Voljeti i raditi pod istim krovom

Stan dizajnerice Ane Tevšić

Trosobni stan od 80 kvadrata
Profil
Vlasnica:
Ana Tevšić
Lokacija:
Zagreb, Dalmatinska ulica
Info:
Trosobni stan od 80 kvadrata u staroj zgradi s kraja 19. stoljeća

Nikada neću zaboraviti kako sam se šokirala kada je tata rekao da ga kupujemo. Stan je bio grozan i nikako nas nisam mogla zamisliti u njemu – počinje priču mlada produkt dizajnerica Ana Tevšić, ugostivši nas u svom sada vrlo simpatičnom radnom te životnom prostoru u Dalmatinskoj ulici, u strogom, ali mirnom dijelu centra Zagreba.

– Stan je nekada bio poslovni ured, oblijepljen kožnim tapetama, mesingom, inoxom i svim tim korporativnim kičem 80-ih.

Teško mi je bilo zamisliti kako bi taj prostor mogao postati ugodno mjesto za život, ali moj tata je to odmah vidio i uvjeravao me da stan ima golem potencijal.

I zaista, stan je ispao savršen i nikada ga ne bih mijenjala, pogotovo zato što ga je uredio moj pokojni tata Ante pa je ovaj stan i svojevrsno sjećanje na njega – ispričala nam je mlada produkt dizajnerica koja je stanu od 80 kvadrata itekako dala svoj pečat. Jednostavno ga je, kaže, pocuričila. – Ja sam jako curičasta. Volim srčeka, puse, balone, svjećice, rozu, plavu… vesele djevojačke boje.

Uostalom, to se vidi i u predmetima koje dizajniram, a s obzirom na to da je stan ujedno i moj radni prostor gdje pilim, lijepim, crtam i radim te showroom u kojemu primam klijente i kupce, logično je da je i pomalo curičast – smije se simpatična 27-godišnjakinja koja je već nekoliko desetaka predmeta dizajnirala i izlagala na brojnim hrvatskim i svjetskim izložbama dizajna.

Najšareniji i ženskastiji je stoga Anin showroom, odnosno njezina bivša spavaća soba koju je prenamijenila u radni prostor. Ta velika i prostrana soba ujedno je prva prostorija na koju ćete naići kada uđete u Anin stan koji se nalazi u predivnoj historicističkoj zgradi s kraja 19. stoljeća. – Hodnik je žila kucavica ovog stana i iz njega se ulazi u sve prostorije, što je zapravo potpuno drugačije nego u stanovima iz tog razdoblja koji gotovo svi imaju prolazne sobe.

Kad uđete u stan, s desne strane pogled će vam sezati do kuhinje, koja se nalazi u dnu hodnika, a ako pogledate lijevo, u velikom ogledalu vidjet ćete refleksiju stana što se ispostavilo kao genijalan trik zbog kojega se stan doima puno većim nego što jest – objašnjava nam Ana pokazujući lampice koje na ogledalu stoje još od prošlog Božića i koje ne misli skinuti jer su joj baš slatke, kao i crna ovca na jednoj koturaljki, dar tatina prijatelja Željka Burića koji je svojim stručnim savjetima pripomogao oko uređenja stana.

Petar kaže da svaki dan ima osjećaj kao da je u nekom drugom stanu. Tako je to s kreativcima

Veselu dobrodošlicu u hodniku zaželjet će vam plakati Darija Devića i Hrvoja Živčića, Aninih prijatelja s fakulteta koji su joj za jedan rođendan poklonili plakate s tipografijom koju su sami smislili, a riječ je o slovima s karakterom.

Ako produžite hodnikom ravno, doći ćete do kuhinje koja se sastoji od dva dijela, crnog i bijelog, a ako skrenete kroz prva vrata lijevo, ući ćete u Anin showroom koji je ujedno i njezin radni prostor. – Zapravo bi mi trebao dućan gdje bih mogla slagati scene i lijepo posložiti stvari tako da se vidi što čemu služi.

Dotad su sve moje stvari osuđene na to da budu u improviziranom showroomu u kojemu se, osim polica na kojima stoje moji produkti, nalaze veliki stol za sastanke i prezentacije, koji je prije bio u blagovaonici, te drugi, manji stol na kojemu pilim, lijepim, bušim, graviram… Tu je i sofa za odmor, i zapravo je mnogo toga stalo u sobu od 15-ak kvadrata – kaže Ana, dodajući kako u showroomu trenutačno prevladavaju neutralnije boje, ali to se mijenja ovisno o proizvodima.

Moj dečko Petar zeza me da svaki put kada dođe doma, stan izgleda drugačije. Kao da je ušao u neki drugi stan. U tome ima puno istine jer često razmještam stvari, ovisno o raspoloženju, ali i narudžbama i produktima na kojima radim. Primjerice, u jednom trenutku posvuda po stanu bili su moji Crooked stolići koji su glumili stolice, police, mjesto za odlaganje stvari.

