Bivša supruga nekadašnjeg rukometnog reprezentativca Denisa Buntića prvi put govori o godinama tijekom kojih je trpjela zlostavljanje i strahovala za život te objašnjava zašto joj je trebalo tako dugo da napokon prekine tu noćnu moru.
Taj dan kad je odlučila supruga prijaviti policiji za nasilje, gledala je smrti u oči. Uspjela je pobjeći jer su rolete na staklenoj stijeni koje vode na dvorište, srećom, bile napola spuštene. Pobjegla je da spasi živu glavu od sustavnog nasilja koje je u početku veze bilo verbalno, no ubrzo je postalo i fizičko. Plave modrice skrivala je šminkom, kada bi uspjela. Kada nije, danima ne bi izlazila iz kuće. U počecima je vjerovala njegovim obećanjima da će se odreći alkohola i zlostavljanja, a kasnije ju je strah sprečavao da ode. I tada, kada je tog 22. rujna 2023. pobjegla iz kuće u Ljubuškom i supruga, bivšeg hrvatskog rukometnog reprezentativca Denisa Buntića (42), prijavila policiji, Klara Buntić (26) bila je ustrašena. No, bila je sigurna da će, ako tada ne ode, postati još jedna u nizu žrtava femicida, oduzet će joj život muškarac u kojeg se zaljubila 2019., a dvije godine kasnije za njega se i udala. Modrice je nisu zaobišle ni tijekom trudnoće, a zbog stresa uzrokovanim nasiljem, sina je rodila mjesec i pol dana prerano, u prosincu 2022. Dječak je, na žalost, bio svjedok majčinim jaucima na audiosnimci zabilježenoj dok ju je suprug udarao i prijetio da će je ubiti, što je predala policiji kao dokaz zlostavljanja.
Kada je pak mjesec i pol ranije doživjela nasilje uoči djetetova krštenja, udarcima u glavu probio joj je bubnjić. Policija mu je pronašla arsenal ilegalnog oružja, no ipak je pušten za manje od 48 sati, nije mu izrečen pritvor, već mjera zabrane prilaska supruzi na sto metara, obveza svakodnevnog javljanja policiji, zaštitna mjera psihosocijalnog tretmana i liječenje od ovisnosti. Iako je tužiteljstvo odmah predložilo pritvor, sud - na kojem je zaposlena i Buntićeva majka Vinka - odbio je prijedlog. Sucima je trebalo više od godine dana da protiv Denisa Buntića podignu i potvrde optužnicu kojom se tereti za nasilje u obitelji u alkoholiziranom stanju i nedopušteno držanje oružja te da zakažu prvo ročište. Denis Buntić tijekom sportske karijere osvojio je dva svjetska srebra i brončanu olimpijsku medalju koje će moći sa sobom ponijeti iza zatvorskih rešetaka jer bi ondje, ako mu se dokaže krivnja, mogao provesti do tri godine. Zlatnu medalju mogla bi dobiti i Klara Buntić koja se hrabro izdignula u maloj sredini punoj stigme, no njoj to ne treba. Želi samo mir i sigurnost nakon višegodišnjeg pakla koji je živjela, a o kojem prvi put govori za magazin Gloria.
Kako to da ste odlučili ispričati svoju priču?
- Osjetila sam da je važno kako bih možda pomogla nekome tko prolazi kroz slično iskustvo jer nasilje nitko nije birao. Trebalo mi je puno vremena i hrabrosti, ali uz podršku obitelji i pogled unatrag, shvaćam da šutnja hrani nasilje. Ako moja priča može ohrabriti barem jednu osobu da potraži pomoć, osjećam se dužnom iznijeti je, jer u situacijama nasilja nitko ne zaslužuje biti sam, a pomoć je neupitno potrebna. Posebno kad vidim poraznu statistiku koliko je žrtava femicida, osjećam još veću moralnu odgovornost za istupom.
Prošlo je nešto više od godine dana otkako ste bivšeg supruga prijavili za nasilje, što se promijenilo otada?
