Najstarija manekenka postala je lice s naslovnice filipinskog izdanja modne ‘Biblije‘ prilikom posjeta toj zemlji zbog borbe za očuvanje posebno vrijednog krajolika, kada je otkrila da njen istraživački početak nije bio posut ružama.
Dovoljno je zaviriti u itinerar Jane Goodall, legendarne engleske primatologinje, kako bi bilo jasno da je ta dama, ženski pandan prirodoslovca Davida Attenborougha, među najzaposlenijim ženama na svijetu. Trećeg travnja proslavit će 91. rođendan, ali svejedno je na putu 300 dana u godini, a razlog zbog kojeg ne ovisi isključivo o planeru u svom mobilnom telefonu jest taj da ga je lako izgubiti u džungli u Tanzaniji, gdje još uvijek često boravi ili u nekom drugom, ekološki dragocjenom kutku svijeta. Zbog zahuktale, nesmiljene globalizacije sve je više poziva u pomoć Institutu Jane Goodall, svjetski znanoj neprofitnoj organizaciji za očuvanje divljih životinja i okoliša, što je jedan od razloga zbog kojeg ta odlučna, vitka i još uvijek okretna istraživačica i ekološka aktivistkinja, mnogo putuje. Institut je osnovala 1977. nakon što se proslavila kao istraživačica ponašanja čimpanzi u Tanzaniji, koje traje od 60-ih godina prošlog stoljeća do danas.
Njena istraživanja otkrila su, primjerice, da su neka vjerovanja o čimpanzama kao miroljubivim vegetarijancima, isprazni mit: dokazala je da su jako slični ljudima, ne ustručavaju se loviti i jesti manje primate, odnosno, mogu biti vrlo nasilni). Ta i mnoga druga otkrića lansirala su je među najmoćnije zagovaratelje očuvanja prirode i divljih životinja, posebno čovjekolikih primata. Stoga ne iznenađuje to da je njena nedavna podrška ekološkoj inicijativi na Filipinima, zaštiti krajolika Masungi Georeservea u pokrajini Rizal, značajnom u svjetskim razmjerima (udaljenom oko 50 kilometara istočno od prijestolnice Manile) - prerasla u poziranje za travanjsku naslovnicu filipinskog Voguea. Posebno je po tome što se poklopilo s proslavom njenog 91. rođendana 3. travnja - zbog čega je Jane Goodall jedna od najstarijih, ako ne i najstarija "manekenka" modne Biblije.
Recimo i to da je njen rođendan dan kad se (na njezinu inicijativu) diljem svijeta čine dobra djela zbog nas samih i očuvanja raznolikosti života na planeti koja nam je dom. Običaj je, njoj u čast, posaditi drvo ili barem zasaditi cvijet kako bi medonosne pčele o kojima svi ovisimo, imale ispašu i to podijeliti na društvenim mrežama.
"Pridružite našoj globalnoj proslavi Janeinog rođendana izvodeći dobra djela, velika ili mala, i podijelite ih sa svijetom koristeći hashtag #GoodAllDay. Zajedno stvorimo efekt širenja dobrote koji odjekuje Janein inspirativan rad diljem svijeta!", stoji na njenom Instagram profilu.
Međutim, tko je pomislio da su je čimpanze koje je prije okruglih 65 godina došla proučavati u danas znameniti Nacionalni parku Gombe Stream odmah prihvatile kao svoju "dobru vilu", jako se vara. Naime, prošla su čak tri mjeseca u Tanzaniji, a da im se Jane nije se ni približila. Borila se protiv nepovjerenja u obližnjem selu, s napadima malarije i suzdržanošću čimpanzi koje su bježale čim bi ju spazile, piše Vogue. Dodajmo i to da ju je u zabačeno, tanzanijsko područje Gombe uputio kenijsko-britanski prirodoslovac Louis Leakey kojem se krajem 50-ih javila kao dragovoljka za proučavanje životinja na terenu.
