Je li ulazak u intiman odnos osobe na poziciji moći s osobom koja joj je podređena oprostiv ako u seksualnom odnosu ta moć biva zamijenjena? Kako bismo doživjele film u kojem bi stariji sveučilišni profesor spavao sa studenticom koja bi ga tjerala da liže njenu štiklu i na kraju se neokrznut izvukao?
Babygirl, ovdje najavljen kao "Požuda", film nizozemske scenaristice i redateljice Haline Reijn s Nicole Kidman u glavnoj ulozi, privukao je u kina žensku publiku. Čekajući da započne imala sam dojam da čitavi autobusi dovoze grupe žena u kinodvoranu. Pokraj filmskih franšiza s ogromnim budžetima koji sačinjavaju glavninu repertoara u našim kinima, niskobudžetni film koji je Kidman priskrbio nagradu za najbolju žensku ulogu na Filmskom festivalu u Veneciji bilježi iznimno visoku gledanost.
Ako povjerujete da idete gledati erotski triler, kako ga opisuju u najavama, mogli biste ostati razočarani. Filmovi s kraja 80-ih i početka 90-ih poput "Fatalne privlačnosti", na koju se redateljica otvoreno referira, "Sirovih strasti" ili "Nevjerne" bili su erotski trileri. "Babygirl" nije triler, a jedva se može nazvati i dramom. To ne znači da u njemu nećete uživati. Nicole Kidman i Harris Dickinson fantastični su u ulogama predsjednice uprave velike tehnološke kompanije i pripravnika koji tu radi. Prvi put se susreću na ulici, u sceni čije je preneseno značenje pomalo prvoloptaško, glavna junakinja je potpuno paralizirana i bespomoćna. Nepoznati mladić svojim prirodnim autoritetom rješava situaciju tako da ona ostane fascinirana. Njihova igra razvija se nagonski, nanjušili su se poput životinja koje ne mare za društvene regule i nastavlja se do samog kraja - koji je, nažalost, neuvjerljiv.
Intiman odnos žene koja je na vrhuncu moći i mladog muškarca na samom početku karijere, kojim ona riskira sve što ima, a ima jako puno; obitelj i supruga kazališnog redatelja, društveni ugled i poziciju, ogroman je mamac za žensku publiku. Mnoge su nešto slično proživjele ili u posljednji tren propustile. Scena otvaranja pruža uvid da glavnoj junakinji u bračnom seksu nedostaje nešto što skrivećki pronalazi u univerzumu online pornografije. Brojne je gledateljice mogu razumjeti kad suprugu s gađenjem kaže da s njim nikada nije svršila. U nastavku pratimo razvoj seksualne afere između dominantnog mlađeg muškarca i submisivne starije žene; kad prijeđu prag hotelske sobe kao u iskrivljenom ogledalu prestaju biti ono što su u vanjskom svijetu - iako joj on u jednom trenutku kaže da je jednim telefonskim pozivom može uništiti, ne bi li je podsjetio da je gubitkom kontrole u svakom smislu postala ranjiva. Lik supruga, kojeg igra Antonio Banderas, pomalo je neuvjerljiv.
Kazališni redatelj s kojim se ne može razgovarati o seksu i koji ne pristaje na bilo kakve seksualne eksperimente, ali liberalno prihvaća kćer lezbijku i njenu djevojku, u očaju zbog bračnog brodoloma kasnije čita Bibliju. Na trenutak pomislite da će se nakon bezbrojnih scena u kojima se ona svlači, četveronoške puže i poput mačke liže mlijeko konačno nešto dogoditi, no najveći je događaj, nakon što ih otkrije kako sjede u njegovom dnevnom boravku, panični napadaj njenog muža kada shvati da je njegova teorija seksualnosti, baš poput njega samoga, zastarjela. Zbunjujuća je pomisao da u današnjem erotskom trileru nema tenzije, a nema baš ni seksa. Nicole Kidman se po vlastitom priznanju u dosadašnjoj impresivnoj glumačkoj karijeri najviše izložila u ovoj ulozi. Osim što se tjelesno gotovo u cijelosti ogolila, seks se najviše događa na njenom licu koje doživljava različite orgazme. Da je na njenom mjestu bila lošija glumica, dobili bismo očajan film. Srećom, tu je i mladi Harris Dickinson, kojeg smo mogli vidjeti u "Trokutu tuge", ali ćemo ga nakon ovog filma, posebno nakon scene u kojoj pleše, konačno i zapamtiti. Nije lako biti u kadru s Nicole Kidman i u potpunosti joj parirati, legenda kaže da je njen brak s Tomom Cruiseom pukao zato što ga je u zajedničkim scenama filma "Eyes wide shut" glumački doslovno pojela.
