BERISLAVA PICEK CROPIX
SPORTSKA PRIČA

Novi rekordi sirene iz Španskog: Kako se terapija pretvorila u veliku ljubav i uspjeh

S jednom zlatnom i dvije srebrne medalje sa Svjetskog bazenskog prvenstva Mirela Kardašević - čija sportska karijera počiva na borbi s degenerativnom bolešću - postavila je nove rekorde u ronjenju na dah.

S jednom zlatnom i dvije srebrne medalje sa Svjetskog bazenskog prvenstva Mirela Kardašević - čija sportska karijera počiva na borbi s degenerativnom bolešću - postavila je nove rekorde u ronjenju na dah.

Gotovo filmsku priču ima sportašica Mirela Kardašević (37), koja se nedavno sa Svjetskog bazenskog prvenstva u ronjenju na dah u Beogradu vratila s čak tri medalje - zlatnom u dinamici s monoperajom te dvije srebrne u dinamici s bifin perajama te bez peraja. Iako je ronjenje na dah počela trenirati kasno, s 30 godina, odmah se pokazalo da je golemi talent, a s prvim zaronom isplivao je na površinu njezin inat prema svemu što je život stavio pred nju. Naime, kada joj je bilo pet godina, oboljela je od Legg-Calvé-Perthesove bolesti te je zbog atrofije desnog kuka imala čak tri operacije. Neke liječničke prognoze bile su da se više neće moći normalno kretati, a kao terapiju preporučili su joj plivanje.

image
BERISLAVA PICEK CROPIX

"Imala sam puno padova i težak život. Majka me kao djevojčicu svakodnevno vodila na bazen jer sam jedino tamo mogla biti poput ostale djece. Naime, nisam mogla trčati ni skakati, a terapija mi je koristila jer sam plivanjem izgradila mišiće koji se izvan bazena nisu mogli regenerirati. Sve ovo što mi se danas događa rezultat je mojeg inata, odluke da nikad ne odustajem, to je moja pobjeda i ponosna sam što sam upravo ostvarila najveći uspjeh u karijeri. Uz trenera Ivana Drviša i kolege iz kluba DPS Zagreb, sama sam sebi najbolji motivator", govori Mirela, koja je postala najuspješnija sportašica na Svjetskom prvenstvu osvojivši najviše medalja i postavivši novi svjetski rekord u svojoj kategoriji.

Plivanje je za nju isprva bilo samo terapija, a s vremenom se pretvorilo u veliku ljubav, koja joj je donijela poziv u reprezentaciju i sportsku stipendiju na Arizona State University, gdje je studirala marketing. Ondje je otišla kao osamnaestogodišnjakinja, no ubrzo su krenuli problemi s ramenom, operacija i tri godine kasnije shvatila je da će se plivanjem, ako želi izbjeći daljnje zdravstvene tegobe i operativne zahvate, moći baviti samo rekreativno.

image


IVANA NOBILO CROPIX

Nakon završetka plivačke karijere, zaokupljena studijem i ljubavi koja joj se dogodila upravo na tom koledžu, u ranim dvadesetima rodila je dva sina. Romelo je danas 13-godišnjak, a Nahlo je godinu dana mlađi.

"Prvog sina sam rodila u Americi, a drugog u Zagrebu. Moj bivši suprug pokušao se priviknuti na život u Hrvatskoj, ali nije mogao. Kratko je bio ovdje s nama i prije jedanaest godina je otišao. Otada nas je posjetio samo jednom. Djecu ne posjećuje, kontaktiraju katkad porukama. Moji sinovi su super, izrastaju u dobre osobe iako su trenutačno obojica u pubertetu. Treniraju košarku i svaki dan ih vozim na trening iz Španskog u Samobor. No, ništa mi za njih nije teško. Beskrajno sam zahvalna i svojim roditeljima koji su uvijek tu za nas", govori Mirela.

image


IVANA NOBILO CROPIX

Plivanje je za nju počelo kao fizička terapija, a ronjenje na dah donijelo joj je dugo traženi mir.

"U ronjenje sam ušla iz hobija. Odlazila sam na bazene i gledajući ronioce osjetila sam njihov mir. I sama sam ga pronašla u ronjenju baš u trenutku kada mi je trebao. Ubrzo se ispostavilo da sam jako talentirana i da se sve isplatilo", govori Mirela.

Kao kod svake profesionalne sportašice, i u njezinom životu vlada red, rad i disciplina, a osim sporta, na to ju je natjeralo i samohrano roditeljstvo. Zato svoje treninge i posao prilagođava sinovima.

image
BERISLAVA PICEK CROPIX

"Treniram uvijek ujutro kad su djeca u školi. Svakodnevno na treninzima provedem dva i pol sata koja uključuju bazen, teretanu, mentalni trening i istezanje. Paralelno radim, održavam online treninge ronjenja, razne tečajeve i radionice. Večer je rezervirana za vožnju djece na trening. Dan mi je ispunjen od jutra do mraka i nemam puno vremena za sebe, ali ne žalim se", objašnjava Mirela, koja nakon osvojenih medalja s roditeljima i sinovima odlazi u Jadranovo, gdje im je obiteljska kuća. No, za nju ni na odmoru - nema odmora.

"Iduće godine imam najvažniju sezonu do sada, Svjetsko prvenstvo i Svjetske igre. Sretna sam jer je ronjenje prvi put na Svjetskim igrama o kojima nam ovisi odlazak na Olimpijske igre 2028. Zato već sada počinju moje pripreme. Granice za mene ne postoje, tome me naučilo ronjenje", zaključuje Mirela Kardašević.

Linker
24. studeni 2024 14:51