Antonio Abe novo je ime na glazbenoj sceni. Za svoj profesionalni početak odabrao je Doru, odnosno pjesmu ‘I Danas i Sutra‘ koja ipak nije prošla u završno natjecanje, što mladog glazbenika nije obeshrabrilo. Sretan je zbog poruke koju pjesma nosi (napisao je Jacques Houdek), a u njoj govori o vjeri u sebe i sretnim trenucima, kao pandan traumama koje mu je izazvalo vršnjačko nasilje u osnovnoj školi.
Osim dobrog glasa i dobre pjesme za uspjeh na glazbenoj sceni potrebni su i originalnost, upornost, kao i vizualni identitet, a time se vodi i glazbenik Antonio Berišić, koji se na sceni nedavno predstavio i to pod umjetničkim imenom Antonio Abe (28).
Otkako zna za sebe ovaj je Zagrepčanin zaljubljen u pjesmu i ples, čemu se više posvetio posljednjih godina tijekom kojih je odlazio na satove pjevanja, a jedan od učitelja bio mu je i jedan od naših najboljih vokala Jacques Houdek. On mu je napisao pjesmu ‘I Danas I Sutra‘za ovogodišnju Doru koja ipak nije prošla u završni krug. Antonio zbog toga ne žali previše, sretan je zbog pozitivne poruke koju nosi pjesma - protkana njegovim iskustvima koja su, na žalost, u djetinjstvu bila prožeta i vršnjačkim nasiljem.
"Bio sam veselo dijete koje je voljelo glazbu, ali sam zbog emocionalnih udaraca postao zatvoreniji, samim time i svjesniji svijeta u kojem živim. Zato su me jako dotaknuli stihovi pjesme", objašnjava pjevač ispričavši i što mu je zadalo traumatične emocije čije posljedice osjeća i danas.
"Odrastao sam u zagrebačkoj Dubravi, u normalnoj i skladnoj obitelji. No već sa sedam godina osjetio sam prve udarce i okrutnost vršnjaka, kao i onih starijih. ‘Krivac‘ za to bila je moja vesela narav, vršanjci su me smatrali drugačijim od njih, zbog čega sam često bio meta njihovih prvo verbalnih, a potom i fizičkih napada", govori Antonio.
"Ne mogu reći da se nisam branio, ali ako bi ih bilo više na mene samog, nisam imao šansu izvući se", priča. U tim je teškim trenucima najčešće bio sam, iako su za to znali i njegova učiteljica i obitelj. Trudili su ga se zaštiti koliko su mogli. Kako nam je ispričao, maltretiranje je prestalo u starijim razredima osnovne škole, i ostavilo mu trajni ožiljak. Je li ikad potražio stručnu pomoć zbog svega što je proživio, pitali smo?
"U osnovnoj školi ne, tek kasnije. Odlazio sam na psihoterapije. Sve mi je to jako pomoglo da se naučim nositi s negativnim emocijama. Mislim da se o mentalnom zdravlju i dalje premalo priča i upravo zbog toga odlučio sam se i javno ogoliti jer u našem društvu ima jako puno ljudi koji se bore s anksioznošću i nekim traumama. Toga se treba rješavati. Kad si sretan sam sa sobom - možeš sve", tvrdi glazbenik i dodaje da mu ni danas određene situacije nisu nimalo ugodne.
"I danas mi muško društvo katkad izazove nelagodu zbog nasilnog odnosa u prošlosti iako sam godinama radio na sebi. To je cjeloživotni proces", ističe. Danas puno sigurniji u sebe, i optimističan jer zna da su i teški dani prolazni. Također priznaje i neke svoje pogreške.
"U ranim dvadesetima radio sam neke estetske korekcije, korigirao sam nos, i dodao filere u usta. Sad mislim da mi to nije bilo potrebno. Poprilično sam siguran kako je sve to proizašlo iz te mladenačke nesigurnosti." Za sebe tvrdi da je običan dečko i da je scenska šminka tek dio njegova vizualnog glazbenog bića.
"Obožavam svoje društvo, obična i kvalitetna druženja. I to mi daje motivaciju da se još više okrenem glazbi kroz koju ću se truditi ovaj svijet učiniti boljim mjestom", naglasio je Antonio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....