Regija

Upoznajte nerazdvojne hrvatske blizance: 'Jednom sam se borio umjesto brata, a onda me čovjek nokautira u drugoj rundi!'

 Davorin Olivari
U utorak starta spektakl, Svjetsko prvenstvo u kickboxingu u Sarajevu.

Hrvatska ima mnogo sjajnih borkinja i boraca, nadamo se medaljama i nacionalnoj himni koja će odzvanjati Zetrom. Jedna od najzanimljivijih priča naše vrste su blizanci, braća Petar i Luka Jaman (25). Momci su rođeni u Osijeku, karijeru su započeli u Đakovu, definitivno ih je teško raspoznati, niti nakon dvodnevnog druženja s tim vrhunskim borcima i simpatičnim momcima nisam siguran koji je koji, najbolje je pozdraviti s 'bok burazi'.

- S kickboxingom smo počeli kad smo imali 15 godina. Nismo se nikad potukli na ulici, stigli smo iz - tenisa. U osnovnoj školi su nas ostali znali mlatiti, jer smo bili mali i debeli - smije se Petar

Luka će nadodati...

- Nikad neću zaboraviti prvi sparing. Kaže trener da udarim protivnika, a ja ga pitam: 'zašto, pa nije mi ništa napravio'? Ali kad je krenuo taj prvi udarac, zaljubio sam se u kickboxing.

Petar se prvi počeo baviti kickboxingom, kaže da je krenuo zbog viška kilograma.

- S 15 godina sam imao 100 kilograma, htio sam neki sport u kojem će početi opadati. Brat je stigao nakon sedam mjeseci, razlog je bio isti, debljina - kaže Petar

Na ovom prvenstvu se bore u kategoriji do 86 kilograma, Luka u low kicku, a Petar u K-1. Pričaju nam dečki su u svim sportovima kojima su se bavili trenirali skupa, blizanci se nikad nisu odvajali. U Đakovu su trenirali i živjelo do prve godine fakulteta, trenirao ih je današnji izbornik za ringovne discipline Danijel Šimundić. Kad im je otac poslom otišao u Pulu, obitelj Jaman se preselila. Imaju i mlađeg brata Lovru, on nije u kickboxingu, bavi se rukometom. Trenutačno obojica žive u Zagrebu, studiraju i treniraju u Spartan Gymu, kod trenera Aleksandra Pupca. Petar studira na Kineziološkom fakultetu, ali ove godine bio trebao diplomirati i na Ekonomskom fakultetu u Puli, a ekonomiju bi isto trebao diplomirati Luka koji usput i radi. Dakle, vidite kakvi su to vrhunski momci, vrhunski su borci, studiraju, rade... Petar je imao i profesionalnih borbi, a prije dvije godine se taj višestruki prvak Hrvatske opet posvetio amaterskim borbama.

- Lijepo je biti na europskim i svjetskim prvenstvima s reprezentacijom. Nismo mi ovdje zbog novca, ali kad smo već kod toga u amaterskom kickboxingu se može više zaraditi nego u profesionalnom - priča Petar

Luka je prošle godina na Europskom prvenstvu u Bratislavi osvojio brončanu medalju u K-1. U njihovoj karijeri ima mnogo anegdota. S obzirom da su izgledom posve isti, mogu se i zamijeniti u borbama.

- Ha, ha, ha... Na jednom turniru sam se borio kao - Petar. A onda me čovjek nokautira u drugoj rundi! Poraz se pripisao bratu - smije se Luka

Ima još jedna anegdota je iz vremena kad su igrali tenis...

- Na jednom turniru u Vinkovcima igrao sam s jednim momkom iz Vukovara kojeg je brat pobijedio kolo prije. Gubim od njega, ali onda zatražim odlazak u svlačionicu, a na teren se vrati - brat. Opet pomete tog momka koji naravno nije primijetio da smo se zamijenili. Onda se u polufinalu turnira sastanamo buraz i ja, a pobijedim - ja! I odem u finale, ha, ha, ha... - uz ogroman smješak na licu priča Petar.

Na ovom Svjetskom prvenstvu su se opet zamijenili... U disciplini. Luka koji je osvojio broncu na Euru u K-1, nastupa u low kicku...

- Pa kako buraz još nije osvojio medalju na velikom natjecanju, eto mu K-1.

Inače, nikad se ne bore jedan protiv drugoga, radije se zamijene u disciplinama.

- Mama Marijana i tata Mladen bi nas ubili da se borimo jedan protiv drugoga! Uostalom, bitno nam je da obojica odemo na europska i svjetska prvenstva - kaže Luka

Petar se opet smije...

- Ma, kažem u šali, kad bi nam netko ponudio neke velike novce, onda bi možda stali jedan nasuprot drugoga. Ali pomlatimo se na sparingu, no nikad se baš ne udaramo jako u glavu. Nikad se nećemo boriti na nekom velikom natjecanju.

Pitamo momke kakva su im očekivanja na ovom Svjetskom prvenstvu u Sarajevu?

- Očekujem medalju! Ako bude malo sportske sreće, mogu doći do zlata! Ima sjajnih boraca, ali svi su od krvi i mesa. Naravno, može se dogoditi i da izgubim, ali ne može se dogoditi da ne dam sve od sebe.

To je kazao Luka...

- Mislim da sam potpuno sazrio. Moj cilj je također medalja. U kolovozu sam bio na europskim igrama u Zagrebu i uzeo srebrnu medalju. Izgubio sam u finalu svojom greškom. Sad ne želim da mi se to ovdje dogodi. Pa nakon srebra, bilo bi sad red i na - zlato - veli Petar

Pričaju momci da su se maksimalno spremili za natjecanje, da su žestoko trenirali.

- Spremni smo i nabrijani!

Tako su uglas kazali obojica. Sad ih jedva čekamo vidjeti u rignu. Braća Jaman jurišaju na medalje. Kad ih vidite, nekako steknete osjećaj da će im biti oko vrata.

Linker
27. studeni 2024 09:24