Spomene li vam netko Georgea Foremana, prve asocijacije na ovog od jučer preminulog boksača, bit će vam zastrašujuća udaračka moć, kultni meč protiv Muhammada Alija i osvajanje svjetske titule dva mjeseca prije 46. rođendana. Dobro, nekima će možda na umu biti i njegovi famozni roštilji, posebno na ovo sunčano nedjeljno poslijepodne.
Uglavnom, mečevi protiv Alija, Moorera, Nortona i Joea Fraziera (oba meča), čak i onaj protiv Evandera Holyfielda, po mnogima su najzvučniji Foremanovi mečevi, oni koji su obilježili njegovu karijeru. Međutim, postoji još jedan Foremanov meč koji zaslužuje jednako veliku pažnju, a često ju ne dobiva.
Bio je to prvi Foremanov meč nakon poraza od Alija. George koji je do meča s Alijem izgledao kao zastrašujuće mitološko biće koje je nemoguće poraziti unutar ringa, doživio je bolno prizemljenje u meču protiv Alija i mnogi su se pitali kako će se to odraziti na njegovo samopouzdanje. Više od godinu dana izbivao je Foreman iz ringa, tek u siječnju (prvi mjesec) 1976. godine vratio se u ring. Podsjećamo, meč protiv Alija odradio je u desetom mjesecu 1974. godine. Težeg protivnika u povratničkom meču teško je mogao dobiti. Ron Lyle ime je i prezime boksača koji se našao na suprotnoj strani ringa postavljenog u Caesars Palaceu.
Ron Lyle bio je čovjek kojeg ne želite sresti u mračnoj ulici!
Vjerujemo kako bolji poznavatelji boksa i boksačke povijesti znaju tko je i što je bio Ron Lyle, ali na nama je da ga približimo i nešto mlađim čitateljima te svima onima kojima to ime ne znači previše. Nekakvim uličnim žargonom ili žargonom borilačkih fanova, Ron Lyle bio je "glava", zastrašujuć tip koji je ulijevao strah u kosti već samom pojavom. 191 centimetar visok i 99 kilograma težak, Lyle je bio tipični teškaš tog doba. Ono što ga je činilo zastrašujućim jest njegov pogled, kao i prošlost koja ga je pratila. Nerijetko ćete čuti kako su oči "ogledalo duše", a Ron Lyle puno toga nosio je na duši.
Jedan je od ukupno 19 djece rođenih u obitelji Lyle. Ron se kao 13-godišnjak zajedno sa svojom obitelji preselio iz Daytona (Ohio) u Denver (Colorado) i vrlo brzo upao je u loše društvo uličnih bandi Whittier četvrti. Kao 17-godišnjak napustio je srednju školu nakon što mu je trener školskog košarkaškog tima rekao da neće biti dio tima. Dvije godine nakon napuštanja škole, Lyle je sudjelovao u nečemu što je uvelike obilježilo njegov život. Ron je bio dio pucnjave tijekom koje je ubijen 21-godišnjak iz suparničke ulične bande. Lyle se na sudu branio govoreći kako je napadnut i da nije on taj koji je povukao okidač, ali osuđen je za ubojstvo drugog stupnja. Pod ubojstva drugog stupnja spadaju ona ubojstva koja su počinjena namjerno, ali neplanirano. Kazne su manje nego za ubojstvo prvog stupnja, a Lyleu je izrečeno od 15 do 25 godina zatvorske kazne, ovisno o ponašanju i rehabilitaciji te sposobnosti reintegracije u okolinu izvan ćelije.
Lyleu je trebao netko tko će uistinu vjerovati u njega
Tek 1962. godine, kao 21-godišnjak, Lyle je došao u doticaj s boksom. Unutar Colorado State zatvora održavao se boksački event za zatvorenike, a Lyle je priredbu popratio kao gledatelj. Dvije godine kasnije Ron se pristao okušati na jednoj od takvih priredbi, a Lyle je zasluge za to pripisao poručniku Cliffu Mattaxu koji je u to doba vršio ulogu direktora zaduženog za sportske aktivnosti u zatvoru.
"Mattax je bio bijelac i nosio je značku, ali njemu je uistinu stalo do mene. Vjerovao je u mene i moje sposobnosti. Tada sam odlučio da ću svoj život pretvoriti u uspjeh.", rekao je Lyle u intervjuu koji je nekoć davno objavljen u Sports Illustratedu.
Malo je Ronu trebao, točnije, trebao je samo jednog čovjeka koji će istinski vjerovati u njega i uvjeriti ga da može postati nešto više od člana ulične bande i zatvorenika osuđenog za ubojstvo. Lyle je tijekom služenja kazne pogledao brojne profesionalne boksačke mečeve putem TV prijenosa i bio je uvjeren kako se može nositi s tim tipovima. Svoj prvi meč u zatvoru je izgubio, ali nakon toga nikada više nije poražen na zatvorskim boksačkim turnirima. Upravitelj zatvora opisao ga je kao "rođenog sportaša", samo je netko trebao pobuditi taj sportski duh u njemu.
Vrijedi spomenuti kako je Lyle skoro preminuo tijekom služenja zatvorske kazne. Prije nego se posvetio boksu, Lyle se našao u sukobu s jednim od zatvorenika te je prilikom tog sukoba izbodena. 36 transfuzija krvi morao je proći Lyle i gotovo je preminuo za operacijskim stolom. Dvaput je proglašen klinički mrtvim, osam sati proveo je na operacijskom stolu, ali njegov život ipak nije mogao završiti na taj način.
