Umro bivši egipatski predsjednik Hosni Mubarak

Mubarak je sačuvao punu naklonost Sadata koji ga je 1974. godine imenovao maršalom, a u travnju 1975. godine ga premjestio na položaj potpredsjednika. Tako je počela njegova politička karijera. Prvih je godina bio posebno aktivan u pregovorima na prostoru MENA (Srednji istok i sjevernja Afrika). Bio je tako ključni pregovarač u sporovima između Maroka, Alžira i Mauritanije oko Zapadne Sahare. Taj problem je do danas ostao neriješen.

Na vlast dolazi u listopadu 1981. godine nakon što je ubijen Sadat koji je 1979. godine potpisao sporazum o miru s Izraelom. Iako je Sadat i nakon toga bio popularan u javnosti, u vojnim se redovima okupila skupina radikaliziranih časnika koji su smatrali da je riječ o izdajni nacionalnih interesa.

Mubarak je zbog toga bio nešto rezerviraniji u odnosima s Izraelom, ali nije dovodio u pitanje sporazume iz Camp Davida koje je Sadat potpisao. Između ostalog, oni su mu donosili godišnje 1,3 milijarde dolara vojne pomoći. Pazio je da ni na koji način ne iritira radikalne krugove, jačao je odnose s arapskim zemaljama, ali je 1990. godine nakon što je Irak okupirao Kuvajt podržao vojnu intervenciju koju je vodio SAD.

Pobijeđivao je na predsjedničkim izborima 1987. i 1993. godine. No, nakon ovih potonjih došlo je do burne reakcije opozicije nakon čega je Mubarak krenuo u oštar sukob protiv političkih protivnika. Na islamističke radikale se posebno okomio nakon terorističkog napada u Luxoru 1997. godine kad je ubijeno više od 60 stranih turista. Tada počinje njegova otvorena borba protiv Muslimanskog bratstva, pokreta koji je 1928. godine osnovan upravo u Egiptu. Bratstvo se tada povlači u ilegalu.

Nastavio je vladati čeličnom šakom uz punu podršku vojske kojoj je dao snažan udjel u egipatskoj ekonomiji. Nije podržao američko-britansku intervenciju na Irak 2003. godine i tada je zahladio odnose sa SAD-om. Ali je i dalje godišnje ubirao novac temeljem sporazuma iz Camp Davida.

Unutarnje nezadovoljstvo u zemlji je posebno počelo ključati kad je postalo jasnim da Mubarak kani svog sina Gamala postaviti za zamjenika u stranci što se vidjelo kao korak prema dinastijskom prijenosu vlasti. Naime, Mubarak nikad nije imenovao zamjenika. To je nezadovoljstvo eksplodiralo početkom 2011. godine kad je u Tunisu počla "revolucija jasmina" koja je srušila dilktatora Ben Alija i postati Arapsko proljeće. Ubrzo počinju i prosvjedi na ulicama Kaira, a trg Tahrir postaje središte otpora. Mubarak će nakon toga odstupiti.

Egipat organizira nove predsjedničke izbore na kojima pobjeđuje Muhamed Morsi, kandidat iza kojeg je stajalo Muslimansko bratstvo. Tijekom njegove vladavine Egipat se počeo islamizirati što je izazvalo reakciju vojske koja 2013. godine vojnim udarom ruši Morsija, a vlast preuzima vojni zapovjednik Adbel Fatah a-Sisi. Nakon njegovog dolaska na vlast povlače se sve optužbe protiv Mubaraka. I njegovi su sinovi oslobođenih svih optužbi.