Stranice što ih je ispisao, otkrivaju tko je Jorge Mario Bergoglio prije nego li je u ožujku 2013. izabran za papu i odakle mu srčanost i odlučnost koju je često pokazivao tijekom 12-godišnjeg pontifikata?
Koliko god intrigirali javnost, pape vrlo rijetko objavljuju autobiografije. Činjenica da je to papa Franjo ove godine učinio, još više ukazuje na to koliko se omiljeni rimski biskup, koji nas je napustio 21. travnja, razlikuje od prethodnika. Njegova autobiografija "Nadaj se" posebna je knjiga objavljena 14. siječnja, u 80 zemalja svijeta. Ne govori isključivo o tome kako je prvi papa iz Latinske Amerike i prvi koji je uzeo ime Franjo, osjetio poziv zarediti se. Daje mnogo više od kronološkog nizanja imenovanja i pisanja o savjesno obavljenim dužnostima, čini se da se ne zadržava previše detaljno na tome kako je postao provincijal isusovaca u Argentini, pa rektor isusovačkog filozofskog i teološkog fakulteta u San Miguelu, potom biskup i kardinal.
Stranice što ih je pisao gotovo šest godina, u suradnji s talijanskim piscem Carlom Mussom, dragocjene su zato što nam daju nam odgovor na najvažnije pitanje: tko je osoba s tim nevjerojatnim, toplim osmijehom kojim bi privlačio pozornost i simpatije i da ne sjedi na Petrovom prijestolju i ne nosi bijelo ruho?
Stranice što ih je ispisao, otkrivaju tko je Jorge Mario Bergoglio prije nego li je u ožujku 2013. izabran za papu i odakle mu srčanost i odlučnost koju je često pokazivao tijekom 12-godišnjeg pontifikata?
U knjizi "Nadaj se" papa 88-godišnji Franjo ponavljao je mnoge teme svog papinstva, među njima su i duboko ukorijenjenu netrpeljivost prema ratu i nekontroliranom kapitalizmu, briga za okoliš, želju da se na Katoličku crkvu gleda kao na mjesto otvorenih vrata, a ne kao utvrdu, javlja National public radio. Uključuje brojna otkrića, anegdote, pa i podatak da je malo nedostajalo da se ne rodi. Memoari, naime, počinju dramatičnim potonućem broda talijanskog broda "Principessa Mafalda" koji nazivaju "talijanski Titanic" jer je u blizini obale Brazila 1927. život izgubilo oko 300 osoba. Njegovi baka i djed te njihov sin jedinac Mario, otac Jorgea Bergoglia, već su rezervirali karte. No, nisu uspjeli prodati svoju imovinu u Italiji kako bi krenuli na putovanje u Argentinu tim brodom. Prisiljeni na kašnjenje, zamijenili su svoje karte i na drugi kraj svijeta otisnuli su se 1929. godine. "Zato sam sada ovdje. Ne možete zamisliti koliko sam se puta zatekao kako zahvaljujem Božjoj Providnosti," piše papa.
Malo je poznat detalj o tome da mu je otac preminuo zbog srčanog udara na nogometnoj utakmici. Jako voli nogomet, navija za San Lorenzo, klub iz njegove stare četvrti Buenos Airesa za koji je navijao i njegov otac Mario. Na žalost, u 53. godini, doživio je srčani udar dok je navijao za svoj klub: odnijeli su ga sa stadiona kući, pružena mu je liječnička pomoć, no preminuo je od srčanih tegoba u roku od 20 dana, 24. rujna 1961. Kao najstariji od petero djece svojih roditelja, budući papa morao je brzo odrasti, brinuti se za braću i sestre, pomagati svojoj majci Regini Maríji Sívori. I ona je rođena u Italiji u obitelji talijanskih imigranata, u Argentinu je došla kao mlada žena i udala se za Maria Joséa Bergoglia.
Papina autobiografija potvrdila i to da ne gleda televiziju jer se prije mnogo godina zavjetovao Djevici Mariji. Razlog je bio pomalo misteriozan sve dok u knjizi "Nadaj se" Franjo nije napisao da se na to odlučio 15. srpnja 1990. Te večeri gledao je televiziju sa svojom isusovačkom zajednicom u Buenos Airesu kada se "na ekranu pojavila užasna scena koja me duboko uvrijedila," stoji u knjizi. Čini se da nije otkrio što ga je, konkretno, potaknulo donijeti radikalnu odluku.
"Kao da mi je Bog rekao da televizija nije za mene, da mi ne koristi ništa", napisao je. Rijetko je činio iznimke, poput strašnog napada na njujorške Blizance 11. rujna 2001., prenosi National public radio.
U knjizi je otkrio i to da su ga savjetnici odgovarali od posjeta Iraku 2021. godine. Pokazalo se da su s pravom bili zabrinuti.Iz obavještajnih izvoda došlo je upozorenje sigurnosnoj službi Vatikana da se na njega doista priprema atentat. Šokirani papa kasnije je pitao vatikansko osiguranje što se dogodilo s potencijalnim ubojicama. Odgovorili su mu da je iračka policija neutralizirala prijetnju.
Poznato je i to da je isplanirao svoj posljednji ispraćaj. Umjesto u kripti bazilike svetog Petra, odabrao je svoju omiljenu crkvu u Rimu, Santa Maria Maggiore, mjesto na koje se često odlazi moliti prije važnih trenutaka, odluka, putovanja.
"Vatikan je dom moje posljednje službe, a ne moj vječni dom", pojasnio je u autobiografiji. Dosljedan sebi, jer tijekog cijelog pontifikata odbija živjeti u luksuznom apartmanu u papinskoj palači (stanuje u domu sv. Marte), zatražio je da se tradicionalna liturgija za tu priliku radikalno pojednostavi.
"Dostojanstveno, ali kao svaki kršćanin, jer je rimski biskup pastir i učenik, a ne moćnik ovoga svijeta", zaključio je Sveti Otac u knjizi koja donosi duboko osobno i emotivno putovanje kroz sjećanja, životne izazove i nadu. Kroz niz intimnih priča, papa Franjo otkrio je svoje djetinjstvo, put prema svećeništvu i moralnu ostavštinu, nadahnjujući čitatelje da u svakom trenutku pronađu svjetlo budućnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....