- Mnogo toga se promijenilo, ali još je dug put ispred mene. Sve više se emotivno oporavljam zahvaljujući djetetu, obitelji, vjeri, volji i vremenu. Jača sam i više ne živim u svakodnevnom strahu, ali sustav se sporo mijenja i borba za pravdu još traje. Spora je, ali dostižna. To ne bi bila samo moja pobjeda već i svih žena u sličnim situacijama.
Što se dogodilo tog 22. rujna 2023. i što je presudilo da tada Denisa prijavite policiji?
- Taj dan sam doživjela najveći oblik nasilja i vidjela smrt pred očima. Još ponekad ne vjerujem da sam se spasila, zahvalna sam Bogu što mi je dao priliku za novi život. To nije bilo prvi put da se bojim za život, ali sigurno je to bio dan kad sam se najviše bojala. Dok sam trpjela najstrašnije oblike nasilja, moj tada devetomjesečni sin bio je u svom krevetiću. Nakon brojnih pruženih prilika, nakon niza njegovih manipulativnih obećanja da će prestati s pretjeranim konzumiranjem alkohola, pod kojim bih trpjela najveće psihičko i fizičko zlostavljanje, odlučila sam ga prijaviti zbog djeteta i sebe, jer zaslužujemo život u miru. Nagovaranja da, ponajprije zbog sina, prizna sebi da ima problem s alkoholom i agresivnošću te krene na liječenje, nisu urodili plodom. Upravo suprotno, njegov problem je tog kobnog dana eskalirao, a to je bilo nešto više od mjesec dana od nasilja koje se dogodilo uoči krštenja našeg djeteta.
Što se dogodilo uoči krštenja?
- Danima je s prijateljima i susjedima pio ispred obiteljske kuće i noć prije krštenja je došlo do eskalacije. Pred svima me počeo udarati dok mu je dijete bilo u rukama, i to samo zbog toga što sam htjela odnijeti sina na spavanje. Njegovi udarci su bili brzi i snažni tako da mi je pukao bubnjić, a onda me pokušao udariti staklenom bocom, ali je djetetov kum reagirao i spriječio ga. Tu noć sam završila na hitnoj i na obradi. Nažalost, svjedoci tog kobnog događaja negiraju istinu. Tada sam izjavila da sam pala niz stepenice. Doktori nisu povjerovali u to.
Jeste li tada pomišljali na razvod?
- Da, tog dana sam shvatila da takav život nema smisla, da se on ne može promijeniti i da mu je potrebna stručna pomoć. Pola sata prije krštenja sjeo je sa mnom i zakleo se da nikad više neće dignuti ruku na mene, kao ni okusiti kap alkohola, i zamolio me da provedemo taj dan zbog djeteta dostojanstveno. Kao i svaka majka, skupila sam svu
snagu svijeta i svoje dijete pored sve svoje utučenosti odvela na krštenje. Nekoliko dana nakon toga izjavio je da je sam trebao otići u policiju i prijaviti se, danima nije izlazio iz kuće, bio je u depresiji zbog svojih postupaka.
Kako kod zlostavljača i manipulatora izgledaju isprike i obećanja nakon nasilja?
- Uvijek su to bile riječi pune kajanja i obećanja o promjeni, kojima sam iznova vjerovala, ali sam kasnije shvatila da su to manipulacije bez stvarne namjere za promjenom. Nakon epizode zlostavljanja uglavnom slijedi faza "medenog mjeseca", tijekom koje se zlostavljač vrlo često ispričava, uvjerava žrtvu da mu je žao, obećava da se takvo ponašanje više neće ponoviti. Vrlo često i povjeruje zlostavljaču kako će se promijeniti te na taj način sebi stvara iluziju sigurnosti.
Jeste li prije toga pokušavali pobjeći, jeste li se bojali otići?
- Bojala sam se otići, bojala sam se što će biti sa mnom, sinom, hoćemo li biti sigurni, hoću li dobiti podršku. Osjećaj srama bio je snažan. Tisuću puta sam htjela otići, razmišljala i svaki put bih ostajala pod lažnim obećanjima da će se promijeniti i da mi više neće učiniti ništa nažao - u nadi da će zaista i biti tako.
