Lijepi stanovi u Hrvatskoj već dugo nisu rijetkost. No, stanovi iza kojih stoji dobra osobna priča i dobro uređenje, nisu tako česti. Upravo u jedan takav vas danas vodimo, a njegova vlasnica Marija ispričala nam je kako je i kada baš u zagrebačkom naselju Mlinovi odlučila kupiti stan te kako ga je uređivala. Genijalna je njezina priča.
POGLEDAJTE VIDEO!
PROČITAJTE VIŠE Top obiteljska kuća
- Dugo vremena imala sam sliku, on i ona, dvoje djece. Sve je išlo po planu tek kada sam dobila posao, a to je tada bila nemoguća misija uz silne podobne, nečije, članove partije itd. Ništa od toga nisam imala. Bila sam dotepenka u gradu i muškoj profesiji. Podstanar. Već sam se vidjela u Njemačkoj. Čak sam bila na nekom skupu gdje su došli svi koji su željeli u Njemačku. Sjećam se tog agenta, užasnula sam se primitivne bahatosti. Naravno, uopće ga nije zanimao moj faks, ocjene. Rekao mi je ‘da ću početi u tvornici kao čistačica, pa ako‘... Nisam više imala novca za sobu, dobila sam rješenje da moram vratiti stipendiju, dečko nije nudio brak jer on je živio u Zagrebu s roditeljima i jako mu je to odgovaralo, a ja bila ludo zaljubljena. Što ćete, mladost ludost. Ipak netko mi se smilovao i dobila sam predivan posao u firmi iz snova. Vrlo brzo sam uspjela. Mislim da sam bila jedina koja je sa samo četiri godine staža dobila stan, a da nisam bila ničija ljubavnica. Kažem to jer mi je nedugo iza toga direktor moćne zagrebačke i jugoslavenske, a i šire tvrtke nudio trosobni stan u onim kaskadnim stanovima na Črnomercu. Uh, koja je to tada bila bogatija. Trebao je samo malo ljubakanja kao dodatak svom braku. Često kada prođem ondje pomislim na to i preispitujem svoju odluku, a u kontekstu kampanja, medija, hajki, korupcija... samo se u sebi smijem svijetu u kojemu živim. I danas imam isti stav, iako je bio vraški zgodan - smije se Marija koja priznaje kako joj se odjenom, unatoč dobrom životu, dogodio preokret u glavi. Kako to obično i biva u životu. Nakon divljeg seksa sa sjajnim komadom, prisjeća se, probudila se jedan dan i odlučila - želim obitelj, želim dom, želim supruga.
- Odjednom me obuzela želja da imam dijete, čak troje. Sva postignuća do tada mi nisu bila važna. Dijete je postalo za mene smisao. Dogodio se brak, pa jedva trudnoća, pa pobačaj, pa katastrofa. No, tu počinje priča oko stana. Ja sam imala garsonijeru na Dobrom dolu, a on dvosobni stan kupljen uz debelu pomoć roditelja i kredit u Velikoj Gorici. Planirala sam imati troje djece. Tada sam imala oko 33 godine. Znala sam kako to znači pelene do 40. godine. Povukla sam se iz posla. Muž direktor, poznati rock muzičar, brižan i činilo se sve super. Znali smo kako će nam uz plan za troje djece život biti reduciran, ali i stanovi koje imamo neodgovarajući. Bile su to osamdesete godine - priča Marija kojoj je suprug u jednom trenutku donio predugovor iz zadruge.
Tada je, govori, bilo ovako: učlaniti se u zadrugu što se plaćalo tisuću njemačkih maraka, a onda kao zadrugar si imao pravo prvokupa i pomoć kod dobivanja kredita s kamatama.