Nije bila jedina: Louis Leakey je, osim Jane, na teren - poslije puno testiranja i priprema - uputio i Amerikanku Dian Fossey koja je proučavala gorile (u filmu "Gorile u magli" njen lik tumači Sigourney Weaver), Kanađanku Birutė Galdikas čiji je zadatak bio izučavati orangutane na Borneu te Engleskinju Jane Goodall, koja se u rodnom Londonu školovala za tajnicu i isprva, do nastavka naobrazbe na Sveučilištu Cambridge, gdje je 1966. stekla je doktorat iz etologije (proučavanje ponašanja životinja), nije imala iskustva sa životinjama. Danas tri odvažne dame koje su godinama proučavale čovjekolike primate u njihovom prirodnom okruženju, prirodoslovci diljem svijeta nazivaju Leakeyjevi anđeli.
Kako bilo, početak priče o istraživačici Jane Goodall, odrasloj u dobrostojećoj obitelji biznismena Mortimera Herberta Morris-Goodalla i spisateljice Margaret (pisala je pod imenom Vanna Morris-Goodall), nije bio obećavajući. Problem je bio u tome što ju je u prvim danima boravka u Tanzaniji pratila – mama! Zašto? Zato što se upravitelj parka David Anstey, brinuo se za njezinu sigurnost. Tek kad se njezina majka vratila u London, a upravitelj parka uvjerio se da je Jane čvršća nego što je mislio - uspjela se približiti alfa mužjaku grupe čimpanzi, Davidu Sivobradom (sama mu je dala to ime).
Sve je počelo tako da je Jane strpljivo promatrala kako Sivobradi gura grančice u termitnjak i oblizuje ih čim bi se za njih uhvatili termiti (bio je to dokaz da čimpanze prilikom hranjenja koriste alat, poput ljudi). Kasnije su se sprijateljili. S vremenom ju je alfa pustio u svoju grupu: neki su je članovi prihvatili, a neki nisu. Primjerice, često ju je napadao agresivni mužjak kojem je dala ime Frodo: kad je postao alfa grupe, otjerao je Jane. Dakako, to nije bila jedina grupa primata koje je proučavala u Tanzaniji, no prvi kontakti s čimpanzama u Nacionalnom parku Gombe Stream i prijateljstvo sa Sivobradim, posebno su utjecali na nju. Danas u parku postoji statua koje prikazuju njih dvoje, istraživačicu i čimpanzu Sivobradog, a približavanje njegovoj grupi ovjekovječeno je u dokumentarcu "Jane" prikazanom 2017. na National Geographicu (redatelj je Brett Morgan).
Velik dio arhivskog video materijala snimio je nizozemski fotograf i snimatelj divljih životinja, barun Hugo van Lawick, njen prvi suprug. Upoznali su se kad je 1962. prvi put otišao u Gombe 1962., snimio tisuće fotografija i preko 65 sati video materijala Jane kako proučava čimpanze, piše National Geographic. Vjenčali su se u ožujku 1964. i tri godine kasnije dobili su sina Huga Erica Louisa, poznatog kao "Grub", koji danas vodi tvrtku za izradu plovila u Tanzaniji. Kad je bio mali, boravio je s majkom u nacionalnom parku: morala ga je, dok je puzao, držati u posebnom ograđenom prostoru kako mu čimpanze, nesklone njegovoj mami, ne bi naudile.
Snimljeni materijal je 55 godina čamio u arhivi sve dok ga National Geographic Documentary Films nije ponovno otkrio i iskoristio za stvaranje dokumentarca - kad su istraživačici bile 84. godine.
Dokumentarac je osvojio dvije nagrade Emmy, a nizozemski snimatelj posthumno je naveden kao koautor. Dodajmo i to da su se istraživačica i snimatelj razveli 1974., poslije deset godina braka. Sljedeće godine, Jane Goodall se udala za Dereka Brycesona, člana parlamenta Tanzanije i ravnatelja svih nacionalnih parkova te zemlje. Zahvaljujući položaju drugog supruga, Goodallo je uspjela zaštititi svoj istraživački projekt i provesti embargo na masovni turizam u Gombeu. Ponovno je ostala sama 1980., kad joj je drugi muž podlegao karcinomu. Utjehu je pronašla u aktivizmu kojem se danas divi cijeli svijet, te njoj u čast, na njen rođendan, širi vibracije ljubaznosti prema svim živim bićima i poštovanja prema prirodi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....