Veliki povratak

Utjecaj 70-ih na uređenje interijera: O tom fenomenu razgovaramo s Ivanom Ferenčak

 Gubi
Tražene su smeđa boja, bež i terakota, koje simboliziraju želju za prirodom. Baš kao i metal, drvo i staklo, koji su i tada bili hit

Činjenicu da je dizajn uvijek odraz trenutačnih političkih i društvenih zbivanja potvrđuju i ova izazovna vremena, kada se uočavaju trendovi inspirirani stilom koji je u svijetu interijera vladao u desetljeću zapamćenom po naftnom šoku.

Sedamdesete godine, koje su ostale upamćene po diskoglazbi i dobu velike recesije usred naftne krize, također su bile i doba prvog mikroprocesora i prvih videoigrica te posebnog dizajna odjeće i namještaja. Utjecaj 70-ih vezano za uređenje interijera osjeća se već neko vrijeme te uzima sve više maha u ovom izvanrednom vremenu u kojem živimo.

image
Gubi

Najviše se to vidi kroz popularnost sofe Pacha, legendarnog francuskog dizajnera Pierrea Paulina, odnosno njezinih kopija koje kao da su posvuda. Uzor je novom dizajnu udobnog namještaja, kao primjerice i sofa Soriana dizajnera Tobia & Afra Scarpe. Od fotelja koje danas inspiriraju iz sedamdesetih spomenimo CH101 Lounge Chair dizajn Hans J. Wegnera i Abacus 700 dizajnera David Mellora. Ogledala po uzoru na dizajnera Gaetana Pescea preplavila su Instagram. Ipak, nešto po čemu se posebno pamte sedamdesete su razni predmeti od keramike, kakvih ima ponovo u dizajn salonima, a koje se još može lako naći i na sajmovima starina.

image

U sedamdesetima dolazi do velikog povratka drva u interijere, nakon što se u krizi plastika pokazala skupom, s obzirom na to da su joj baza u prozvodnji naftni derivati

SHUTTERSTOCK

O povratku stila sedamdesetih razgovarali smo s Ivanom Ferenčak, direktoricom Dizajnholika, koja je analizirala ovaj fenomen. Pitamo je koji su materijali karakteristični za to doba.

- Drvo, metal, staklo, koža, mekani materijali - odgovara.

Razgovaramo o vremenu u kojem živimo i otkud sad baš utjecaj sedamdesetih. Neki su jesenas predviđali povratak optimizmu u modi i dizajnu namještaja ove godine, što se s inflacijom pokazalo kao pusta želja.

- Prije bih rekla da živimo otrežnjenje ili buđenje nego optimizam. I ove godine Međunarodni sajam namještaja, ‘Salone del Mobile’, u Milanu koji je trebao biti u travnju sad je odgođen za lipanj, a svi se nadamo da neće, kao lani, biti na kraju u rujnu. Tema ovog jubilarnog, 60. izdanja bit će održivost. Energetska kriza pokazuje da je jedini resurs kojeg imamo u izobilju - smeće - i da nas je masovna produkcija dovela gotovo do propasti, te se treba okrenuti racionalizmu, a to je na neki način slično 70-im godinama - kaže Ivana Ferenčak.

image

Geometrija je “out”, a to se najviše vidi po zaobljenim linijama u namještaju koji je preplavio društvene mreže

TOMMASO DEL PANTA

Nakon Drugoga svjetskog rata, 50-ih je uslijedila poslijeratna obnova i baby boom, potom lude 60-e koje su bile vrijeme masovne produkcije. Vrijeme je to i velikih otkrića pomagala za domove kao što je primjerice usisivač, i novog materijala - plastike.

- Namještaj od plastike bio je jako uzbudljiv, svih mogućih boja i zaobljenih oblika koji se do tada nisu mogli proizvesti u tradicionalnim materijalima. Dolazi do nevjerojatne eksplozije kreativnosti i optimizma. Dizajneri kao da su čekali trenutak kada svoje najluđe fantazije mogu napokon ostvariti u trećoj dimenziji. Sve je 60-ih godina prštalo bojama. Televizija masovno ulazi u domove, a reklame nude slatki konzumeristički život. Namještaj je nevjerojatnom brzinom slijedio modne trendove i nije niti bio zamišljen da dugo traje. Naime, plastika kvalitetom nije niti blizu bila onoj danas. Dolaskom 70-ih i s tadašnjom naftnom krizom plastika postaje jako skupa jer su joj baza naftni derivati te slijedi povratak prirodnim materijalima, prije svega drvu, pa i njegovoj pretjeranoj potrošnji - objašnjava I. Ferenčak kontekst vremena.

image
Gubi

Danas ipak, savjetuje ona, s uporabom drva treba biti oprezan, najbolje je prije kupnje pogledati ima li namještaj FSC certifikat, što znači da potječe iz šuma kojima se gospodari na održiv način i koje se pošumljavaju. Primjerice, tvornica Ikea, jedna od najvećih tvrtki koja se bavi masovnom produkcijom namještaja, progresivna je u tom smjeru te su se zavjetovali da će do 2030. godine sve što rade biti održivo.

- Moderni materijali 70-ih godina bili su, baš kao i danas, metali, i zlatnog i srebrnog sjaja, drvo i staklo, posebno narebreno ili rukom rađeno. Radi se o materijalima koji su u vrijeme krize bili dostupniji. Ako povučemo paralelu, to bi značilo da je vrijeme na početku novog milenija, baš kao i ono šezdesetih, bilo vrijeme optimizma i masovne produkcije. Čak i u Hrvatskoj prije desetak godina dolazi do booma domaćeg dizajna - rekla je.

image
Gubi

Sve što se događa u svijetu, smatra, uvijek se može dobro iščitati upravo na sajmu u Milanu. Primjerice, ranije je sajam imao svoj produžetak u jednom dodatnom izložbenom kvartu, no zadnjih godina prije pandemije proširio se gotovo na čitav grad (Zona Tortona, Brera, Lambrate, Isola, Magenta, Cinque Vie…).

