Redatelj rođen prije 77 godina Zagrebu, ovih je dana primio dvije ugledne nagrade: domaćeg ‘Oktavijana‘ za životno djelo i bugarsku ‘Sofiju‘ za izniman doprinos filmu, a nada se da će uskoro ponovo stati pred kamere i snimiti svoj posljednji film.
Koliko vam znače nagrade i priznanja?
Moj profesor Elmar Klos učio me da nagrade valja primati s velikom zahvalnošću, ali da ih, ako je to ikako moguće, sutra ujutro treba zaboraviti i, što je najvažnije, u njih ni slučajno ne povjerovati.
Imate li neko koje vam je posebno pri srcu?
Uvijek je prva profesionalna najvažnija, nagrada za najbolji jugoslavenski kratki film koji sam davne 1971. dobio za "Sve jedno drugo pojede".
Osvojili ste ih više od stotinu. Znate li im uopće broj?
Ne.
Kada vam tako dobro ide, zašto uporno govorite da vam je vaš prošlogodišnji film ‘‘Svemu dođe kraj‘‘ zadnji u životu?
To je bio moj četvrti zadnji film. Bilo bi lijepo taj opus "zadnjih" zaokružiti s brojkom pet. Bolje bi zvučalo.
Što vam znači film i filmska umjetnost?
Na filmu se umjetnost rijetko dogodi, a kada se dogodi, znači jako puno, meni više nego u bilo kojoj drugoj disciplini duha.
Suradnici i glumci kažu da ste jako smireni i ugodni za suradnju. A kakvi ste kad "poludite"?
Ne znam. Režiseri uglavnom polude kada ne znaju što im je raditi pa to nadoknađuju vikom. Ja živim u iluziji da znam što radim.
Radite na sveučilištu u Ohiu, doma ste u Zagrebu, a utočište vam je Istra. Je li vam dosta putovanja?
O da, sve su mi teža ta putovanja, pogotovo preko Atlantika.
Gdje se najbolje osjećate?
U Zagrebu, u Athensu u Ohiu i Istri.
Kao praškom studentu poznate filmske akademije FAMU, što vam je ostalo u najljepšem sjećanju iz tog vremena i Praga kao kulturne češke prijestolnice?
Možda više od svega taj tihi i pomalo okrutni humor s kojim se Česi stoljećima brane od nevolja.
Kao mladi uoči studija, glumili ste u dvije predstave i radili kao TV voditelj. Kako ste se našli u tim vodama?
Slučajno, ali za takvu slučajnost morate imati puno sreće.
Volite li ići u kino?
O, da!
Što ste posljednje pogledali da vas je zaista oduševilo?
Dva izuzetna dokumentarca na ZagrebDoxu; "Mirotvorac" o mučkom ubojstvu Reihl-Kira i "Blum - gospodari svoje budućnosti" o Emeriku Blumu i čudu zvanom "Energoinvest". Oba govore o bivšoj nam zemlji i kako je došlo do njenog raspada. To kazuju kroz sudbine ljudi kojima je opće dobro bilo važnije od osobnog, vrlini koja među političarima više ne stanuje u našim krajevima.
Tko su vam kao mladom bili redateljski uzori?
Od Buñuela do Bressona od Viscontija do Godarda.
Pišete li lakše scenarije ili snimate filmove?
Pisanje scenarija je maraton, snimanje je trka na sto metara. Volim obje discipline.
Koliko se razlikuje Zagreb danas od onoga iz vremena vašeg djetinjstva?
Isto koliko se ja danas razlikujem od onog sebe iz djetinjstva.
Koji vam je najdraži zagrebački kvart?
Lenucijeva potkova.
Što za vas znači ljubav?
Sve!
Kakav ste djed 16-godišnjoj Rubi i 6-godišnjem Lou?
Ja mislim da nisam najgori, ali to morate pitati njih.
Kada ste posljednji put plakali?
Gledajući satima na N1 velike beogradske demonstracije hrabrih i maštovitih studenata. Plakao sam jer mi se učinilo da usprkos svom mom skepticizmu možda ipak ima nade za borbu protiv gluposti.
Što vas čini sretnim?
Dobro društvo, dobar razgovor, dobra hrana i dobro vino i sve to zajedno u dobrom krajoliku.
Veliki ste gurman, a kakav ste kuhar?
Ja sam kuhar diletant. I to onaj uporni. A ti su najgori jer o sebi misle sve najbolje.
Niste se zarazili društvenim mrežama?
Ne, volim razgovarati sa živim ljudima.
Koje uzrečice se najviše držite?
Grlom u jagode.
Na što biste potrošili posljednji novčić?
Na bocu dobrog vina i na komad dobrog kozjeg sira.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....