Željka Molnar već dvije godine planira posjetiti nordijsku zemlju u kojoj joj živi mlađa sestra, a nedavno je napokon uspjela i, usprkos gripi, upoznala njezine mnoge čari.
Željka Molnar (36), modna dizajnerica i vlasnica kreativnog studija za digitalni marketing, već dvije godine ima spakiran kofer za Finsku, a ove je zime napokon uspjela i doći do Helsinkija, gdje živi njezina mlađa sestra Evelin (25) kod koje je i odsjela pa je budžet trošila na javni prijevoz (koji je daleko od jeftinog), kavu od osam eura i dobru hranu.
Gastro spektakl
Često je tako jela sushi, a kad je u pitanju finska kuhinja, objašnjava nam da se bazira na lokalnim i sezonskim namirnicama te da su sva jela jednostavna i minimalno začinjena kako bi se očuvao prirodan okus hrane. Kako ona posebno voli ribu, najviše joj se svidjela juha od lososa s krumpirom i koprom.
"Jedino jelo za koje bih rekla da vjerojatno moraš biti Finac da ga voliš je kalakukko, specijalitet regije Savo, koji se najviše poslužuje u gradu Kuopio poznatom kao ‘glavnom gradu kalakukka‘. Jelo spaja okuse ribe, svinjetine i kruha od raženog brašna, a tradicionalno se jede s maslacem na kruhu. Nije me osvojilo ni tradicionalno jelo karjalanpiirakka, pita s punjenjem od riže ili krumpira koja im služi kao baza, a na nju onda dodaju šnitu maslaca ili margarina i sira", prisjeća se Željka i dodaje da nije pretjerano uživala niti u slatkišima od slanog crnog sladića.
Okušala se i u samom pripremanju lokalnih slastica jer ju je četvrti dan oborila gripa s visokom temperaturom pa je dane provedene doma sa sestrom uljepšala pravljenjem pite od finskih borovnica i isprobavajući finske slatkiše. A nije propustila ni doživjeti najbitnije finsko iskustvo - odlazak u saunu.
Gostoprimstvo u Finskoj
"Saune su im način života, mjesto za tjelesno i duhovno čišćenje te važan dio društvenih i obiteljskih običaja. U Finskoj je uobičajeno biti bez odjeće u sauni, dok se u muško-ženskim saunama mora nositi kupaći kostim. Nakon boravka u vrućoj sauni, tradicionalno se rashlađuju u hladnom jezeru, doslovno se kupaju u rupi u ledu. Sestra mi je dosta pričala o tome i jasno mi je zašto se sestri sviđa taj ritual. Početnicima se preporučuje da se polako spuste u jezero držeći se za ljestve, a ja sam se hrabro spustila, i to dva puta! Vrlo zanimljivo iskustvo popraćeno osjećajem euforije i snage", otkriva nam Željka.
Poziv na saunu jedan je od najvećih izraza gostoprimstva, a drugi je kava uz tradicionalna peciva i deserte koji spajaju kremu i džem od šumskog voća. Upozorava pritom da se u Finskoj pije blago pržena filter kava i da iako su jedni od najvećih potrošača kave na svijetu, to nije kava na kakvu smo mi naviknuli. "Što se tiče okusa, mogu samo reći da sam se jedva čekala vratiti u Hrvatsku", dodaje kroz smijeh Željka i kao preporuku za kafić navodi najpoznatiji i najstariji, Karl Fazer Café koji je sinonim za kvalitetnu čokoladu, peciva i kulturu ispijanja kave u Finskoj.
Velik dio njihove kulture čini još i tišina koja se smatra znakom ugode i poštovanja. "Pustit će vas da imate trenutke mira, umjesto da vas stalno zabavljaju razgovorom. Cijene samostalnost, pokazat će gdje se što nalazi i potaknuti da sami posegnete za onim što vam treba. Kod njih se osjećaš kao doma", govori nam Željka.
Prirodne ljepote
Iako je većinu vremena provela u Helsinkiju, Željka je uspjela posjetiti još i Kuopio, manji grad u istočnoj Finskoj i gradić Porvoo smješten sat vremena vožnje autobusom od Helsinkija. Kuopio opisuje kao snježnu oazu s poznatim Puijo tornjem s kojeg se pruža panoramski pogled na zaleđeno jezero Kallavesi i snijegom prekrivenu šumu, pružajući autentični doživljaj finskog načina života.
Porvoo je pak osnovan u 14. stoljeću što ga čini jednim od najstarijih gradova u Finskoj, a poznat je po svojim crvenim kućicama uz rijeku. One su nekada služile kao skladišta za trgovačku robu, a danas su prenamijenjene u vikendice, privatne rezidencije i male trgovine i galerije koje su Željku osvojile. Ono što je posebnost ovih kućica jest što je ta crvena boja simbolizirala bogatstvo i status trgovca. Naime, pigment se dobivao iz crvenog oksida i imao je značajnu ulogu u očuvanju drvenih kuća od izazovne nordijske klime.
Laponija joj je pak ostala neistražena želja, a ovu je regiju prvenstveno htjela posjetiti zbog polarnih svjetla koja se ovdje najbolje vide, posebno tijekom zimskih mjeseci. Općenito je nordijske zemlje privlače zbog svojih prirodnih ljepota pa bi voljela svakako posjetiti još Island i Norvešku, a za što bolji doživljaj prirode u Finskoj preporučuje najam auta kako bi se moglo zaviriti u svaki kutak ove hladne zemlje.
Mjesto za suvenire
Ljeti tako temperature ne prelaze 20 stupnjeva preko dana, dok se zimi vrte oko nule. Kako je zimsko dijete, Željka se nadala osjetiti ozbiljnu zimu pa je u kofer spremila vunene džempere, termo slojeve, vodootporne hlače, ski jakne te tople čizme, kape i čarape. Na kraju su je dočekale temperature više od očekivanih, ali se zato u Zagreb vratila s novim vunenim komadima.
"Mnogi Finci s ponosom govore o svom iskustvu u vojsci i na vojnom roku. Njima je to simbol odrastanja i osamostaljenja pa sam posjetila i trgovinu vojnom odjećom gdje sam izabrala kvalitetne i bezvremenske komade od vune - nešto za mene i nešto za njega", kaže Željka. Uz to, u koferu je pronašla i mjesta za Moomin by Arabia šalice bez kojih je se čudno vratiti iz Finske, Icepeak čizme za planinarenje i kvalitetne Fiskars škare.
Puzzle za uspomenu pak nisu stale u kofer pa će joj ih mlađa sestra pričuvati na još neko vrijeme. Usput je naučila i nekoliko finskih riječi, pa nam objašnjava da ćemo ostaviti pozitivan dojam ako govorimo "kiitos" (hvala) što češće, dok se međusobno pozdravljaju s "hei", "moi" i "moikka", dok je posljednji rezerviran za prijateljske situacije. Pozdravila je tako sestru uz "moikka" i sjela na avion za provratak, a nakon što su joj dva leta otkazana, šali se da je Finci nisu htjeli pustiti da ode. "Moikka" do povratka, za koji se nada da će biti već ovog ljeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....