PREDVODNICI TRENDA

Danski dizajnerski studio Gubi već desetljećima proizvodi kultne komade, a poznat je po tome što kombinira neka prošla vremena sa sadašnjosti. Njegove kolekcije obuhvaćaju stolac Bat conic koji je dizajnirao dvojac GamFratesi, naslonjač Pacha koji je 1975. dizajnirao Pierre Paulin, ikoničnu svjetiljku Grasshopper, koju je osmislila Greta M. Grossmano...

- U dva mjeseca se to sve ne bi moglo pregledati, a ne u tjedan dana koliko traje sajam. U toj poplavi proizvoda, da budemo iskreni, 90 posto su bile loše ‘interpretacije’ već viđenog dizajna ili naprosto loše zamišljeni ili izvedeni proizvodi. Bilo je to crveno svjetlo, da dolazimo do točke pucanja i da takav smjer jednostavno dugoročno nije održiv. Uz to, od svega što se tamo moglo vidjeti možda bi samo jedan posto mladih dizajnera bilo prepoznato i ostvarilo nekakvu karijeru - objašnjava Ivana Ferenčak.

image
Gubi

Materijali od kojih se danas nastoji kreirati su oni od reciklirane plastike. Posebno je zanimljiva tehnika recikliranja PET boca koje se tope i izvlače u tanke niti, a zatim predu baš kao tkanina. Rezultat je vodootporan materijal koji je 100-postotna plastika, a na dodir i izgled izgleda poput tkanine. Osviješteni dizajneri danas naveliko traže i zamjenu za kožu. Iako odavno postoje umjetne kože koje su izdržljivije i bez nosa nitko živ ne može reći razliku između prave i umjetne. Tu je primjerice Piñatex, kaže Ferenčak, vrlo lijep materijal prirodnog porijekla, od ananasa ili Desserto od kaktusa.

image
Gubi

No vratimo se na trend sedamdesetih.

- Dizajn je uvijek odraz trenutačnih političkih i društvenih zbivanja, ali dizajneri se nekad, rekla bih, i podsvjesno vrate nečemu. Trenutačne zaobljene linije u namještaju i koloriti, smeđa boja, bež, karamel, pastel, camel, zemljane boje i povratak terakote nakon dugo vremena, sve to nešto govori. Te boje simboliziraju želju za prirodom i povratkom zemlji. Baš kao i materijali koji su se vratili, metal, drvo i staklo, koji su bili moderni i tada. S tim da je staklo najtraženije ako je ručno rađeno, sa svim svojim malim sitnim nepravilnostima koje se više ne smatraju manom - navodi Ivana.

image
Gubi

Geometrija je out, a to se najviše vidi na sofama koje što su zaobljenije, to bolje. Važna je taktilnost, pa se sad na tom tragu vratio i potpuno zaboravljen materijal - bukle.

- Želimo stvari i materijale koji korespondiraju na naš dodir, nakon što pola dana provedemo dirajući i gledajući jednu te istu površinu, a to je hladni ekran mobitela. Zadnjih godina prisilno smo zatvoreni u svoje domove, mnogima su oni postali i radno mjesto i vrtić, i mnogi su u tom periodu uredili svoje kuće i stanove da im budu što ugodniji. Također, trend je da stan diše, da nije pretrpan predmetima, posebno nakon velikih inventura ormara i spremišta kojima su se mnogi od nas u lockdownu bavili - dodaje Ferenčak.

image

Mnoge tvrtke proizvode linije keramike koja često pršti od boja, nerijetko je čak i rukom rađena, a najtraženija je ona na kojoj se uočavaju male nesavršenosti

Gubi
image
Gubi

Vezano za dizajn, puno se toga izvlači iz arhiva jer su mnogi dizajneri 70-ih dizajnirali ponešto ispred svog vremena što se tada nije moglo proizvesti, dok se sada suvremenom tehnologijom može. Slično je, kaže Ferenčak, i s keramikom, koja je sedamdesetih bila na granici s umjetnošću. Pojavom masovne jeftine proizvodnje potrošne i unificirane keramike, ta je dimenzija iz svijeta dizajna nestala, da bi se sada vratila u velikom stilu. Mnoge popularne tvrtke proizvode svoje linije keramike koja često pršti od boja, nerijetko je čak i rukom rađena sa svim svojim savršenim nesavršenostima. Neobično je to što keramika koja ponekad izgleda kao da je došlo do greške prilikom pečenja - najtraženija. Sve je više malih dizajnerskih manufaktura koje počinju u vlastitim garažama, a onda ubrzo postižu nevjerojatne cijene.

image
Gubi

- Jedno što mi nedostaje iz 70-ih je intelektualna dimenzija dizajna. Tada još nije bilo zvanja dizajnera, nego su ponajbolje predmete koji su danas klasici dizajna stvarali arhitekti. Debatiralo se, družilo, razmjenjivalo znanja i iskustva. Pisale su se i čitale knjige, pametni i produhovljeni članci, sastajalo se po opskurnim kafićima i žustro raspravljalo o tome tko je što pročitao. Živjelo se u postmodernizmu, nastajali su uzbudljivi pokreti i dizajnerske grupe kao što su Antidizajn, Superstudio, Alchymia, Archizoom, Studio 65, 9999, Gruppo Sturm… - zaključuje Ivana Ferenčak.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2024 04:36