Imate li vjeru u institucije s obzirom na to da je policiji trebalo godinu dana da podigne optužnicu, i na to da on suđenje čeka na slobodi?
- Proces je iscrpljujuće spor, no ipak vjerujem da pravda i istina na kraju uvijek pobjeđuju i nadam se da će slučaj pokazati potrebu za hitnijim reakcijama. Sustav je više trebao zaštititi dijete i mene od samog početka. Denis je trebao biti pritvoren kako ne bi utjecao na svjedoke. Javile su se mnoge udruge, parlament i mediji, vjerujem da će institucije raditi svoj posao pošteno i transparentno.
Kako ste se osjećali dok nije podignuta optužnica? Je li vas bilo strah u kući, izići na ulicu?
- To je bio najteži period mog života. Nigdje se nisam osjećala sigurno, a kad bih izašla, svakog trena sam bila u strahu. Bila sam hrabra zbog sina, a iznutra prestravljena. U početku je policijska patrola bila ispred moje obiteljske kuće, kamo sam otišla sa sinom. Prvi period nije bilo nikakve komunikacije, a onda je opet krenuo s manipulacijama, okrivljavao druge za svoje postupke, moju obitelj, slao zajedničke fotografije, imao izljeve ljubavi...
Što očekujete od presude?
- Očekujem presudu koja će biti potvrda svima da nasilje nije prihvatljivo i da mora biti kažnjeno. Presuda neće izbrisati bol i tragove, no vjerujem da može pridonijeti osjećaju slobode i zatvaranju jednog iznimno teškog poglavlja u životu.
Kako vam je bilo živjeti u svakodnevnom strahu?
- Iscrpljujuće i razorno. Sin mi je davao snagu da preživim. Također, molila sam se i tražila mir i snagu u vjeri. Bilo je boljih i lošijih dana, ali ponosna sam na sebe i svoju obitelj kako smo iznijeli sve te dane.
Dakle, vaša obitelj je sve znala?
- Godinama sam zbog straha skrivala što doživljavam. Moja obitelj i prijatelji su imali sumnje i poticali me na priznanje i odlazak, nisam bila dovoljno ni snažna ni hrabra da na vrijeme priznam istinu i odem. Modrice bih skrivala šminkom, a ako su bile toliko velike da to ne bih uspjela, jedno vrijeme ne bih izlazila... One su moj dokaz na sudu.
Kakav je Denis bio u počecima vaše veze?
- Bio je divan i nije pokazivao svoje pravo lice.
Kada vas je zaprosio?
- Zaprosio me u prosincu 2021. U tom periodu sam bila jako ranjiva jer sam izgubila oca samo tri mjeseca prije. Vjerovala sam da će to biti za zauvijek.
Jeste li tada dvojili oko zajedničke budućnosti?
- Ne, bila sam uvjerena da je on prava osoba za mene. Nisam primjećivala znakove upozorenja jer sam bila zaljubljena i vjerovala sam da je naša ljubav iskrena i vječna. Bila sam jako mlada i nisam znala prepoznati sve obrise manipulacije i narcisoidnosti.
Kada je u vašoj vezi počelo verbalno, a kada fizičko nasilje?
- Verbalno nasilje je počelo na suptilan način s brojnim kritikama, omalovažavanjima i ljutnjom bez suvislog razloga. Nakon nekoliko mjeseci veze krenulo je i fizičko nasilje pod utjecajem alkohola. Moja obitelj je od starta bila svjesna Denisovog problema i znali su da on nije dobar izbor.
Kako je on tumačio svoje okidače za nasilje?
- On je, kao tipičan manipulator, uvijek pronalazio opravdanja - posao, stres, tuđe ponašanje, alkohol - i odbijao je odgovornost. Velik trag na njega je ostavio završetak karijere. Pao je u depresiju, to se odrazilo na sve. Jedno vrijeme je vodio kafić u centru Ljubuškog i prodavao automobile. U određenim trenucima bili smo oboje bez posla.
Je li vam branio da radite?
