HRVATICA NADMOĆNO OSVOJILA NASLOV SVJETSKE PRVAKINJE, PA PROSLAVILA TITULU KEBABOM 'Ako ćemo iskreno, još se nisam priviknula na ovaj novi status'

“Dobro dan, svjetska prvakinjo!”. Tako smo otpočeli konverzaciju s Ivanom Habazin jutro nakon njezine pobjede u Beču nad Elenom Sikmašvili.

- Ha-ha, dobar dan. Još se nisam priviknula na ovaj novi status, ako ćemo iskreno - ne hineći, već istinski skromno će Ivana iz glavnog austrijskog grada.

Za one koji možda ne znaju ili pomnije ne prate boks, poglavito ženski, Ivana Habazin u posljednjem je satu petka u Beču nadmoćno osvojila naslov svjetske prvakinje u srednjoj kategoriji po IBO verziji. Suparnica Elene Sikmašvili iz Gruzije predala je borbu, točnije, njezina je trenerica u petoj rundi bacila ručnik u ring, svjesna da njezina štićenica nema ni promil šansi protiv najbolje hrvatske boksačice, da se Eleni sprema nokaut.

Brzo bih je nokautirala

- Ma, ja sam sigurna da nije bilo predaje, da bih je nokautirala. U petoj ili rundi kasnije, ali nokauta bi sigurno bilo - potvrđuje Ivana.

O meču doista ne treba odveć pisati jer je razlika u kvaliteti i boksačkom umijeću dvije boksačice bila toliko očita da bi i laik koji prvi puta gleda obračun boraca u rukavicama to lako zamijetio. Gruzijka troma, statična, vrlo malo napada, a udarci i cijeli boks su joj u biti prilično neškolovani.

S druge strane, Ivana osim kvalitete, neprijeporne taktičke potkovanosti i brzine, dodatno je zbunjivala suparnicu promjenom garda. Jadna Elena doista nije znala što joj je činiti.

- Ja sam i prije meča rekla da će ključ pobjede biti u brzini i eksplozivnosti. Tu sam bolja. Ona je imala i nekih prljavih poteza, udaraca u zatiljak, nije tehnički potkovana. Zapravo, u takvim je uvjetima teško čak i boksati protiv suparnice tog profila. Prva je runda bila ništa. Znam da je druga naznačila tu razliku, ali sam u biti tek u toj petoj rundi počela više boksati.

Luka Gerlanc / CROPIX / CROPIX

Ivana Habazin

Bilo kako bilo, nakon ukupno 10-ak minuta borbe jer u ženskom boksu runda traje dvije, a ne kao u muškom boksu tri minute, Ivana je iznova zasjela na tron. Ovo joj je drugi naslov prvakinje svijeta. Prvi je iz 2014, ali tada u velter kategoriji i po verziji IBF.

Sada se, pak, otvaraju Ivani Habazin svakojake opcije. Jedna od njih je i ponuda za boksanjem u SAD-u, što je apsolutni vrh u ženskom boksu, uostalom, isto vrijedi i za svijet muškog šakanja. U bečkom ringu, neposredno nakon pobjede, Ivana je o planovima rekla, “sve će te znati nakon 21. travnja”. Što se zbiva 21. travnja? Je li tada već možda prva obrana naslova...

- Ne, meč nije. Nešto drugo će se dogoditi 21. travnja, ali ne smijem još govoriti.

Pogledamo na kalendar, 21. travnja je subota. Ako nije boksački dvoboj, subotom se ljudi uglavnom žene/udaju, ali opet, to se valjda ne bi skrivalo. OK, doznat ćemo kasnije. Kakva je bila proslava u Beču?

- Otišli smo u McDonald’s i na kebab, naravno, ha, ha.

Zgodno mjesto proslave svjetskog prvaka, iako dosta shvatljivo. Ivana je sa svojom ekipom, zatim majkom, prijateljima dvoranu napustila već solidno iza ponoći. U europskim metropolama u to doba noći najjednostavnija opcija za nešto “ubaciti u kljun” je baš takva, brza hrana.

- Dobro, ali zato sam si subotu ostavila za malo šetnje, provoda po Beču. Tek smo za večernje sate subote planirali povratak kući.

Vratili bismo se još malo ipak na sam meč, ali na pojas koji je sama sebi darivala, i na ono što je morala prolaziti da bi bila u stanju prisvojiti ga.

Dobro, pa što je ovo...

- U biti tek sada kada to tako postavite i kada se prisjetim i operacije štitnjače prije točno godinu dana, na što gotovo da ponekad zaboraviš... tek tada neke misli prolete glavom. Ma, jednako kao i u meču. Recimo, meč mi nije išao onako kako sam mislila. U trećoj rundi čak sam pomislila, “dobro, pa što je ovo, neće valjda završiti u tuđu korist...” Kada smo ušli u petu rundu, onda sam sama sebi rekla, “sad idi na sve ili ništa”. Znala sam što mi taj meč znači. Psihički mi je pritisak bio zapravo puno veći od fizičkog. Zato sam i proboksala tek u petoj rundi. Morala sam prvotno pobijediti samu sebe.

Ivana je u Beču pobijedila dvije suparnice te danas zasluženo u Zagrebu ima priliku glancati solidan komad pozlate. Pojas IBO svjetske prvakinje u srednjoj kategoriji.