Ostalo

Želite pratiti Barbaru Matić u borbi za medalju, ali judo vam je nejasan? Donosimo pojašnjenje najčešćih pojmova


Na fotografiji: Barbara Matic (bijeli kimono), Elisavet Teltsidou (plavi kimono) 

 Damir Krajac/CROPIX
Vjerujemo kako su se mnogi od vas susreli s određenim nejasnoćama tijekom judo mečeva

Olimpijske igre najveća su sportska smotra na svijetu i čak 32 sporta našla su svoje mjesto na ovogodišnjim Igrama u Parizu. Nevezano za Olimpijske igre, nogomet, rukomet, košarka, vaterpolo i tenis vjerojatno su najpopularniji sportovi među hrvatskim ljubiteljima sporta. Međutim, kada na red dođu Olimpijske igre, svi postajemo ljubitelji brojnih drugih sportova koje inače ne pratimo tako pomno i frekventno.

Jedan od takvih sportova definitivno je judo. Radi se o borilačkoj vještini nastaloj drugom polovicom 19. stoljeća. Japanski majstor borilačkih vještina Jigoro Kano smatra se ‘‘ocem juda‘‘, a Kano je od samih početaka imao ambiciju da njegov sport postane globalno popularan. Judo je uistinu obišao gotovo sve krajeve kugle zemaljske, ali Kano nažalost nije dočekao da judo postane olimpijskim sportom. Japanski velikan preminuo je 1938. godine, a judo je tek od 1964. postao olimpijskim sportom. Judašice su čekale još dulje i pravo nastupanja na OI imaju od 1992. godine.

Judo je danas vrlo istaknut sport i u Lijepoj Našoj. Troje predstavnika brani hrvatske boje na Igrama u Parizu. Barbara Matić već nekoliko je godina ponajbolja svjetska judašica i dvaput se kitila svjetskim zlatom. Osim nje, vizu za Pariz izborili su mlada Katarina Krišto i iskusni Zlatko Kumrić.

Više od 70 godina judo je prisutan na teritoriju Hrvatske. Prvi organizirani judo klub djeluje od veljače 1951. godine. Studenti Zagrebačkog sveučilišta angažirali su se i pokrenuli judašku sekciju u Studentskom boksačkom klubu Zagreb. Danas je taj klub poznat kao Akademski judo klub Mladost. Nekoliko mjeseci kasnije, točnije 1. rujna 1951. godine, osnovan je Džudo-savez Hrvatske, danas poznat kao Hrvatski judo savez.

Kako smo na početku teksta naveli, judo je jedan od onih sportova koji šira publika ne prati tako pomno, sve do Olimpijskih igara. Tada svi sjedamo pred male ekrane i nestrpljivo čekamo da na tatami stupe judaši i judašice s hrvatskim grbom na kimonu. Tu ipak dolazimo do određenog problema.

Judaška terminologija nerijetko zbunjuje "prosječnog gledatelja"

Gledajući prijenose judaških mečeva, nailazit ćete na nekolicinu pojmova s kojima se nikad niste susretali. ‘‘Ippon‘‘, ‘‘wazari‘‘, ‘‘shido‘‘, ‘‘uchi mata‘‘, neki su od termina karakteristični za judaške mečeve. Jasno je da se radi o pojmovima koji dolaze iz japanskog jezika, a kako bismo vam olakšali praćenje naših predstavnika, donosimo vam pojašnjenje najčešćih pojmova iz judaške terminologije.

"Judoka" (džudoka) je termin kojim nazivamo natjecatelje u ovom sportu. Judoke meču pristupaju obučeni u kimono ili gi, a pojas oko struka sastavni je dio njihove opreme. Borba se odvija na "tatamiju" veličine 15x15 metara, a nerijetko se u našem jeziku upotrebljava riječ strunjača.

Judo meč traje četiri minute, a ukoliko ne dobijemo pobjednika/icu tijekom tog perioda, pristupa se produžetku unutar kojeg vrijedi pravilo ‘‘zlatnog boda‘‘. Tko god prvi dođe do boda, pobjeđuje u tom meču. Produžetak nema vremensko ograničenje.

Ippon, wazari...