-Bilo je to 12 posto ili čak više. Čitam ugovor, a on ubija. Dakle 50 posto vrijednosti stana trebalo je platiti odmah po potpisu ugovora, nakon tri mjeseca još 20 posto, pa nakon godinu dana još 10 posto i ostatak prije primopredaje, ali po cijeni na taj dan. Iako mi je suprug bio mr. sc. ekonomije koju je, inače, kupio poslovnim ručkom s profesorom, ja sam rekla - ovaj ugovor je sramotan, štetan po nas i ja ne pristajem, po cijenu gubitka tisuću maraka koje sam uplatila. Ipak, znatiželjna kakva jesam, otišla sam na lokaciju, a tamo ništa, čak ni derutne zgrade, već samo nerješive pravne zavrzlame. Dugo godina, a mislim čak ni danas, tamo nije sagrađeno ništa. Dakle, izgubili bismo sve. Ono što je bitno i na što sam ponosna, cijenu stanova tada je određivao takozvani SIZ. Cijena je to proljeće, kada sam trebala kupiti taj stan, bila 1300 njemačkih maraka po kvadratu (iako su bili dinari, sve se uglavnom računalo u markama). Već se naslućivalo kako će se dodjela stanarskih prava ukinuti, što se i dogodilo nešto kasnije. Prošlo je proljeće, ljeto, a na jesen skupština i donese se odluka kako se utvrđuje cijena stana na 3500 maraka! Bilo je zgodno. Ljudi koji su imali fiksne ugovore sa SIZ-om, unatoč dignutoj cijeni stana, kupili su ga po tzv. staroj cijeni. Ne trebam reći koja je to bila strka i što se sve radilo kako bi se dokopalo ugovora po staroj cijeni. Primjerice, stan od 40 kvadrata platiti 52.000 njemačkih maraka ili 140.000 njemačkih maraka i još visoke kamate. Istina, bila je ogromna inflacija, ali tih godina još ne. Nije se tada pisalo ništa o tome, a ne daj bože o korupciji - govori Marija koja se sa suprugom bacila u pronalazak idealnog naselja i zgrade.
- Ja sam bila za Brezovicu, on za sjever, jer je tu živio. Budući da sam otpilila stan koji je on predlagao, sada sam morala popustiti - kaže i dodaje:
- Tada je sve u gradu bilo nacionalizirano, a ako je netko bio vlasnik zemljišta, nije mogao prodati gradilište osim ako ne dobije dozvolu građenja i sagradi prvu deku. Nije nitko mogao dobiti više od jedne dozvole. Dakle, praktički je bilo neizvedivo dobiti gradilište u gradu. No, evo supruga jedan dan i kaže mi - ‘Idemo odmah pogledati gradilište u Mlinovima, svi papiri čisti, to je prijatelj mog prijatelja.‘
Kada smo došli, bilo je popodne, zalazak sunca, mi na brdu, ispod predivan vinograd, sjećam se, sjela sam i rekla to je to, ja odavde ne idem - kaže Marija i dodaje kako su onda počela razočarenja i borbe.
- Smatrala sam kako Podsljeme treba čuvati zbog zaštite grada, a i same prirode. Graditi samo obiteljske kuće na velikim parcelama. Tako bi se pomirilo stanovanje i zeleni okoliš. Medvednica (Sljeme) i pripadajuća šuma su pluća Zagreba, čista voda, zaštita od vremenskih neprilika, bitno manja infrastruktura, proizvodnja hrane, rekreacija - iskreno govori.
- Kao prvo u urbanističkom planu su bile kuće u nizu i čuvene Dakićeve P+1. Mrzim to. Drugo što je bilo super (sada je tamo kinesko Veleposlanstvo koje je inače za bivšeg vlasnika Badrova projektirao arhitekt Silađin) je formiranje mini centra s dućanom, bankom, poštom i slično, od toga su išle štenge za ulaz u Botanički vrt koji je trebao imati veliko jezero od potoka, rekreativni sadržaji i vidikovac. To me oduševilo. No nikako i niz, a još manje P+1. Tada smo kupili i to je bilo čudo. Banke su odobravale kredit, ne u cijelosti po troškovniku nego dio, i to samo za stanove ili gotove kuće. Za građevinska zemljišta nikako. Onda je ipak i to dozvoljeno i mi smo uletjeli. Ta mogućnost kupnje zemljišta kreditom trajala je samo tri mjeseca. I to ljetna. Gledam ja to rješenje, te kazete i šizim. Nisam to željela, bilo mi je grozno. Već je bila sagrađena kuća na koju smo se mi trebali nasloniti. Imala sam odličnu arhitekticu i pitala je može li nekako spojiti našu s postojećom, ali da to izgleda kao jedan objekt. Iako je brijeg, željela sam samo dvije etaže. Sve sam imala posloženo. Nadobudno sam krenula u ostvarenje želje, sa stvarnim argumentima. Tako sam došla u kabinet tada, a i poslije glavnog u Zagrebu za izgradnju. Bio je to Slavko Dakić. Bio je odličan sugovornik. Poslušao je moje argumente i složio se, čak mi dao i pismeni odgovor kako će se zaustaviti devastacija podsljemenske zone navodeći kako ‘pred donošenjem utvrđeno da se u podsljemenskoj zoni mogu graditi isključivo stambene obiteljske kuće koje trebaju biti manjeg gabarita na većim parcelama kako bi se izbjegla velika gustoća izgradnje‘. U tom dokumentu iz srpnja 1995. godine napisano je i da se ‘na osnovi svega navedenog smatra da u budućnosti neće doći do daljnje devastacije prostora te da će sva buduća gradnja biti primjerena njegovoj izuzetnoj vrijednosti‘.
