Šokantni brojevi dolaze iz Engleske: statistika pokazuje da je u nekretninama namijenjenim privremenom smještaju u posljednjih 5 godina preminulo 74 djeteta, od kojih 58 nije dočekalo ni prvi rođendan. Ovu je crnu statistiku objavila Nacionalna baza mortaliteta djece, što je pokrenulo lavinu negativnih komentara u javnosti.
Siobhain McDonagh, članica parlamenta i predsjedavajuća parlamentarne Komisije za domaćinstva u privremenom smještaju, izjavila je da su ‘ovi brojevi šokantni‘. To znači ‘više od jedne smrti mjesečno, u petom najvećem svjetskom gospodarstvu‘, kazala je McDonagh.
Ministrica stanovanja i zamjenica premijera Angela Rayner odmah je najavila da će vlada probati riješiti problem dodjeljivanjem milijarde funti lokalnim samoupravama kako bi osigurale ‘siguran smještaj za potrebite‘.
Uz ostalo, u izvještaju je upozoreno na činjenicu da je veći broj ovih smrtnih slučajeva usko povezan s beskućništvom, prenapučenim smještajem, plijesni u prostorijama te nedostatkom sigurnih opcija za spavanje, poput kolijevki i dječjih krevetića.
Upravo su prošle godine državne službe preporučilo lokalnim zajednicama da kod privremenog smještaja osiguraju dječje krevetiće za one mlađe od 2 godine. Ali Siobhan zahtijeva da sve ne ostane samo na preporuci, već da se takva praksa regulira zakonom.
U Engleskoj u privremenom smještaju živi rekordnih 123,000 obitelji. Privremenim se smještajem definira svako stambeno rješenje koje nije stalno, a organizira ga lokalna uprava. Nekretnine koje se pritom koriste uključuju hotele, hostele, stanove, kuće, ali i smještaj u parkovima za odmor te kamp-kućicama. Ugrožene se obitelji pritom često premješta iz jednog smještaja u drugi.
U tekstu za BBC News, Tarah Welsh i Naresh Puri navode tako primjer Danielle iz zapadnog dijela Londona, koja je kontaktirala redakciju kako bi upozorila na činjenicu da je već četiri mjeseca smještena u hotelu. Danielle i njezinu obitelj iz stana koji su unajmili izbacio je stanodavac, obrazlažući to željom da proda nekretninu. ‘Ne iznenađuje me da djeca umiru, prostori za privremeni smještaj nisu adekvatni za njihov boravak‘, kazala je ona.
Danielle je prisiljena proći cijelo naselje kako bi došla do kuhinje i skuhala obrok svojoj obitelji, a tvrdi da ni uvjeti za spavanje nisu bili na nivou kad je stigla u smještaj. Njezina četveročlana obitelj bila je prisiljena spavati u dva kreveta, u sobi od 13 kvadrata. Zbog toga je stalno bila zabrinuta i neprestano je provjeravala kako joj spavaju djeca, koja su u dobi od 1, 3 i 6 godina.
Da bi bila mirnija, starijoj je djeci kupila krevete na kat, a jednogodišnjaku dječji krevetić. To nije riješilo sve njezine probleme vezane uz boravak u hotelu, poput toga da tanjure mora prati pod tušem. ‘Moram stalno biti na oprezu i provjeravati da se plijesan ne pojavi u sobi, obzirom da moje troje djece boravi ondje.‘
Škola i mala škola koju pohađaju njezina starija djeca udaljena je od hotela više od 6 kilometara, stoga joj ponekad do tamo treba i do 2 sata. Kaže da uglavnom provodi vrijeme na otvorenom, na hladnoći, čekajući da im završi škola. Uvjerena je da takvi uvjeti negativno utječu na njezinu djecu, za koju tvrdi da ‘često obolijevaju‘.
Iz lokalne uprave kojoj Danielle pripada tvrde da primaju do sada rekordan broj zahtjeva za privremeni smještaj i da je na listi čekanja za socijalne kuće i stanove više od 7,000 obitelji. ‘Naporno radimo kako bismo smanjili broj korisnika privremenog smještaja‘, tvrde. Glasnogovornik lokalne uprave izjavio je kako rade sve što je u njihovoj moći kako bi korisnike premjestili iz hotelskih soba u primjereniji smještaj.
Dr. Laura Neilson, izvršna direktorica Shared Healtha, organizacije koja radi s beskućničkim obiteljima, zaslužna je za otkrivanje statistike o smrti djece u privremenom smještaju. Ona kaže da ovo potresno otkriće nije neočekivano, ali da je moguće ‘spriječiti takve tragedije‘:
‘Znamo da šanse da dijete strada rapidno rastu ako često mijenja smještaj, ako ga smjestimo u prostor u kojem nema svoj krevetić i još ga odvojimo od obitelji. To je rezultiralo smrću 74 djeteta, što se moglo izbjeći.‘
Iako uzrok smrti svakog pojedinačnog djeteta nije objavljen, iz izvještaja stručnjaka za svaku tu smrt jasno proizlazi da je boravak u privremenom smještaju pridonio tragičnom svršetku. Dr. Nielson vjeruje da je utjecaj uvjeta u privremenom smještaju na zdravlje djece bez doma još puno pogubniji, te da su objavljeni podaci puno bolji od pravog stanja na terenu.
Drugo izvješće, objavljeno početkom 2025. godine, donosi podatak da je gotovo 6,000 obitelji smješteno u svratištima koja nude samo postelju i doručak, od toga čak 4,000 njih živi ondje duže od maksimalno određenih šest tjedana.
Chloe, 23-godišnjakinja iz Oldhama, postala je beskućnica kad je zatrudnjela, nakon čega je noćila gdje je stigla dok je iz lokalne uprave nisu smjestili u hostel. Ona i njezina šest tjedana stara kćer Evie žive u prostoru u kojem je nemoguće pripremiti obrok ili sterilizirati bočicu ili dudu. Chloe tvrdi da živi u strahu:
‘Bučno je i nikad ne znaš tko je u blizini. Čula su mi kao mladoj mami naročito oštra, stoga ne spavam baš puno, naročito zbog straha da bi noću netko mogao ući u našu sobu.‘
Angela Rayner zaključuje: ‘Promijenit ćemo sadašnji sistem zbog kojeg je toliko ljudi uhvaćeno u zamku privremenog smještaja, bez nade da će tome doći kraj i u strahu da će zauvijek ostati beskućnicima. Problem ćemo srezati u korijenu i podići razinu kvalitete stanovanja.‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....