DARKO TOMAŠ CROPIX
Razotkrivanje

Bruno Šimleša: Imao sam krizu nakon smrti najbolje prijateljice, nikad mi se stanice nisu toliko duboko rasjekle

Pisac i sociolog rođen prije 45 godina u Bjelovaru, koji je objavio novu knjigu ‘A što kad se netko naš razboli‘, otkriva tko je njegovo rame za plakanje, što bi samom sebi savjetovao da se vrati u rane dvadesete te od čega strahuje.

Pisac i sociolog rođen prije 45 godina u Bjelovaru, koji je objavio novu knjigu ‘A što kad se netko naš razboli‘, otkriva tko je njegovo rame za plakanje, što bi samom sebi savjetovao da se vrati u rane dvadesete te od čega strahuje.

Što vas je nagnalo na pisanje priručnika koji savjetuje kako postupiti s bliskom osobom u vrijeme bolesti?

Više od 20 godina pružam podršku oboljelima od raka pa sam se susreo sa svim mogućim reakcijama okoline. Većina ljudi ima najbolje namjere i želi pomoći voljenima, ali ne znaju kako. Zbog straha i neznanja rade nešto što im dodatno otežava bitku za zdravlje. Htio sam im olakšati da im budu bolja podrška.

Koji savjeti i rečenice osobu koja je teško bolesna najviše pogađaju?

- Nisu iste rečenice za sve ljude jer smo drugačiji i u drugačijim fazama nošenja s bolešću. Većina je alergična kad ih brzo žele oraspoložiti pa koriste fraze poput "Nije to ništa, bit će sve u redu". Kad je nečiji život u neredu, njima ne treba isprazna rečenica. Treba im naša prisutnost, razumijevanje, podrška.

A koji je najmekši put ohrabrenja?

- Trebamo biti emocionalna sjenka, a ne emocionalni terorist. To znači da ako oboljela osoba ima potrebu biti tužna ili ljuta, onda smo tužni ili ljuti s njom ili joj barem dopustimo da izrazi sve emocije. Nakon toga idemo na smišljanje rješenja kako sutra smanjiti tu tugu ili ljutnju.

Koju situaciju iz privatnog života pamtite kao kriznu?

- Smrt najbolje prijateljice prije tri godine. Nikad mi se još stanice nisu toliko duboko rasjekle.

Tko je vaše rame za plakanje, koga uvijek možete nazvati u tri ujutro?

- Suprugu i nekoliko prijatelja. Iako nije baš da ih budim.

Što biste rekli Bruni u ranim dvadesetima, koji savjet biste mu dali?

- Tako ti svega, o‘ladi! Ono što znaš osjetno je manje od svega što ćeš tek spoznati.

Što je najteže u muško-ženskim odnosima?

- Nisam uzalud napisao tri knjige o ljubavi i odnosima, teško je izdvojiti jednu stvar. Ali da se zadržim na početku veze: najteže je pametno odabrati sukladnog partnera. Biramo ili hormonima ili da budu suprotnost prethodnim partnerima (ili čak naših roditelja), biramo i preko nekih nezaliječenih rana, prema onome što se nadamo da će postati, a ne prema onome što zaista jesu...

Preko čega nikada ne biste prešli u braku?

- Laži.

Oko čega se najčešće porječkate sa suprugom Majom?

- Oko odgoja. To je na prvom, drugom i trećem mjestu.

Koji su vam najveći izazovi u odgoju vaše tinejdžerice Anabele?

- Što god da odgovorim, neću se dobro provesti.

Čime vas kći može izludjeti?

- Tvrdoglavošću da zađe u neku slijepu ulicu koja će je zaboljeti.

Što nakon zajedničke 22 godine i dalje volite kod supruge, a što ona kod vas?

- Volim što srcem može obasjati čitav planet, a da se uopće ne trudi. Ona voli moju životnu ambicioznost i integritet. Ni smisao za humor joj nije mrzak. Najčešće.

Kojeg poroka biste se željeli riješiti?

- Ne pušim 17 godina, rijetko popijem piće, ne kockam... Mogao bih smanjiti druženje s ekranima.

Kada psujete?

- Kada sam ljut. Ne koristim psovke u svakoj drugoj rečenici jer mi je to vulgarno, ali mislim da je ponekad zdravo.

A plačete?

- Najčešće od ganuća ljepotom. Ljudi, prirode... Ali ponekad i od tuge. Kada boli ili mene ili nekog mog. Zdravo je pustiti suze. I ne mislim da me to manje čini muškarcem. Upravo suprotno, mislim da me čini zdravijim čovjekom.

Koja je najveća zabluda o ljubavi?

- Da je dovoljno samo se truditi oko svake veze i sve se može riješiti. E, ne može. Ako imate dijametralno suprotne vrijednosti ili radikalno različite potrebe od partnerstva (i života), možete se truditi 100 godina i neće to biti istinski ispunjavajuća veza.

Kakav ste kuhar?

- Dovoljno je reći da je supruga za jedan rođendan poželjela da naučim kuhati pet novih jela.

Strahujete li od nečega u budućnosti?

- Za sebe osobno ne. Ali za naše društvo... Mislim da generalno idemo u smjeru sve veće površnosti, lakše manipulacije... Lakoća s kojom se pojavljuje mržnja kada se s nekim ne slažem je zastrašujuća.

Neostvarena želja vam je...

- Hodati 4300 kilometara Pacific Crest Traila. Ali to ću ostvariti sljedeće godine. A nakon toga će se roditi neki novi izazov. Životni, planinarski, život će otkriti...

image
FRAKTURA
Linker
24. studeni 2024 17:33