- Zbog ljubomore mi je konstantno branio da radim. Branio mi je sve, od izlazaka do druženja s prijateljima, komunikaciju s vlastitom obitelji, izolirao me od njih. Zbog straha se nisam suprotstavljala, podilazila sam mu. Bilo mi je teško što ne komuniciram s obitelji i što mi nisu mogli dolaziti u posjet. Nadala sam se da će se to promijeniti. To je jedna velika rana i meni i njima. Postojali su mnogi trenuci koje bih voljela da sam mogla s njima podijeliti. Nisam imala slobodnu volju ni kod odijevanja.
Je li se Denis protivio kada ste na početku veze iz Ljubuškog otišli u Zagreb na studij?
- Da, bio je jako ljut što želim otići. Studirala sam Međunarodne odnose i diplomaciju na Libertasu, a odustala sam i vratila se jer sam osjećala ogroman pritisak i optužbe da ga zanemarujem. Ubrzo me i zaprosio. Danas mi je žao što nisam ostala u Zagrebu i završila studij.
Jeste li vjerovali da će se s dolaskom djeteta njegovo ponašanje promijeniti?
- Mislila sam da će ga dijete, kao najveći plod ljubavi, smiriti i donijeti novu, posebnu vrstu ljubavi. Ali stvari su se samo pogoršale jer je osjećao da više nije on u centru pažnje.
Po čemu pamtite trudnoću? Jeste li barem tada imali mir ili je bio agresivan prema vama?
- Trudnoća je drugo stanje, žena je osjetljivija i dolaze mnoge promjene. Bila sam jako sretna što ću postati majka. Rodila sam prekrasnog dječaka, koji je dobio ime po mom pokojnom ocu, ali nažalost imala sam prijevremeni porod upravo zbog stresa i nasilja koje sam prolazila i tijekom trudnoće. Bojala sam se i za djetetov i za svoj život.
Vaš bivši suprug je javna osoba. Je li to olakotno ili otegotno u ovom slučaju?
- Otegotno jer prema njemu postoji divljenje i mnogi odbijaju vjerovati u tu mračnu stranu, dok sam ja ta koju se osuđuje i percipira kao lažljivicu. Olakotno je pak stoga što je pritisak medija učinio da slučaj ne prođe ispod radara, već da se procesuira. Iako je bilo teško to što se moje ime i cijela priča povlači po medijima.
Koliko je teško biti majka u takvim okolnostima?
- Jako teško. Sin mi je na prvome mjestu, a kada je bio beba, zahtijevao je moju potpunu posvećenost. Zadnje atome snage sam crpila da budem vesela kad ga primim, hranim i igram se s njim, da ništa ne osjeti. Pogled na njega, pogled na sve što smo prošli davao mi je snagu lavice za sve što moramo i što nas čeka. Nije bilo lako kad cijela regija priča o nečemu što ste doživjeli. Nije lako ni čitati komentare od svojih sumještana, mahom žena, punih osude, nerazumijevanja, laži. Pokušali su me etiketirati na razne načine, ali to mi je dalo ogromnu snagu da se ne predam i da dokažem svoju istinu. Ne samo za sebe već za sve žene žrtve nasilja.
Je li sve to ostavilo traga na vaše zdravlje?
- Nažalost, oboljela sam od anoreksije i alopecije. Borim se i to je danak koji sam platila. Vjerujem da ću izboriti i tu borbu, uz dosljednost i savjete liječnika.
Tko je bezrezervno bio uz vas sve ovo vrijeme?
- Obitelj mi je puna potpora i podrška, bdjeli su neprestano uz mene, uvijek spremni za bilo kakvu pomoć. Moj odvjetnik Martino Orman Škoro stručnim savjetima i predanosti oko predmeta olakšao mi je i pomogao da prođem kroz brakorazvodnu parnicu i sve druge okolnosti. Prijatelji, ali i nepoznati ljudi su mi se javljali u velikom broju sa svojim iskustvima.
Ljubuški je mala sredina, jesu li vam sumještani pomogli na neki način?
