Sniper: Ghost Warrior

Crveni kružić pokazuje gdje metak zapravo ide

U ovo doba kad se granice između žanrova smanjuju, pa čak i brišu, teško je napraviti igru čija je tematika vezana isključivo za određeni aspekt jednog žanra. Sniper je, kao što i samo ime kaže, simulacija snajperiranja. Ovdje treba posebno naglasiti riječ “simulacija”, jer vjerujte nam, ovakvu posvetu detaljima niste sigurno vidjeli u Modern Warfareu 2 ili Bad Companyu 2.

Related content

Smrt iz daljine

Prije svega treba reći da je igra teška, vrlo teška, a ovdje govorimo za igranje na mediumu, ukoliko se odlučite na još teže, bojimo se da igra počinje graničiti sa neigrivom. Za to je samo djelomično zaslužno samo pucanje iz snajpera, koje je realistično, no o tome poslije, ono što najviše smeta je apsolutno nepredvidiv A.I. Protivnički vojnici će u nekim slučajevima glumiti supermene i gađati vas automatskim puškama na ogromnim udaljenostima, udaljenostima s kojih vi jedva gađate snajperom. S druge strane ponekad vas neće čuti niti vidjeti makar vi pucali po njima, ili ubijali njihove suborce koji stoje neposredno pokraj njih. Također je puškaranje, onda kad ne koristite snajper, razočaravajuće, oružja su neprecizna, te je vrijeme potrebno za reload puno duže nego što bi trebalo biti. No dosta smo se raspričali o lošim stvarima, vrijeme je da se okrenemo, već spomenutom snajperu. Kao što smo rekli ovo je simulacija, tako da vaš metak neće uvijek ići tamo gdje vi želite, odnosno tamo gdje ciljnik pokazuje. To u praksi znači da je potrebno uračunati sve ono što utječe na putanju metka, poput udaljenosti, jačine i smjera vjetra, pa čak i gravitacije koja metak vuče prema dolje. Ako vam se to čini komplicirano, niste pogriješili, stvarno je teško “skinuti” nekoga sa nekoliko stotina metara udaljenosti, na sreću, na medium i easy postavkama imate mali crveni kružić na onom mjestu gdje bi metak trebao biti, tako da to olakšava stvari. Također ono što olakšava pucanje je kratkotrajno usporavanje vremena, naime moguće je na koju sekundu usporiti vrijeme i tako se lakše riješiti neprijatelja. Sigurno ste do sada već primijetili da još uvijek nismo spomenuli nikakvu priču – to je zato što ona i nije vrijedna spomena, zapravo vrlo je nalik nekom B akcijskom filmu iz ranih 90-ih. Vi ste dio specijalne postrojbe koja se bori protiv zločestih narko dilera, a gdje drugdje nego po prašumama. Ovo smo ukratko spomenuli za sve one koji su možda očekivali nešto epsko poput ruskog napada na Bijelu kuću ili nešto poput toga.

Lijepo, ali repetitivno

Sama grafika u igri je odlična, no pati od nekih početničkih problema. 95% vremena igre ćete provesti šuljajući se po prašumama, selima i starim ruševinama, što govori koliko su mašte developeri imali kad su igru pravili. Također, pucanje tekstura i zapinjanje u predmetima je vrlo često, a to je nešto što se ne smije tolerirati. Treba istaknuti vrlo zadovoljavajući slow motion putanje metka koji će povremeno biti prikazan kad napravite efektni head shot. Zvuk je dobar, neprijatelje možete pratiti i dok ih ne vidite po zvuku koji prave dok hodaju, isti međusobno razgovaraju na španjolskom dok se vi šuljate oko njih, a i zvuk pucnja iz snajpera je realističan. Ovo je prvenstveno igra za one kojima je u FPS-ovima najdraže oružje snajper, ljubitelji žanra će se također sigurno zabaviti, no oni kojima pucačine baš i nisu najomiljeniji tip igre bi Ghost Warriora trebali zaobilaziti u širokom luku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 05:00