Stilistica i vlasnica mnogima omiljenog Instagram profila u Hrvatskoj objavila je svoju prvu knjigu poezije "Zimski suncostaj" u kojoj je bez rukavica progovorila o najvećim životnim izazovima s kojima se suočila.
Osječanka Ljupka Tanevska (36) internet prostranstvima piše već 21 godinu, jedna je od pionirki blogerske scene, a publika ju je upoznala zahvaljujući nekoć popularnom blogu Guerrilla Girl. Diplomirana stilistica oduvijek je odlično baratala pisanim formama, a svoje misli nedavno je odlučila pretočiti i na papir - u svoju prvu zbirku poezije "Zimski suncostaj". Nije to planirala, a dogodilo se, baš kao i sve u životu - u pravo vrijeme.
"Toga dana sam sjela u autobus i počela pisati. Tipični sam introvert, koji je živio ulogu naučenog ekstroverta. Nisam bila ambiciozna, inspirirali su me ljudi koji se bave svojim stvarima i žive pomalo povučeno. Baš sam pravi horoskopski vodenjak - bitno mi je da su ljudi oko mene dobro i da su zadovoljni. Zbog toga sam često svoj “sjaj” stavljala na čekanje, udovoljavajući i pomažući drugima. Prigušeno sam hodala kroz vlastiti život, misleći da su svi bolji i talentiraniji od mene", započela nam je Ljupka svoju priču.
Zbirku je počela je pisati u prosincu 2019., dovršila ju je godinu kasnije, a nakon pet godina konačno je i objavljena. "To su zapravo dnevnički zapisi. U tih godinu dana intenzivno sam radila na sebi pa svrha zbirke nisu pjesme već moj osobni rast nakon prekida dugogodišnje veze, napuštanja od strane prijatelja, otkazivanja poslova, truda oko pronalaska nove karijere, traženja novih poznanstava i ljubavi, preživljavanje samoće za vrijeme pandemije koronavirusa i prvog udomljavanja mačke koja mi je promijenila život, nabolje. Nastavila dubinski raditi na sebi i trebale su mi četiri godine unutrašnjih borbi da ju izdam, a i uštedim novce za tisak", otkriva naša sugovornica i dodaje da je doista teško u današnje vrijeme stvoriti publiku koja će čitati ono što netko napiše, kao i stvoriti specifičan stil.
"Imam sreće da me publika na društvenim mrežama prati više od 15 godina. Velika su mi podrška i jako sam im zahvalna. Moja zbirka je bila projekt “preživljavanja” koji sam ručno pisala u bilježnicu. Trebalo mi je osam sati bez prestanka za jednu pjesmu, a pisala bih dvije dnevno. U jednom trenutku sam na Instagramu, ogoljeno i iskreno, napisala da ne znam kako preživjeti dan i da mi pomaže pisanje pjesama. Tada mi se javilo 500 ljudi s porukom da bi kupili moju rukom pisanu bilježnicu. Bila sam ganuta, bez riječi. Ispisala sam 36 bilježnica, stavila ih s potrošenim olovkama u kutiju, zahvalila svima i nastavila pisati svoj dnevnik. Cilj mi je bio jednom, kada “narastem dovoljno” izdati ih. I eto me, sa 158 centimetara sam izrasla u diva! Podigla se kao feniks iz pepela", govori Ljupka.
Zbirku je posvetila sebi, a za to je imala dobar razlog jer to je prva stvar koju je u životu napravila isključivo za sebe. "Puno je rada bilo potrebno da bih došla do ovoga. Da bih se oporavila i počela tražiti svoj život. Sve kreativno što sam stvarala, sve ideje sam davala šakom i kapom, mnogi su na mojim temeljima i estetici izgradili karijere, dobro zaradili i još zarađuju. A ja sam se našla odjednom na pustopoljini neplodne zemlje, ostavljena i sama. Bila sam ljuta i tužna i nevoljena. Prvo sam oprostila sebi, jer sam to dopustila, a onda sam odlučila izliječiti se i napraviti nešto. Zbirku sam počela pisati zbog drugih, a na kraju sam ju “slučajno” napisala sebi. I tako je pustopoljina postala ugodni vrt pun ljekovitog bilja, pčela, ptica i mačaka. A ja sam se zavoljela i naučila cijeniti. Rođena sam oko Valentinova tako da sam si poklonila ovo za 37. rođendan i za Dan zaljubljenih", pojašnjava Ljupka.
Kod pisanja joj je najveća podrška bila njezina terapeutkinja kojoj redovito odlazi na razgovore. Poticala ju je da ne odustane kada je mislila da njezine pjesme nisu dovoljno dobre da ih izda. Ljupki su naime, dijagnosticirane disleksija i disgrafija - teškoće kod čitanja i pisanja, zbog čega su joj dodijelili etiketu nepismene i manje vrijedne. I to još kao djevojčici. "U osnovnoj školi sam bila najlošija u brzom čitanju i učiteljica mi je pred cijelim razredom rekla - “Ljupka, sramoto jedna”. Zbog te sramote i želje da postanem dobar čitač, postala sam najbolji recitator u školi. Poezija me spasila te 1994. i ponovno 2019. godine. Zahvalna sam joj do kraja života", priznaje Tanevska.
Od komentara okoline na svoje književno djelo više ne strahuje, iako joj nije bilo svejedno. "Bojala sam se, ali više ne. Pročitala sam puno zbirki pjesama, neke su mi sjele, neke nisu. Ne možeš se svima svidjeti. Plus ja sam oduvijek “butik”, a ne “šoping centar”. Komentari drugih govore o njima, ne o meni", smatra Ljupka.
U slobodno vrijeme čita sve što ju privuče, uz poeziju voli dječje slikovnice, a zadnja knjigu koju je pročitala i koja joj se svidjela bio je romansirani putopis “Prema jezeru” autorice Kapke Kassabove. Posljednjih godinu dana živi u rodnom Osijeku, kamo se vratila nakon provedenih 17 godina u Zagrebu, što joj bio veliki izazov, lekcija i izlazak iz zone komfora. "Upoznala sam nove divne ljude, kao i svoju urednicu Lauru, koja me prati još od srednje škole i koja mi je uistinu pomogla pri pronalasku izdavača. Svaka sredina je svijet u malom. Sama određujem svoj put, nisam emotivno vezana za mjesta, imam još nekih stvari za odraditi ovdje, pa ću vidjeti gdje će me život odvesti", smije se Ljupka.
Velika podrška joj je mama Anela i beskrajno joj je zahvalna na svoj ljubavi koju joj pruža. "Skroz smo različite, ali dobro se razumijemo. Često smo si i majke i sestre i najbolje prijateljice. Nije pročitala moju zbirku, poklonit ću joj knjigu kada izađe iz tiska. U knjizi su i dvije pjesme koje su posvećene samo njoj. Neugodno mi je biti emotivno ranjiva pred osobama koje volim, tu sam tipični škorpion i na tome još radim. Zato mi je drago da me prihvaća takvu kakva jesam. I znam da će ova priča biti prikačena na frižider magnetima", govori nam Ljupka.
Želje, ideje i planovi za njezinu sljedeću knjigu već postoje. "Napisala sam priču za sve koji se osjećaju kao djeca iznutra. Trenutačno sam u potrazi za ilustratorom, a želja mi je i animirati ju. Jednom kada dobijem na lotu to ću ostvariti, neki dan sam na grebalici osvojila tri eura. Nije loše za početak", zaključuje kroz smijeh Ljupka Tanevska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....