kuća mora imati sve uvjete za nesmetan intelektualan rad. Dobar dio vremena na Griču smo proveli radeći na računalu u idiličnoj atmosferi galerije i okućnice. Infrastruktura je izvedena po suvremenim standardima i nismo željeli adaptaciju stare kuće koja bi zahtijevala velike i skupe zahvate s upitnim ishodom rješavanja brzog zagrijavanja, hidroizolacije, provedbe električnih instalacija, postojeće vlage u zidovima i krovu, starim dimnjacima koje je potrebno obnavljati itd.

Podrum je zidan od betonskih blokova, koji su izvana izolirani stiroporom, ožbukani iznutra i izvana te obojani. Konstrukcija kuće je napravljena od sibirskog ariša debljine 7,5 cm, s izolacijom od 10 cm kamene vune, 2 cm daske u podu te brodskim podom na zidovima i krovu. Drveni prozori imaju izostaklo i drvene žaluzine. Krov je izoliran s 10 cm kamene vune i pokriven mediteranskim crijepom. Pribavljanje građevinske dozvole i zidanje podruma trajalo je dvije godine, a gradnja i pokrivanje kuće mjesec i pol – priča Mia i dodaje kako je onda došao zabavni dio, uređenje interijera.

– Interijer je rezultat opuštenog dodavanja ili oduzimanja sitnica i elemenata koji nas uveseljavaju. Primjerice, zabavno je skočiti u alatnicu i na brzinu napraviti pomoćni stolić kada se ukazala potreba, a s druge strane uzeti vremena i tražiti odgovarajući kućni broj koji smo na kraju pronašli u Firenci – smije se dizajnerica. Na katu i galeriji dominantni je materijal drvo. Svjetlost i toplina drva obgrlili su cijeli prostor stvarajući intimnu atmosferu, koja je upotpunjena mnoštvom detalja – narodnim vezovima i tradicionalnim motivima, zatim predmetima sa sajmišta ili uspomenama s putovanja vlasnika.

Donji dio kuće (ljetna kuhinja, podrum) je svježiji u smislu boja, što je prikladno jer tamo najčešće i započinje dan, uz kavu, doručak i pogled na bregove u daljini. U ljetnoj kuhinji mnogo je referenci na sedamdesete godine: kuhinja u kombinaciji svjetlozelene i bijele boje i slike na zidovima iz tog doba, ukrasne krpe s porukama ili stare posude za kuhanje i posluživanje. Kao i s prvim, simpatični vlasnici imaju teškoće i s našim posljednjim pitanjem; koja je najdraža uspomena koja vas veže za vašu vikendicu? – Jao, pa kako od bezbroj uspomena izdvojiti jednu? Zapravo su ključni ljudi.

Kućica je zaista veliki gušt, ne samo nama nego i našim prijateljima i obitelji. To je upravo ono što ju čini posebnom. Bilo da je riječ o ‘solo’ bijegu iz užurbane stvarnosti, romantičnom odmoru u dvoje ili tulumu za manja i velika društva, naša kućica živi kad ju podijelimo s drugima – zaključuju vlasnici. Mislite li da bi upravo ovakva kućica bila idealna i za vas, vašoj potrazi je kraj jer je mala ljepotica na Griču na prodaju!

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!