- Gledajući situaciju, sada znamo da je bio u krivu - kaže Marija koja je dugo vodila bitke s Gradom oko građevinske dozvole i svojih želja, legalizacija i traženja novca za isto, izmjenama građevinske dozvole... Na kraju je sve postalo nepodnošljivo dug proces u kojem su na kraju došli do rješenja da sagrade dva objekta na istom zemljištu.
- Tako smo, uredno po važećoj građevinskoj, krenuli. Sagradili smo, kako se to danas kaže rohbau, ja izgubila i drugo dijete, muž našao drugu, brak se raspao, izbacio me iz stana, ja se našla na ulici. Zainatila sam se i odlučila kako ću sama izgraditi tj. dovršiti tu kuću. Suprug je svoju kuću prodao jer smo nakon razvoda podijelili kuće. Bilo je predivno, uživala sam, ljepila sam pločice, zidala, bojila, uredila arboretum, bilo je predivno. Upoznala sam odličnog čovjeka, istina, bilo me strah, jer je devet godina mlađi. No i danas smo zajedno. Vrijeme je prolazilo, zdravlje je postalo problem, a onda i Dakićevih P+1. Realno je to 4 kata, zbog nagiba terena! Takvi objekti imaju na prvoj etaži dnevni život, a na drugoj spavanje. Sve je to super dok se ne slomiš, a onda postane problem. Na kraju karijere radila sam u Elektri. Cijeli grad bio je meni na stolu. Znala sam kako će kuća biti problem u ozbiljnim godinama. Maštala sam o stanu s terasom od barem 20 kvadrata. Vidjela sam se kako starija sjedim među biljkama i uživam na suncu i zraku. U to vrijeme vidim pretprodaju stanova, mislim da se projekt zvao ‘Sunčani vrtovi‘, a zgrada preko pruge, odmah pored Arhitektonskog faksa. Stanovi su imali baš velike terase, ali i usluge čišćenja, peglanja, zalijevanja cvijeća, dostavu hrane, bazen, ma raj za starost. Uzela sam predugovor, ali ništa od svega, ni do danas. Šteta. Nastavila sam s traženjem. Dugo sam gledala Babonićevu. Zgrade, stanovi sve mi odgovara, ali nikakva infrastruktura. Slično kao i druge elitne lokacije tipa Tuškanac. U ovim godinama, hvala lijepa. Već dulje vremena sam u blizini promatrala i izgrađeni niz od tri zgrade, sagrađene novijeg datuma, koje su mi se arhitektonski svidjele. Onda se počela graditi četvrta zgrada, kako ja zovem ove zgrade - ‘zagrebački arhitektonski kvartet‘. Pitala sam arhitekta Srećka Merlu ima li stan koji želim. Da, ali drugi kat, bez lifta. Kažem izvođaču, ja ću sama napraviti lift, jer mi stan odgovara. Nije pristao, ali je rekao da mi može spojiti dva stana u prizemlju i dati sav okoliš. Zbunjena sam sastavila projektni zadatak misleći kako ništa od toga. Međutim, Srećko me pozvao i pokazao što je smislio. Oduševila sam se i tako je krenulo - priča Marija koja danas uživa u svojem zaista posebnom stanu od 140 četvornih metara u vrtu od čak 250 četvornih metara. Specifičnost stana je da je osim klasičnih prostorija u njega uklopljena i teretana, garaža, sauna, kućna radionica, vrt, terase, garderobni prostor, vinski podrum... Osim toga, stan ima kuhinju, dnevni boravak, spavaću sobu, kupaonice, garderobu, fontanu, parkirališta za dva automobila...