Pobjedu u judu moguće je ostvariti na nekoliko načina. Jedan od načina je "ippon" i to je pojam koji ćete puno puta čuti tijekom judaških mečeva. Ako judoka baci protivnika na leđa sa značajnom količinom snage, brzine i kontrole. Dođe li do "ippona‘‘, meč završava i dobivamo pobjednika. ‘‘Ippon‘‘ možemo promatrati kao nešto najveće u judaškom sustavu bodovanja.

Procijeni li sudac da je bacanje izvedeno s izostankom jednog od tri segmenta (snaga, brzina, kontrola), tada imamo "waza-ari/wazari". Padne li protivnik djelomično na leđa ili na bok, tada nemamo "ippon", nego "wazari". Dva "wazarija" ekvivalent su "ipponu" i meč završava nakon dva postignuta "wazarija".

Uspije li judoka srušiti protivnika, ali sudac procijeni da se ne radi o "ipponu", postoje još dva načina za doći do pobjede prekidom ("ipponom"). Uspije li jedan od natjecatelja prilijepiti protivnikova leđa ili barem jedno rame za tatami i držati ih tako 20 sekundi, sudac će prekinuti akciju, naglasit će kako se radi o "ipponu" i meč je završen. Ako je kontrola trajala između 10 i 19 sekundi, akcija se boduje "wazarijem".

Osim držanjem u parteru, do pobjede u judu može doći gušenjem i polugom na ruci (‘armbar‘). U situacijama gdje dolazi do poluge na ruci, ponekad ćete čuti termin "juji-gatame" što zapravo označava poziciju iz kojeg judoka pokušava doći do poluge na ruci. Natjecatelj koji u podređenoj poziciji želi predati meč, to može napraviti tapkanjem ili izgovaranjem riječi "maitta", što u prijevodu znači "predajem se". Do takvih situacija dolazi tijekom pravilnog izvedene poluge ili gušenja, a meč završava tapkanjem ili "maittom".

Shido i hansoku-make kao dvije glavne kazne u judu

Ako ste ikada gledali judo, sigurno ste primijetili prisutnost žutih kartona, odnosno javnih opomena. "Shido‘‘ je službeni naziv za taj žuti karton, a "shido" nastupa kada dođe do manjih prekršaja. Pasivnost je jedan od češćih razloga za dodjelu žutog kartona, kao i namjerni izlazak izvan granica borilišta, pretjerano defenzivni pristup i postavljanje dlana na protivnikovo lice. Namjerno guranje protivnika izvan granica borilišta također je prekršaj za žuti karton. Tri ‘‘shida‘‘ u jednom meču postaju ‘‘hansoku-make‘‘, odnosno diskvalifikacija.

‘‘Hansoku-make‘‘ može se zaraditi izravno zbog težih prekršaja poput pokušaja namjernog ozljeđivanja protivnika, nesportskog ponašanja ili učestalog kršenja pravila. Nakon što sudac obznani ‘‘hansoku-make‘‘, borba je završena i borac koji je počinio teži prekršaj (ili tri manja), biva diskvalificiran. Tome smo svjedočili u meču Katarine Krišto za brončanu medalju. Tri žuta kartona dovela su ju do diskvalifikacije.

Osim gore spomenutih pojmova, još ćemo istaknuti termine "grip", "Uchi Mata" i "Seoi nage". "Grip", odnosno hvat, osnova je judaškog meča. Judoke su konstantno u borbi za "gripove" i natjecatelj koji uspostavi bolji hvat protivničkog kimona ili ekstremiteta, u boljoj je poziciji za izvesti neku od tehnika bacanja.

"Seoi nage" i "Uchi mata" statistički su jedna od najčešćih bacanja na judo mečevima. "Seoi nage" bacanje je protivnika preko vlastitog ramena, dok je "Uchi mata" bacanje preko kuka. Naravno, ovo je ugrubo pojašnjenje tehnika i mnoštvo je detalja koji utječu na izvedbu. Ako su pravilno izvedena, ova bacanja dovode do "ippona".

Nadamo se da smo vam uspjeli pobliže približiti ovaj olimpijski sport. Uživajte u judu!

Linker
24. studeni 2024 16:58