Je li ulazak u intiman odnos osobe na poziciji moći s osobom koja joj je podređena oprostiv ako u seksualnom odnosu ta moć biva zamijenjena? Kako bismo doživjele film u kojem bi postariji sveučilišni profesor spavao sa studenticom koja bi ga tjerala da liže njenu štiklu i na kraju se neokrznut izvukao? U srži ove priče tema je toksičnog srama. Otkako je bila dijete, u njenoj glavi su se redale slike koje su istodobno bile čudne, pomaknute i riskantne, pa ih je zato skrivala, smatrajući ih pogrešnima. Ona se može nositi s različitosti svoje kćeri, ali ne i s vlastitom anomalijom. Njena nastojanja da "bude normalna" prije odstupanja od obrasca, kao i pokušaj da izvan braka ipak pronađe sebe, njen suprug obuzet novom predstavom i Ibsenovom junakinjom Heddom Gabler ne primjećuje. Jedina osoba koja uviđa njenu unutarnju borbu njena je queer kćer, koja joj daje dopuštenje da bude drugačija. Sjajna je scena u kojoj drogiranu majku nakon povratka iz izlaska dočeka u dnevnom boravku i upita je li dobro. Do kraja filma dolazi do osobne integracije glavne junakinje, ona prihvaća dio svog identiteta kojeg se dotad srami, stoga bismo "Babygirl" na neki uvrnut i iskrivljen način mogli nazvati filmom o odrastanju, ako ga već njegova autorica naziva komedijom manira.
I doista, Nicole Kidman je, nimalo slučajno, u svim ulogama - majke, domaćice, supruge, mačke koja pije mlijeko - uvjerljivija nego u ulozi predsjednice uprave velike tvrtke. U golemom korporativnom uredu sve vrijeme figurira poput manekenke koja se trudi biti na poziciji moći, što se lijepo vidi kad tamo uđe grupa novih pripravnika. U jednoj od posljednjih scena filma, u kojoj je pokušava ucijeniti član uprave, konačno se doima poput žene koja suvereno upravlja i svojim životom i velikom tvrtkom. Onaj tko se ne srami svoje seksualnosti, pa hrabro prihvati sve dijelove sebe, više se ne boji. Dobili smo film u kojem žena nije kažnjena zbog svog preljuba i užitka i u kojem nam je njena kći karakterno jasnija od njenog ljubavnika - čiji je lik ostao u funkciji glavne junakinje. Obrnuti je to ishod brojnih loših redateljskih uradaka u kojima su žene ili svetice ili kurve ili su nedefinirane i potpuno nedorečene. Nešto što nema veze sa seksualnošću u njemu je oslobađajuće, poruka da se na poziciji moći žene ponašaju poput muškaraca. Osoba koja je može ucijeniti zbog njene tajne kako bi napredovala u karijeri druga je žena - koja neće propustiti svoju priliku. Uz sve navedene nedostatke, priča ipak izaziva puno asocijacija, poneki uzdah i žal zbog prolaznosti koji potencira odabir glazbenih podloga "Never tear us apart" INXS-a ili "Father Figure" Georgea Michaela. Nemojte ga gledati sa suprugom ili s mamom. Ovaj film se gleda s prijateljicama ili ga, u najboljem slučaju, pogledajte sami.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....