PROČITAJTE VIŠE Japanski vrt u Zagrebu
- Svaka prostorija je na neki način specifična. Kuhinja je tzv. lebdeća, s automatskim podizačima vrata, otokom u kojem je ugrađeno podizanje unutarnjeg dijela, izgrađena od coriana pa djeluje kao pamuk, spavaonica ima krevet smješten u sredini, radna soba ima posebno dizajnirano podizanje vrata zidnog ormara, biblioteka, dizajnerska rasvjeta, boravak ima sofe (Patricia Urquiola), Eamesove stolice, dizajniran nosivi stup i komoda ujedno stepenište za izlazak u vrt, sauna s tušem, bazen s mogućnošću protustrujnog plivanja, Starkove stolice i ležaljku za odmor, garaža je polivalentna, služi kao teretana, radiona, ostava i vešeraj, ostava je ujedno i vinski podrum. Mala terasa je u tikovini s klupom, kaskadnim bazenima sa slapovima vode, a velika terasa je sa stolom i vrtnim roštiljem, prostorom za sunčanje i odmaranje. Vrt je brižljivo dizajniran i opremljen svjetlima za ugođaj, ali i mrak. Tepih u radnoj sobi je rađen po mjeri i stilski sukladan ogromnoj slici tj. dizajniran po nacrtu arhitektice Višnje Ivić, koja je i autorica spomenute slike, a izveden u Zaboku - govori Marija i dodaje kako joj je glavni cilj bio dizajnirati interijer koji se odupire trendovima, a prilagođen je godinama, potrebama i interesima.
U cijelom interijeru prevlada bijeli kolorit, a od materijala drvo, koža i staklo. Od neočekivanih stvari tu je bazen, kao integralni dio stana, usred dnevnog boravka!
- Bazen je rađen prvenstveno zbog zdravstvenih razloga, a poslije se pretvorio u najvažniji dio stana. Posebnost je kubus od stakla koji se klizanjem otvori i bazen postane dio interijera što je iznimno. Prozor tik iznad površine vode bazena gleda na vanjski slijed bazena i vrt što je nestvaran doživljaj dok se pliva jer se tako dožive sva godišnja doba. Lijepo je dok pada snijeg gledati ga iz bazena. Dok žuti lišće ili pada kiša. Kada se ne koristi, refleksije i odsjaji su dinamični i uvijek iznenade. Iznad bazena je tzv. barisol koji može promijeniti boju svjetla ili stvoriti zvjezdano nebo. Posebnost su i dugačke stepenice rađene od stakla ispod kojega je rasvjeta koja se može mijenjati po želji. Problem je bio dobiti u jednom komadu gazište dugo 4,5 m. Tvrtka Piletić je izradila kompletno gazište, kao i kubus bazena. Uz ulazni zid, pokraj ogledala, ističe se i staklena konzola uprta samo u dvije točke.
Marija ističe kako su njoj osobno u stanu najdraži komadi stol i stolice Barrel, replika Franka Lloyda Wrighta, prema njezinu mišljenju jednog od najvećih arhitekata svih vremena.
- Puno čitam o arhitekturi, koju sam htjela i studirati, puno vrhunskih arhitekata cijenim, primjerice, Le Corbusiera, Eamesa, Van de Rohea i mnoge velikane. Hvala im što nam čine život ljepšim. Volim vidjeti minimalizam, sobu s crnim zidovima, ciglama i štošta što je IN, ali onda pomislim - gdje da stavim peglu, fen za kosu, čaše, bocu pive, usisač itd. i tada minimalizam postane upitan. Da, imati ogroman prostor za život, a onda si priuštiti sobe ni s čim. To bi išlo. Ili sve obavljati izvan stana, a u stanu samo sjesti čitati i knjigu i to iz knjižnice, a ne imati svoju biblioteku. Je li krov nad glavom samo nužda ili utočište, dom? Postoje ljudi koji su toliko aktivni da im je potrebno samo mjesto gdje će se otuširati i prespavati. Drugi, međutim, dom smatraju svojim dijelom svijeta u kojemu neometano mogu ostvariti sebe. Oduvijek sam prostor oko sebe uređivala da bude ugodan. Onda sam otkrila kako to radi arhitektura. Nisam si mogla priuštiti to kao zanimanje. No ostalo je u meni i čitav život me prati - zaključuje Marija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....