Onda je nastupila Hexagon faza u kojoj je cijeli stan bio u žičano-gumenim stolićima raznih dimenzija. Bila sam i u fazi crvenih pusa, šarenih Twister lustera, a sada sam u drvenoj i crno-bijeloj fazi, s ponekim detaljem u pastelnim bojama – priča Ana vodeći nas preko hodnika u drugu prostoriju s lijeve strane, u blagovaonicu i dnevni boravak.

Taj dio stana trenutačno najmanje koristi. Većina namještaja u njemu je iz Bo Concepta, a glavna osobitost tog prostora je sjajna rasvjeta. – Rasvjetu u stanu projektirao nam je tatin prijatelj Dean Skira koji je vrhunski stručnjak. On je projektirao rasvjetu tako da je u suradnji s nama u cijelom stanu osmislio sve moguće scenarije korištenja. U dnevnom boravku imamo četiri moguća scenarija: večera, čitanje, gledanje televizije i nešto što zovemo fajrunt kada se sve rasvijetli.

Sva je rasvjeta skrivena u spuštenom stropu, a Skira ju je projektirao tako da u stanu uopće nema sjena i vidljivih rasvjetnih tijela, što je genijalno jer kada kuhate, jedete, čitate ili nešto radite, nikad sami sebi ne radite sjenu. S takvom je rasvjetom puno ugodnije raditi, pa ni nakon deset sati rada nisam umorna – ističe Ana, pokazujući nam kako inteligentna rasvjeta funkcionira te koliko je laka za korištenje. No, kada smo već kod rada, neizbježno je pitanje kako je živjeti i raditi u jednom te istom prostoru.

– Meni je super, ali ja sam jako disciplinirana. Dižemo se oko 6-7, idemo prošetati naše pse, vraćamo se doma, kuhamo kavu i radimo doručak. Nakon toga Petar ide na posao, a ja sjednem i radim. Normalno, kao da sam na poslu. Nema mrdanja, ljenčarenja i kava. Radim do 12 kada nakratko odem prošetati pse i kupiti nešto u trgovini, vraćam se i radim do 5 kada počinjem s kuhanjem. Time završava moj radni dio dana.

Ako Petar, koji je programer, treba nešto raditi kod kuće, dogovorimo se da tih par sati radimo oboje, svatko svoj posao, u svom kutku stana. Ako ne radimo, gledamo filmove i družimo se, i to većinom u spavaćoj sobi koja je zapravo naš dnevni boravak – objašnjava Ana, vodeći nas u njezinu i Petrovu spavaću sobu. Soba je lijepa, velika i s morskim štihom.

Svoju nekadašnju dječju sobu Ana je pretvorila u showroom u kojem prima klijente, održava sastanke, ali i pili, buši, lijepi…

To ne čudi jer je Ana podrijetlom iz Pule, a Petar iz Crikvenice, pa je ta soba njihova morska oaza u kojoj se najljepše osjećaju. – Obožavam spavaću sobu. Tu se najbolje osjećam. Svi četvero se lijepo ušuškamo u krevet i gledamo neki film, a kad tko zaspi, zaspi – otkriva nam Ana, pokazujući sobu u kojoj pažnju plijene prostrana garderoba te mnogo biljaka i oblutaka s raznih putovanja, kao i zanimljivih dizajnerskih detalja.

A koji dio stana ti nije baš sjeo? – Kupaonica. Jednostavno je premala i voljela bih je jednoga dana nekako proširiti – kaže Ana, vodeći nas do spomenute kuhinje koja je zapravo najneobičniji dio stana.

Kuhinja se, naime, sastoji od dva dijela: klasičnog crnog, u kojemu se nalaze radna ploča, sudoper, ploča za kuhanje, napa, perilica suđa i ormarići za pohranu stvari, te bijelog dijela koji se zapravo nalazi u hodniku i u kojemu su pećnica, hladnjak, frižider za vina i perilica rublja.

Za tu neobičnu podjelu odlučili su se jer nije bilo mjesta, ali i ovako razdijeljena kuhinja savršeno funkcionira. – Radna je ploča od bijelog, a sudoper od crnog coriana. Iako je to skupa varijanta i ja sam prva bila za to da ne moramo u stanu imati baš sve skupo i najbolje, sad tek vidim koliko je tata imao pravo: neke stvari, koje se puno koriste, treba kupiti kvalitetne.

Corian se savršeno ‘ponaša’ i unatoč tome što mi često padaju tanjuri nigdje nema ogrebotine – ističe Ana koja obožava kuhati, i to većinom istarske specijalitete.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. studeni 2024 04:11