K1 i Boks

Hrgović je protiv ‘hrvača‘ McKeana obranio diplomski rad, a sada je na redu - doktorat pred Usykovom komisijom

Filip Hrgović i Demsey McKean

 NICK POTTS/PA IMAGES/PROFIMEDIA Nick Potts/pa Images/profimedia
‘El Animal‘ je zadržao besprijekoran omjer, očuvao status IBF-ovog obaveznog izazivača i došao na korak do meča za pojaseve - a to je najbitnije

On je "ljigav" i nezgodan protivnik, Hrgoviću neće biti lako s njim kao što ljudi misle. Ključni je ovo dio stručne analize boksačkih karakteristika Demseyja McKeana koju mi je Agron Smakići isporučio dva dana uoči priredbe u Londonu, a njegove riječi vraćale su mi se, poput bumeranga, tijekom najvećeg dijela subotnjeg okršaja između "El Animala" i (do tada neporaženog) australskog teškaša. "Tower of Terror" doista se pokazao točno onakvim borcem kakvim ga je Smakići, koji ga dobro poznaje iz pripremnih kampova Anthonyja Joshue i Dilliana Whytea, predstavio. Unatoč, međutim, svim Australčevim zamkama i trikovima, odnosno klinčevima, hrvačkim zahvatima, "vješanjima", primanjima za konopce, te ostalim pokušajima izbjegavanja "čiste" borbe, Filip se iz britanske prijestolnice - ipak vraća kao pobjednik. Najbolji hrvatski boksač tehničkim je nokautom okončao rovovsku bitku u O2 Areni, zadržao besprijekoran profesionalni omjer (16-0), obranio status IBF-ovog obaveznog izazivača i došao na korak do meča za pojaseve, a te su činjenice - kad se sve zbroji i oduzme - u ovome trenutku daleko najvažnije.

Početna dominacija

Hrgović je sjajno otvorio meč i tijekom prve četiri runde održao McKeanu školu boksa. Teškaš iz Sesveta odlično se kretao i, s jedne strane, kontinuirano pogađao protivnika pravovremenim direktima i krošeima, kako u glavu, tako i u tijelo, a s druge, kvalitetno eskivirao i otklanjao sve eventualne kontranapade. U potpunosti je kontrolirao situaciju među konopcima i demonstrirao ogromnu kvalitativnu razliku u odnosu na suparnika, te je u tim trenucima djelovalo kao da borba ulazi u jednosmjernu ulicu iz koje McKean ne može izaći - barem ne na nogama. No, Australac se u petoj rundi pomalo probudio i nekoliko puta iznenadio Filipa svojom lijevom rukom. Na njegovo "buđenje" Hrgović je odgovorio oštrim direktima u glavu i tijelo, no dojam je da je McKeanu upravo ta dionica vratila samopouzdanje i vratila ga u meč, premda podaci CompuBoxa govore da je 31-godišnji Zagrepčanin u apsolutno svim rundama bio dominantniji i pogodio više udaraca (kumulativno 173-116, od čega snažni udarci 148-90, udarci u tijelo 63-56).

image

Statistika udaraca u meču između Filipa Hrgovića i Demseyja McKeana

SCREENSHOT (TWITTER, COMPUBOX)

Važno je istaknuti da je australski teškaš već nakon prve izmjene s Hrgovićem, osjetivši snagu njegovih udaraca, odlučio tražiti spas - u klinču. Radio je to tijekom svih navedenih pet rundi, a njegova nastojanja da umrtvi borbu vrhunac su dosegla u drugom dijelu meča. Od šeste do dvanaeste runde boksač rođen u australskom Ispwichu kontinuirano je pribjegavao klinču, hrvao se s Filipom i očajnički hvatao konopce, a od početka borbe učinio je to barem pedesetak (!) puta i tako izazvao brojne zvižduke publike u O2 Areni, ali i male živčane slomove hrvatskih navijača pred ekranima različitih dimenzija. Gotovo svaki put kad bi krenuo u napad, a osobito u trenucima kad bi i sam bio napadnut, sekvenca bi završila na isti način - njegovim čvrstim zagrljajem i/ili držanjem za užad. Ono što su jasno vidjeli svi koji su pratili meč, nažalost, nije vidio, ili, bolje rečeno - nije htio vidjeti - Marcus McDonnell, sudac u ringu. Naprosto je nevjerojatno kako iskusni Britanac nije kaznio McKeana oduzimanjem bodova, pa i diskvalifikacijom, s obzirom na njegovo kontinuirano i uporno kršenje pravila. Da stvar bude apsurdnija, McDonell je u šestoj rundi opomenuo oba boksača, iako je bilo vidljivo kako je upravo Hrgović taj koji nastoji održati borbu aktivnom.