- Neki koji su svjedočili Denisovim scenama dan prije krštenja djeteta nisu bili otvoreni za pomoć, niti dati izjavu pred nadležnim tijelima. Susjeda mi je nakon nasilja uoči krštenja ponudila ključ od svoje kuće da se ondje sklonim ako se to ponovi, a nakon 22. rujna negira cijelu istinu. To je tipični obrazac i ponašanje ljudi iz malih sredina, koji se ne žele miješati i nekome zamjeriti... to je za svaku osudu jer time oštećuju žrtvu i postaju i sudionici tih grozota.
A jeste li imali potporu javnih osoba ili Denisovih kolega iz reprezentacije?
- Imala sam potporu javnih osoba iz različitih krugova. Zahvalna sam na svakoj riječi potpore i ohrabrenja. Od Denisovih kolega iz reprezentacije sam dobila podršku od Mirka Alilovića i njegove supruge Ive, koja je bila neumorna baš tijekom medijske hajke. Zauvijek ću im biti zahvalna. Ostali kolege iz reprezentacije me nikad nisu kontaktirali.
Kako danas izgleda vaš život, kako provodite vrijeme sa sinom?
- Moja svakodnevica je uobičajena. Dan mi je ispunjen brigom i obavezama oko mog djeteta. Nedavno je navršio dvije godine. Po cijele dane smo zajedno, igramo se, šetamo, kuham mu njegova najdraža jela. Veseo je dječak, puno se smije i sve nas uveseljava. Obožava autiće. Najvažnije je da je zdrav i da se razvija u skladu sa svojom dobi. Jako je vezan za mene.
Razmišljate li o pokretanju Udruge za žrtve zlostavljanja?
- Osjećam da je to moj poziv i odgovornost. Razmišljam o tome i radim na pripremi različitih radionica i tribina u svrhu pomoći žrtvama i osvještavanja cjelokupnog društva o tom akutnom problemu. Voljela bih da mi se jave žene koje prolaze bilo koji oblik nasilja i misle da im kroz svoj primjer mogu bilo kako pomoći, pogotovo one koje nemaju nikoga. Niste same!
Što biste savjetovali ženama koje se nađu u takvim situacijama, kako prepoznati opasna i manipulativna ponašanja, narcisoidne karaktere i zlostavljače?
- Svaka žena ima pravo zauzeti se za sebe i braniti svoja prava, odrediti vlastite prioritete, reći ne bez osjećaja krivnje, izraziti svoje osjećaje, mišljenje, želje, braniti se od psihičkih, fizičkih i emocionalnih prijetnji. Svaka žena ima pravo izgraditi vlastiti sretan i zdrav život. Manipulatori za žrtve biraju osobe koje doživljavaju slabijima. Sebi možete postaviti neka pitanja kako bi vam situacija u kojoj se nalazite bila jasnija - odnosi li se prema meni ta osoba s poštovanjem, je li trud u odnosu jednostran ili obostran, jesu li očekivanja i zahtjevi te osobe razumni, osjećam li se dobro u društvu te osobe. Kada nismo svjesni da smo izmanipulirani, postajemo nesvjesni igrači u igri koju nismo sami izabrali. Možda će vam reći da vas voli, da se brine o vama, da žele samo najbolje za vas, ali nažalost njihove radnje ukazuju na suprotno. Uz vješte riječi i prikrivene namjere manipulatori koriste različite taktike da bi dobili ono što žele. Od emocionalne ucjene do stvaranja osjećaja krivice. Ako osjećate da vam neko postavlja uvjete za ljubav to je znak manipulacije. Za nasilje ne postoji opravdanje i obiteljsko nasilje nije privatna stvar. Nitko ne traži nasilje i nitko ga ne želi doživjeti. Ženu koja se povjeri o svojoj traumi slušajte, vjerujte i ne osuđujte, pokažite joj da nije sama. Žene i njihova djeca zaslužuju osjećati se sigurno. Ne zaboravite da imate samo jedan život
Odakle crpite snagu?
- Najveću snagu mi daje moj sin i obitelj i vjera. Kada pogledam u okice svog djeteta, kad osjetim svu tu ljubav, dobijem njegov zagrljaj, mogu sve, po milijun puta biti feniks i izdići se iznad svega.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....