Lyle je 1969. godine stekao preduvjete za puštanje na uvjetnu, ali dvaput je odbijen njegov zahtjev, jer smatralo se kako boksačka karijera nije dobar put za reintegraciju u društvo i okolinu. Tek nakon što mu je Bill Daniels ponudio posao zavarivača, Lyleu je odobreno puštanje na uvjetnu, a iza rešetaka proveo je sedam i pol godina. Odmah po puštanju na uvjetnu, Lyle se pridružio boksačkom timu pod nazivom "Denver Rocks" i krenuo je s izgradnjom svoje boksačke karijere. Nekoliko godina nakon puštanja na uvjetnu, guverner John Arthur Love dao mu je potpuno pomilovanje i oslobodio ga je ostatka uvjetne zatvorske kazne.
1971. godine Lyle je debitirao u profesionalnom boksu, nokautiravši AJ Staplesa u drugoj rundi. U nešto više od tri godine, Lyle je skupio 32 boksačka meča, pritom upisavši 30 pobjeda, jedan poraz i jedan neriješen ishod. Lyle je dogurao do četvrtog mjesta WBA-ove ljestvice najboljih svjetskih teškaša i nadao se meču protiv Joea Fraziera. Do tog meča nikada nije došlo, ali veliki mečevi počeli su se nizati s početkom 1975. godine.
Lyle je tada poražen od Jimmyja Younga, ali unatoč porazu u tom meču, Lyle je tri mjeseca kasnije boksao protiv Muhammada Alija za WBA, WBC i The Ring titule svjetskog prvaka u teškoj kategoriji. Nakon deset rundi meča, Lyle je vodio dvama sudačkim karticama (na jednoj je bilo izjednačeno), ali vidno je usporavao kako se meč bližio kraju i Ali je preuzimao inicijativu. Tehničkim nokautom u 11. rundi Ali je porazio Lylea.
Četiri mjeseca kasnije Lyle je nokautirao legendarnog Earnieja Shaversa u šestoj rundi dvoboja, a onda je uslijedio meč koji je zapravo glavna tema ovog članka. Las Vegas, Caesars Palace, datum je 24. siječnja, 1976. godine. Ron Lyle na jednoj strani ringa, a na drugoj povratnik nakon dulje pauze i poraza od Alija, George Foreman.
U najavi meča isticalo se kako mnogi sada sumnjaju u Foremanovu "psihu" zbog onog što se dogodilo protiv Alija, kao i u njegovu kondicijsku spremu. Poljuljanog samopouzdanja, sa spoznajom da ipak nije nepobjediv, Foreman se morao suočiti s Lyleom. Već na "face offu" uoči samog početka meča, vidjelo se da Ron Lyle ne osjeća nikakav strah, došao je u Vegas spreman potući se s Foremanom.
Detalje samog meča nećemo opisivati i otkrivati, kako vam ne bismo pokvarili doživljaj gledanja ovog meča. Bio je to pravi rat u ringu, rat kakav ne možete vidjeti ni u najboljim i najzabavnijim boksačkim filmovima. Jedan drugog nemilosrdno su tukli gotovo punih pet rundi, a meč je završio 32 sekunde prije isteka pete runde. George Foreman slavio je nokautom i osvojio je NABF titulu u teškoj kategoriji, a The Ring je ovu borbu proglasio najboljom borbom te godine (1976.). 2001. godine, četvrta runda ovog meča proglašena je šestom najuzbudljivijom rundom u povijesti boksa, ponovno prema mišljenju "The Ring" magazina.
Zanimljiv detalj iz ovog meča jest trajanje druge runde. Ta runda trajala je dvije minute, umjesto predviđene tri, jer došlo je do određene pogreške prilikom uporabe mjerača vremena. Foreman je za pobjedu u ovom meču zaradio 250 tisuća dolara, Lyle 140 tisuća dolara, a danas je ovo meč koji mnogi zaboravljaju, a zapravo je jedan od najboljih teškaških okršaja u povijesti boksa.
"Nitko osim Sonnyja Listona (sparirali su, nisu se borili, op.a.), nije mi se suprotstavio na ovakav način. Svi bi bježali, skrivali se, pokrivali rukavicama itd, nitko se nije ovako potukao sa mnom. Ali Ron Lyle odlučio je kako neće bježati. Udario me tako snažno, a ja sam bio na podu i razmišljao sam: ‘Kakvu ću izliku imati ovaj put?‘. Morao sam se ustati, ali kad sam se ustao, on me ponovno poslao u nokdaun. Strašno me pretukao, ali nakon nekog vremena izmorio se i ja sam pobijedio. To mi je najupečatljiviji meč, jer tijekom tog meča konstantno sam se propitkivao: ‘Zašto sam tu?‘", prepričao je Foreman gostujući 2016. godine na Oxford sveučilištu.
Foreman je u više navrata isticao Lylea kao najtežeg protivnika s kojim se susreo u karijeri, a kada borac poput Georgea na takav način opisuje Lylea i meč koji su odradili, onda znate da je to bio jedan uistinu poseban meč. Lyle nažalost nikada u karijeri nije došao do titule svjetskog prvaka, jednostavno je bio rođen u krivo vrijeme, odnosno, u doba vrhunskih teškaša poput Alija, Fraziera i Foremana. U 11. mjesecu 2011. godine preminuo je u 71. godini života, nakon komplikacija uzrokovanih iznenadnom bolešću želuca. 13 i pol godina kasnije, George Foreman pridružio mu se gore na nebu, a nadamo se kako tamo gore ne moraju proći kroz torturu kakvu su osjetili tog 24. siječnja 1976. godine.
Vrijeme je za dio koji najviše iščekujete. Snimku ovog kultnog teškaškog okršaja možete pogledati ispod ovog teksta, kao i video koji sadrži najbolje trenutke borbe. Uživajte!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....