Jedini Hrvat koji je sudio finale OI završava karijeru: ‘Sudio sam Usiku, a bilo je i pokušaja podmićivanja‘

Kada se govori o boksu na ovim prostorima, malo je onih koji nisu čuli za ime Martina Tadića (61). Boksačku je karijeru borca rano završio, no u sudačkom je svijetu postao jedan od doista najuglednijih djelitelja pravde na svijetu. Martin Tadić je svojim radom obilježio najvažnije boksačke događaje na svim kontinentima. Njegova karijera, koja traje više od tri desetljeća, na svečani će način okončati 11. svibnja na spektaklu u zadarskom Višnjiku, Memorijalu Damir Zrilić, ove godine kao dobrotvorna priredba pod nazivom "Svi uz Karla Magaša".

Martin Tadić rođen inače Maloj Rudi kraj Sinja, nakon uspješne amaterske karijere, odlučio se okušati u sudačkim vodama. Odluka koja će mu obilježiti život. Već 1993. položio je ispit za suca početnika, tri godine kasnije postao je nacionalni sudac, a 2000. stekao je licencu EABA suca. U 2003. postao je i AIBA sudac. Godine 2010. u Istanbulu je položio za prestižnu treću zvjezdicu, stječući pravo suđenja i u WSB (Svjetska boksačka liga), najjačem svjetskom natjecanju u olimpijskom boksu. Njegova stručnost ubrzo ga je odvela na najveće svjetske smotre - Olimpijske igre mladih u Singapuru 2010., a potom i Olimpijske igre u Londonu 2012., gdje je postao prvi hrvatski sudac koji je sudio olimpijsko finale!

- Od 1986. Hrvatska nažalost nije imala suca na olimpijskim igrama. Nema nas baš ni na EP i SP, odnosno jako, jako malo, a i to ako odu, onda sude - iskreno će Martin Tadić za Sportske novosti.

Martin Tadić je u nekadašnjem WSB (Svjetskoj boksačkoj seriji) sudio i našem Filipu Hrgoviću

PRIVATNA ARHIVA

Njegovo ime postalo je sinonim za nepristrano i vrhunsko suđenje, a profesionalnost i sportski duh donijeli su mu poštovanje među sportašima i kolegama diljem svijeta. Sudio je na memorijalnim turnirima u BiH i Makedoniji; EP u Puli, Zagrebu, Sofiji; SP u Bakuu, Antaliji i Astani; Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu; Svjetskom juniorskom prvenstvu u Singapuru, kvalifikacijama za OI u turskom Trabzonu, Europskim igrama u Bakuu, Igrama Commonwealtha 2014. Poseban dio njegove karijere čine nastupi u prestižnim WSB i APB ligama u Moskvi, Istanbulu, Milanu, Parizu, Londonu, Havani, Ciudad de Mexicu, Bangkoku, Sofiji sudeći najboljim boksačima svijeta. No dakako, Olimpijske igre u Londonu 2012. su kruna sudačke karijere.

- Bio sam bodovni sudac u finalu teške kategorije kad su se borili Talijan Clemente Russo i veliki Oleksandr Usik koji je i pobijedio. To je bila zadnja borba na tim Igrama. No, sudio sam i u ringu, ali da me sad pitate koje borbu točno, ne bih se mogao sjetiti. Neka niža kategorija. Slušajte, srećom bilo je jako puno borbi, mečeva, natjecanja... - iskreno će Matin Tadić.

- U to doba je bilo nas ne više od 40 sudaca iz cijelog svijeta koje smo imali najveće zvanje, te smo mi punih 10-ak godina "ordinirali" po cijelom svijetu. Svaki bi vikend putovao.

Martin Tadić (lijevo) i Roberto Cammarelle, najbolji talijanski boksač koji 11. svibnja dolazi u Zadar

PRIVATNA ARHIVA

Martin Tadić, kao jedan od najuglednijih boksačkih sudaca svijeta, stekao je brojne nagrade i priznanja koja potvrđuju njegovu iznimnu stručnost i predanost boksačkom sportu.

- Najveća od sviju nagrada, plaketa ili ne znam što, je kad mi danas na ulici priđu boksači kojima sam sudio, te me oni pozdrave. Od Hrgovića, Sepa, Stipe Drviša, Miluna i da ne nabrajam. To je najveće priznanje

Suci u boksu su, ruku na srce, posljednjih godina, vrlo često i stavka prijepora glede objektivnosti, neutralnosti, pa ako hoćete i poštenja. Uostalom, između inog je i na temi sudaca došlo do raskola, problema s MOO-a. Jeste li vi bili pod pritiskom?

- Naravno, sad mogu slobodno pričati o tomu. Bilo je podmićivanja, pokušaja svakojakih, prema svima. Ja zaista nisam nikada želio biti okaljan tim "šporkim" dijelom. No, ima toga u sportu, da. U Londonu, na OI 2012. su neki suci bili suspendirani na 2-3 dana. Uglavnom su se suci grupirali zemljopisno, znate na jednoj strani suci iz Rusije, Ukrajine, Kazahstana. Ja sam bio sam, iz malene države i valjalo je znati "plivati" u tim vodama, biti korektan sa svima. Jednom je bilo nešto ponuđeno, ali sam to odlučno i brzo odbio, ne dolazi u obzir.

Martin Tadić je zatvorio jedno poglavlje, veliko i blistavo, svoje boksačke karijere. Aktivan je malo i u klubu iz Sinja koji je dao državne prvake poput Vedrana Džipala, Stjepana Vugdelije, Josipa Žižića, Gorana Bulja... Ostaje li i dalje aktivni, ali recimo kroz edukaciju sudaca?

- Mislim da mogu nešto pomoći, educirati, imam ogromno iskustvo, ali u Hrvatskom boksačkom savezu to nitko ne traži. Ja se ne volim sam nametati. Svi su nešto pametni jako, sve znaju. Mislim da HBS ne vodi dobru politiku, o sucima se ne brine. Iskreno, malo sam razočaran po pitanju toga. Predsjednik Saveza svako malo kritizira suce, a tko je za to odgovoran? Koga je HBS stavio da vodi brigu o sucima? Ne, nemamo suce nažalost - zaključio je Martin Tadić.

Martin Tadić, nositelj je brojnih priznanja, plaketa, član Kuće slavnih borilačkih sportova u Splitu

PRIVATNA ARHIVA

To je realnost, ali nećemo s negativnostima u prvom planu. U konačnici, ovo je sasvim druga priča. Storija o jednom sportašu, sucu konkretnije, ali iznimno cijenjenom u svom sportu u međunarodnim relacijama. Martin Tadić je i član Kuće slavnih borilačkih sportova u Splitu u koju je primljen s pokojnim Brankom Cikatićem. Dobitnik je nagrada i Grada Sinja, Splitsko-dalmatinske županije, Hrvatskog, ali i Turskog boksačkog saveza, pa AIBA-e...