Sandru Križanec, koja je gradila karijeru na HRT-u i N1 televiziji, posljednjih mjeseci sustizale su samo loše vijesti. U listopadu prošle godine od raka joj je preminula majka Ružica, njoj se ozbiljno pogoršalo zdravlje, a onda je uslijedio novi udarac - otkaz na N1 televiziji gdje je radila 11 godina.
Posljednjih osam mjeseci televizijsku voditeljicu i urednicu Sandru Križanec (48) sustizale su uglavnom loše vijesti. U listopadu prošle godine od raka joj je preminula majka Ružica, njoj se ozbiljno pogoršalo zdravlje, a onda je uslijedio novi udarac - otkaz na N1 televiziji gdje je radila 11 godina. Kako nije imala ni snage ni živaca prijateljima, kolegama i poznanicima odgovarati pojedinačno na pitanja o otkazu, na Facebooku je početkom ožujka istaknula da u ovom poslu treba trajati, zbog čega je nastojala biti profesionalac i korektan sugovornik svim svojim gostima i na terenu i u studiju. Kad govori o svom bogatom iskustvu i važnim trenucima u karijeri, izdvaja praćenje dolaska pape Ivana Pavla II. 1994. u Hrvatsku, snimanje dokumentarca o zarobljenicima srpskih logora, vođenje i uređivanje središnjeg Dnevnika na HRT-u.
Sve je to sad iza nje, a u njezinom glasu i pogledu nazire se tek trunčica žaljenja za starim vremenima. Na razgovor s Glorijinom ekipom došla je raspoložena, unatoč tome što u posljednje vrijeme ima zdravstvenih problema. - Od sveg ludila i stresa malo sam se udebljala. Sve je to život, težak, nepredvidiv, zato trebamo biti ljudi jedni prema drugima - kaže Sandra Križanec.
Kako ste se osjećali kad ste početkom ožujka dobili otkaz na N1, iako ste jedna od osnivačica tog kabelskog kanala?
- Doživjela sam šok u pravom smislu riječi jer sam proteklih nekoliko mjeseci bila izvan redakcije, na bolovanju. Tim više što mi se mobitel užario od poruka i poziva nakon što je jedan portal objavio članak o mom otkazu i još nekih mojih kolega. Naime, nitko me iz tvrtke nije prethodno kontaktirao da bi mi rekao što se sprema.
Jesu li vam se probudili egzistencijalni strahovi nakon što ste iz medija doznali da ste dobili otkaz?
- Zanimljivo, ali nisam osjetila nikakve strahove. Na neki način sam osjetila olakšanje. U životnoj sam fazi u kojoj se nakon svega što mi se izdogađalo više nikoga i ničega ne bojim. Jesam li pomislila na egzistenciju? Naravno, ali posla se ne bojim i ništa mi nije problem. Ne podcjenjujem niti jedan oblik rada.
Što ste poduzeli nakon otkaza?
- S obzirom na to da me nitko nije nazvao, angažirala sam odvjetnika da dalje sve rješava. O bivšima sve najbolje. Uglavnom, 3. ožujka sam, kao i svi, došla potpisati raskid ugovora o radu, pokupila svoje stvari, vratila karticu i zatvorila tu priču.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....