Nakon smrti pape, u Vatikanu se pokreće dobro ustaljeni protokol koji se poštuje već stotinama godina. Sve započinje još prije samog proglašenja njegove smrti, kada zamjenik državnog tajnika obavještava Kamerlenga, višeg vatikanskog dužnika, da je pontifeks preminuo. Danas je to irski kardinal Kevin Farrell. Zatim slijedi potvrda papine smrti, kad u prisutnosti tajnika i kancelara Apostolskog dvora mora službeno utvrditi da je papa stvarno mrtav. U prošlosti je to izgledalo tako da je kamerlengo udarao srebrnim čekićem po papinom čelu, dozivajući ga imenom, no danas smrt ipak proglašavaju liječnici. Zatim kancelar mora sastaviti dokument o papinoj smrti.

Za to vrijeme, kamerlengo zapečaćuje papinu spavaću i radnu sobu te preuzima u vlasništvo baziliku Sv. Ivana Lateranskog, sjedište rimskog biskupa, te papin ljetnikovac Castel Gandolfo. Obavještava se vikara grada Rima i vikara grada Vatikana koji sastavljaju priopćenje za javnost. Dok zvona sv. Petra daju znak da je papa preminuo, zatvara se i desno krilo brončanih vrata na službenom ulazu u Vatikan. Papu oblače u papinske paramente: kazulu crvene boje (ta je boja znak žalosti za pape), palij, bijeli ovratnik s crnim križevima (simbolom dostojanstva), a na glavu mu stavljaju bijelu mitru. Tri dana će potom njegovo tijelo biti izloženo u bazilici sv. Petra kako bi mu vjernici mogli odati počast, a njegovo fotografiranje zabranjeno je, osim za dokumentaciju uz dozvolu Kamerlenga. Kardinali će idućih devet dana prikazivati svetu misu za preminulog papu.

Prijelazno razdoblje

Do trenutka izbora novog vrhovnog poglavara, Crkvom upravlja Kardinalski zbor. Zaduženi su tako i za uništenje "ribarskog prstena", simbol apostola Petra koji je nekada služio kao pečat za odašiljanje apostolskih pisama. Sve pogrebne svečanosti održat će se u roku od četiri do šest dana, a sama misa služit će se u crkvi sv. Petra u nazočnosti predstavnika Diplomatskog zbora akreditiranih pri Svetoj stolici.

Papa Franjo bit će pokopan u bazilici Santa Maria Maggiore u Rimu

GABRIEL BOUYS AFP

Iako tradicija nalaže da se papini ostaci postavljaju u trostruki lijes, od čempresa, cinka i oraha, koji se zatim polaže ispod bazilike sv. Petra, papa Franjo odlučio je biti drugačiji. Tako će mjesto njegovog vječnog počivališta biti bazilika Santa Maria Maggiore u Rimu, a bit će pokopan u jednom lijesu od drva i cinka.

Papine zapečaćene prostorije ostaju nedostupne sve dok nije izabran novi papa, dok njegovo osoblje, časne sestre, tajnik i ostala posluga, mogu nastaviti boraviti u svojim prostorijama sve dok ne dođe nova postava. Novu postavu birat će novi papa kojeg će se izabrati na konklavi. Dva do tri tjedna nakon papina sprovoda, kardinalski kolegij sastat će se u Sikstinskoj kapeli kako bi izabrali među sobom najvrjednijeg za ovu uzvišenu poziciju.

I dok u teoriji svaki kršeni muškarac rimokatolik ima pravo na papinstvo, posljednjih 700 godina uvijek je ta čast pripala nekome iz kardinalskog kolegija. Na glasovanju sudjeluju kardinali mlađi od 80 godina, a njih 120-ak će sudjelovati u tajnom procesu. Naime, ispisuju ime na glasački listić i stavljaju ga u kalež na vrhu oltara, a jednom kad kandidat dobije dvotrećinsku većinu, izabran je novi poglavar. Proces glasovanja ponavlja se sve dok se ne dođe do potrebnog broja glasova, a dnevno se mogu održati četiri runde.