PROSLAVLJENI HRVATSKI KARATAŠ PREUSMJERAVA FOKUS 'Imam rezultate i iskustvo kao borac, a do Tokija ću narasti kao trener'

Iako u posljednje vrijeme sigurno niste čuli ili pročitali nikakve vijesti da je osvojio nešto, on još nije objesio ništa o nikakav klin. Tek mu je 31, a iako su u sportu to već veteranske godine, istina je da polako gleda u tom pravcu. Istina je i ta da je ozljeda udaljila Danila Domdjonija od najdražih mu tatami ploča. Proslavljeni hrvatski karataš oporavak provodi radno, u svojoj dvorani Ippon u Zagrebu.

- Operirao sam prednji križni, šivali su mi meniskus, svega je tu bilo po koljenu i svakako, bila mi je ovo “banana” godina. Dugo nisam bio ovoliko van svega - počeo je Danil.

- No, još sam aktivni natjecatelj! Nisam završio. Imam još nekoliko mjeseci oporavka pa ću onda vidjeti. Pokušat ću, to je sigurno, ali znam i da se više neću mrcvariti. Brzo je kraj, a i nema novca, koji se ionako nikada nije ni vrtio u karateu - dodao je.

Damjan Tadic / Cropix / CROPIX

Već nekoliko godina trener je u vlastitom klubu, je li to možda sljedeći korak?

- Polako ću usmjeravati fokus prema tome, prema tom poslu. Posložio sam klub, zadovoljan sam, trenutačno smo najuspješniji klub u Zagrebu ma koliko to čudno bilo i nemam velikih razloga buniti se. Dosta toga mi se već iskristaliziralo, već sam ja takoreći unutra i veselim se danu kad ću se još aktivnije uključiti.

Prije ili poslije Tokija? Karate je službeno uvršten u program OI od sljedećih Igara i bi li bilo toliko ludo...

- Ma vuče me maksimalno, ali ovaj put u drugoj ulozi. Za nas nekoliko, Tokio je ipak predaleko - govori i ne osjeća se razočaranje, ali ipak ga malo žulja činjenica što nije bio ni u šansi.

- Komentirali smo Mirna Šenjug i ja baš nekidan... Kad pogledaš borilačke sportove na OI, pa i nema jednog pravog razloga zašto mi već nismo tamo. Jasno nam je da karate ima svojih problema, ali vidjeli smo sad u Riju s boksom što se događalo, taekwondo se stalno prilagođava, imaju i oni svojih problema i kad se sve pogleda, naravno da mi je žao i ljubomoran sam, ne mogu ne biti. To je cilj, to je želja svakog sportaša, Olimpijske igre. A mi smo još bili jako dobri, još smo uvijek, ali sad kad pogledam svoju karijeru, bio bih tamo u konkurenciji.

Ako ode i kao trener, bit će među mlađim vođama.

- Svjestan sam toga, ali isto tako mislim da imam vremena. Imam rezultate kao borac i iskustva. U međuvremenu ću narasti kao trener i vjerujem u prave odluke saveza. Tu sve funkcionira, dobro smo posloženi i zbilja vjerujem da ću biti ako to zaslužim.