Beskrajni klinčevi i hrvanje

Pri tome svakako treba spomenuti da McKeanu ovo nije prvi put da se koristi takvim sredstvima; njegov meč iz 2020. protiv Jonathana Ricea gotovo je preslika svega što je Australac radio protiv Hrgovića. Američkog teškaša, koji mu je ujedno bio i najozbiljniji protivnik u karijeri (41. na BoxRecovoj ljestvici) prije no što se susreo s Filipom, također je hvatao, mahnito grlio i hrvao se s njime duž cijele borbe, a brojni boksački fanovi i tada su postavljali pitanje kako je moguće da zbog svog pristupa nije diskvalificiran. Odgovor na to pitanje vrlo vjerojatno se krije u onome što je i Hrgovićev trener, Yousef Hasan, sugerirao nakon subotnjeg sraza. McKean se, naime, protiv Ricea borio u australskom Broadbeachu (Gold Coast), gdje je, kao najveća teškaška zvijezda "down under", uživao i poseban sudački tretman, a teško je oteti se dojmu da ga je imao i Londonu, budući da posljednje dvije godine živi u Velikoj Britaniji i trenira pod vodstvom Tonyja Simsa u Matchroom Elite Boxing Gymu (Essex).

McKeanov "modus operandi", na koncu, nije ugrozio Hrgovićeve krajnje ambicije, ali je značajno poremetio dinamiku događanja u ringu. Australac je umrtvio borbu i učinio je, na trenutke, teško gledljivom. Beskonačni klinčevi i hrvačke sekvence sa 198 centimetara visokim i 111,4 kilograma (na dan borbe zasigurno i više) teškim protivnikom iscrpili su dobar dio "El Animalovog" rezervoara, pa stoga ne čudi što je, osobito u drugom dijelu meča, njegova energetska razina osjetno pala. Filip je poznat kao izdržljiv boksač koji u borbu uvijek ulazi vrhunski fizički pripremljen, a to se osobito moglo vidjeti u njegovom obračunu sa Zhileijem Zhangom, kada je upravo u drugoj polovici borbe, i takozvanim "dubokim vodama", potpuno okrenuo situaciju u svoju korist. Gotovo je sigurno da do tolikog energetskog pražnjena u subotu ne bi došlo da je osvajač olimpijske bronce iz Rio de Janeira ukrstio rukavice s protivnikom koji preferira "čistu" borbu - kao što je sigurno da bi McKean bio nokautiran i mnogo ranije da se nije služio nedozvoljenim alatima.

Napad na titule

Bilo kako bilo, (tehnički) nokaut je ipak stigao u 12. rundi. McKeanov plan, utemeljen na beskrajnim klinčevima, paničnim hrvačkim zahvatima i bjesomučnom držanju konopaca, razbio se u tisuće sitnih komadića nakon što mu je na bradu odsjela bomba u vidu Hrgovićevog devastirajućeg desnog krošea, a upravo će taj moment ostati upamćen kao "highlight" subotnjeg meča, odnosno, rovovske bitke na londonskom bojištu. Filip je, dakle, završio protivnika na željeni način, apsolvirao najvažniji zadatak dosadašnje karijere, službeno se pridružio teškaškoj eliti (9. na BoxRecovoj ljestvici), zadržao besprijekoran profesionalni omjer (16-0), očuvao status obaveznog IBF-ovog izazivača i došao na korak do napada na titule, a te su činjenice - kad se sve zbroji i oduzme - u ovome trenutku daleko najbitnije.

Moglo bi se reći da je protiv McKeana obranio diplomski rad, a sada je pred njim - doktorska disertacija. Po završetku nadolazeće priredbe u poljskom Wroclawu (26. kolovoza), saznat ćemo hoće li mu u komisiji sjediti Oleksandr Usyk ili Daniel Dubois, premda je poprilično izvjesno da će to biti ukrajinski doktor boksa. Kako poslijediplomski studij podrazumijeva prijelaz na višu razinu, tako se i od našeg borca očekuje da dodatno radi na sebi, maksimalno unaprijedi svoju "igru" te borbu za pojaseve, ako u njoj želi biti konkurentan, dočeka u optimalnom izdanju. Hrgović je strogi profesionalac i vrhunski sportaš koji je cijeli svoj put podredio snu o "heavyweight" titulama, pa čvrsto vjerujem da će, s ozbirom na izvanserijsku predanost cilju i svojstvenu mu radnu etiku, u meč života ući kao najbolja verzija sebe. A kad se taj meč, konačno, i dogodi, moći će se tek pridodati - što Bog dade i sreća junačka!

Linker
24. studeni 2024 06:33